Kad je prije četiri i pol mjeseca postao ministar financija, Marko Primorac je naslijedio od svog prethodnika Zdravka Marića najbolji kreditni rejting Hrvatske u povijesti, javne financije su prilično konsolidirane, ali dobio je Primorac uz to i rekordnu inflaciju i prilike koje su toliko neizvjesne da rijetki uopće usuđuju prognozirati što nas čeka već na proljeće.

Da ste imali sadašnje iskustvo, biste li u srpnju pristali biti ministar i je li taj posao teži ili lakši nego ste pretpostavljali?

– Posljednjih petnaest godina bavio sam se dominantno javnim financijama, predavao sam javne financije na fakultetu, radio sam na brojnim projektima iz područja javnih financija u Hrvatskoj i inozemstvu, surađivao s ministrima iz više hrvatskih vlada, s ministrima i ministarstvima iz inozemstva, s tijelima na razini EU-a, ali i međunarodnim institucijama poput Svjetske banke i Međunarodnog monetarnog fonda.

Na svim dosadašnjim poslovima imao sam različite izazove i iskušenja, ali sam stjecao dragocjena iskustva koja mi u velikoj mjeri pomažu u savladavanju specifičnih izazova s kojima se suočavam kao ministar financija. Upravljanje Ministarstvom financija, koje zahtijeva usklađivanje rada svih njegovih segmenata, samo po sebi predstavlja izazov i zahtjeva značajan trud i angažman prvog čovjeka kako bi ukupan rezultat ministarstva bio na dobrobit hrvatskog gospodarstva i svih hrvatskih građana.

Pored toga, posao ministra financija zahtijeva i više protokolarnih aktivnosti, ali i medijskih nastupa. No, kako prilikom preuzimanja dužnosti ministra financija, tako i danas nakon proteka četiri i pol mjeseca, to ne doživljavam kao poslovnu odluku ili karijerni iskorak, nego kao čast i moralnu obvezu da svoje znanje i stečeno iskustvo stavim na raspolaganje svojoj državi kada joj je to trebalo i kada se to od mene očekivalo.

Razumni porez

Nakon samo nekoliko mjeseci zapalo vas je da najavite podizanje poreznih opterećenja, iako je ono jednokratno. Je li otpor veći ili manji nego ste očekivali?

– Ako na dodatni porez na dobit gledamo izolirano, tada možemo reći da me zapalo najaviti podizanje poreznih opterećenja, ali situacija je ipak malo drugačija. Posebice ako znamo da je ova Vlada vodila politiku kontinuiranog poreznog i administrativnog rasterećenja. U posljednjih nekoliko godina, počevši s 2017. godinom, provedeno je pet krugova porezne reforme, čime je Vlada rasteretila gospodarstvo za ukupno više od 10 milijardi kuna.

S ciljem izbjegavanja inflatornih pritisaka i porasta cijene energenata napravljena je prije svega preraspodjela primjene snižene stope PDV-a. Od 1. travnja 2022. sniženom stopom PDV-a od 5 posto, između ostaloga, oporezuje se dječja hrana, jestiva ulja i masti, maslac i margarin i drugo, dok je jesenskim paketom proširena primjena stope od 5 posto na isporuku grijanja iz toplinskih stanica uključujući naknade vezane uz tu isporuku te isporuku ogrjevnog drva, peleta, briketa i sječke, obavljene do 31. ožujka 2023. te je uvedena i primjena stope PDV-a od nula posto na isporuku i ugradnju solarnih ploča.

Oba paketa mjera dovela su do dodatnog poreznog rasterećenja s osnove PDV-a u iznosu od 2,2 milijarde kuna. Također, u jesenskom paketu mjera smo omogućili povećanje određenih neoporezivih primitaka pa su tako samo tri najčešća primitka (prigodne nagrade, novčane nagrade za radne rezultate i novčane paušalne naknade prehrane) povećana za ukupno 5.500 kuna godišnje.

Počevši od ožujka ove godine u devet navrata mijenjali smo Uredbu o visini trošarine na energente i električnu energiju, s ograničenim razdobljem važenja, radi sniženja visina trošarine na dizelsko gorivo i bezolovni motorni benzin u okviru mjera za ublažavanje povećanja cijena energenata, a zadnjim izmjenama u studenome ove godine dodatno je snižena i trošarina na loživo ulje za 26 lipa po litri loživog ulja.

To je bitno za građane koji za grijanje koriste ovaj energent te za prerađivačku industriju koja sve više koristi loživo ulje kao alternativu za plin. Fiskalni učinak ovih mjera je veći od 990 milijuna kuna. Sve navedeno je učinjeno kako bismo omogućili našim poduzetnicima i građanima lakše poslovanje i život u ovim teškim okolnostima. Od početka krize ističemo kako krizu možemo prebroditi jedino zajedno i kako svatko od nas treba solidarno podnijeti dio tereta krize.

Dodatni porez na dobit nije ništa drugo nego solidaran porez kojim će se jedan manji dio dobiti najvećih poduzeća s najvećom gospodarskom snagom, i to samo onaj dio dobiti koji za 20 posto prelazi prosječnu dobit u proteklom četverogodišnjem razdoblju, preraspodijeliti našim građanima kojima je pomoć najpotrebnija – mahom građanima s najnižim dohocima. Što se otpora tiče, ne bih mogao govoriti o tome je li veći ili manji od očekivanja.

Rekao bih da je razuman, ali moram priznati da su me ugodno iznenadile izjave pojedinih gospodarstvenika, potencijalnih poreznih obveznika, koji su izrazili razumijevanje za razloge uvođenja dodatnog poreza na dobit.

Hoćemo li na kraju ipak dobiti taj dodatni porez ili će Vlada popustiti poslodavcima koji traže da odustanete?

– Zakon o dodatnom porezu na dobit ima podršku parlamentarne većine, zajednički smo na sastancima raspravili prijedlog. Ako se dobro sjećam, u saborskim raspravama o rebalansu, čak je i nekoliko oporbenih zastupnika zazivalo ovaj porez i smatralo da ga Vlada neće imati hrabrosti predstaviti jer štiti »krupni kapital«.

»Greedflation«

I oni koji se ne protive uvođenju poreza ističu da bi trebalo napraviti izuzetke, poput brodarskih i turističkih tvrtki, jer im dobit tek raste nakon dvije godine loših rezultata zbog pandemije. Hoćete li uvažiti tu primjedbi ili možda još koju?

– Javno savjetovanje je gotovo i proučit ćemo sve pristigle sugestije. Naravno da nije cilj usvojiti prijedlog koji će neko poduzeće doslovno »baciti na koljena«. Međutim, moramo svi biti svjesni okolnosti u kojima se nalazimo. Ovo nije prva kriza s kojom smo suočeni u proteklih nekoliko godina.

Vlada je u svim kriznim situacijama snažno podupirala gospodarstvo i stanovništvo osiguravajući svima, u okviru mogućnosti, stabilno okruženje za život i rad. Inflatorni pritisci u Hrvatskoj su značajni, a cijene su posebno rasle za pojedine skupine proizvoda. Cijene energije, naravno, predstavljaju poseban izazov.

Kako sam već i naveo, s ciljem očuvanja gospodarskih aktivnosti, Vlada je ove godine u travnju i rujnu donijela dva snažna paketa mjera kojima je osigurala pristup ključnim energentima po prihvatljivim cijenama. Sada je cilj dio natprosječnog povećanja dobiti najvećih gospodarskih subjekata preusmjeriti građanima s najnižim dohocima.

Svi prijedlozi koji pristignu u postupku javnog savjetovanja, a koji budu razumni i dobro argumentirani te ne gube iz vida osnovni cilj i svrhu ovoga prijedloga zakona bit će ozbiljno razmotreni.

Poruke iz Vlade su da dodatni porez nije kažnjavanje uspješnih, da je to solidarni doprinos, ističete da vi nećete arbitrirati je li netko dobit ostvario pametnim ulaganjima ili je samo iskoristio situaciju i podizao cijene. Što procjenjujete, je li više ovih inovativnih i pametnih poslodavaca ili onih koji su samo iskoristili situaciju?

– Cilj uvođenja dodatnog poreza na dobit nije kažnjavanje i prokazivanje poduzeća koja su previše zaradila, već je cilj ostvariti solidarnost. U tom kontekstu je rasprava o razlozima zbog kojih neka poduzeća u ovim okolnostima ostvaruju natprosječnu dobit bespredmetna. Međutim, kada već pitate, mogu prokomentirati razloge povećanja cijena u nekim sektorima, ali doista nevezano uz dodatni porez na dobit.

Naime, činjenica je kako postoje poduzetnici koji su povećavali cijene uz opravdanje porastom troškova inputa, ali je to povećanje cijena ipak bilo veće od povećanja troškova. Ako državnom intervencijom osiguramo poduzećima prihvatljive cijene električne energije, goriva, ako snizimo PDV na čitav niz proizvoda, a cijene tih proizvoda porastu, onda tu nešto ne štima i očito ne dijele svi podjednako teret krize.

U nekim sektorima poduzetnici su cijene svojih proizvoda vezali uz cijene na svjetskim burzama koje su u posljednje vrijeme prilično volatilne i ne odražavaju realno stanje. To nije slučaj samo u energetici, nego primjerice i u prehrambenoj industriji. Ponekad je do povećanja cijena, na žalost, dolazilo samo zato što su pojedinci koristili situaciju neizvjesnosti i neinformiranosti kupaca. To nije nešto što se događalo samo u Hrvatskoj.

U inozemstvu su, također, zabilježeni brojni takvi slučajevi pa se u žargonu sve češće pojavljuje pojam »greedflation«, koji označava povećanje cijena zbog pohlepe. Nadalje, u Hrvatskoj su u posljednje vrijeme značajno rasle i cijene u sektoru građevinarstva. Jednim dijelom je taj porast, u početku, bio opravdavan porastom cijena sirovina i materijala uslijed poremećaja u dobavnim lancima, ali nakon što su se te cijene na svjetskim burzama drastično smanjile, konačne cijene u sektoru građevinarstva nisu se smanjivale.

Razlog tome je iznimno velika potražnja za ovim uslugama zbog protupotresne obnove, ali i projekata povećanja energetske učinkovitosti, kao i ekspanzije nekretninskog tržišta općenito. Rasle su cijene i u sektoru pružanja usluga smještaja i usluživanja i priprema hrane i pića, i sve su one, neovisno o razlozima, negativno utjecale na porast opće razine cijena i posljedično na smanjenje realne kupovne moći građana.

Nismo podbacili

Jesu li i te veće cijene u Hrvatskoj dokaz da je država podbacila?

– Inflacija nije hrvatska specifičnost nego je prilično rasprostranjena u Europskoj uniji, a možemo slobodno reći da je postala globalni fenomen. Pojedine države, primjerice one na Baltiku, bilježe stope inflacije veće od 20 posto. Vlada svoje politike temelji na načelima socijalnog tržišnog gospodarstva te nastoji osigurati preduvjete za učinkovito funkcioniranje tržišta.

Međutim, u slučaju neučinkovitosti tržišta, državne intervencije ne samo da su opravdane nego su i nužne. To smo i činili svo ovo vrijeme – od COVID-krize do danas. Iako država osim administrativnog ograničavanja cijena ili marži, nema značajnije mehanizme kojima bi izravno utjecala na snižavanje cijena, ograničavanjem cijena energenata utjecali smo na porast cijena izravno, ali i neizravno – s obzirom na to da su energenti input u brojnim drugim sektorima pa povećanje cijena energenata može generirati značajnu inflaciju. Okolnosti su neupitno izazovne, ali smatram da primjereno reagiramo i dobro upravljamo i ovom krizom.

Dodatni porez na dobit izgleda kao politička poruka Vlade da će i oni koji su profitirali u krizi dati doprinos, ali odnosi u društvu se ne mijenjaju. Hrvatska se »zabetonirala« u porezni sustav u kojem je najbolje kupovati nekretnine i iznajmljivati apartmane. Nije sada trenutak za neki zaokret u poreznoj politici, ali za godinu-dvije možda će biti kasno jer će desetine onih koji su uložili u nekretnine i dalje htjeti poreznu oazu za svoje ulaganje. Ima li Hrvatska uopće snage i volje za promjene koje bi značile veći teret na imovinu, a manji na rad?

– Uvođenje poreza na nekretnine, ako na to aludirate, nije u Programu Vlade Republike Hrvatske za mandatno razdoblje 2020. – 2024.

Neovisno o tome, tijekom porezne reforme izvršeno je veliko porezno rasterećenje u porezu na dohodak prema izvorima na koje se primjenjuje godišnji obračun (dohodak od nesamostalnog rada, dohodak od samostalne djelatnosti i drugi dohodak) povećanjem osobnog odbitka, smanjenjem poreznih stopa te proširenjem razreda za primjenu nižih stopa poreza na dohodak, a dodatno su uvedeni i neki novi neoporezivi primici ili su povećani postojeći. Trošak rada za poslodavce u Hrvatskoj mora biti još manji, a neto plaće radnicima moraju biti veće. Tu nema dileme.

Izazovi proračuna

Rasprava o proračunu koji nije mogao ni biti neko iznenađenje, ponovo je ponudila iste primjedbe koje, bez obzira na to tko je na vlasti, a tko u oporbi slušamo 20 godina. Oporba tvrdi da proračun ne donosi ništa novo, da je to alibi proračun, te da nije razvojan i nema potrebnih investicija. Vladajući ga brane porukama da je realan, uravnotežen, socijalan i razvojan. Zašto bi proračun uopće trebao biti pun investicijskih projekata kad imamo EU fondove? Zašto ne možemo iskoristiti svaki euro kad je taj novac besplatan?

– Ovaj proračun je po mnogočemu specifičan. Donosimo ga u značajno izmijenjenim makroekonomskim okolnostima. Nakon nekoliko godina rasta i fiskalne konsolidacije, suočili smo se s posljedicama kako razornih potresa, tako i pandemije COVID-19. Međutim u prošloj godini, ali i ovoj godini koja je na izmaku, uspjeli smo stabilizirati ekonomiju i ostvarili smo značajne stope rasta.

Ipak, izgledi za sljedeću godinu znatno su neizvjesniji. Posljedice ruske agresije na Ukrajinu destabilizirale su svjetsko gospodarstvo, a nepovoljne učinke inflatornih pritisaka i usporavanja gospodarske aktivnosti osjećamo i osjećat ćemo i u Hrvatskoj. Ovaj proračun donosimo uz pretpostavku ostvarivanja gospodarskog rasta od 0,7 posto te stope inflacije od 5,7 posto. U takvim okolnostima proračun mora biti usmjeren na očuvanje gospodarskog rasta i zaposlenosti, ali istovremeno ne smije djelovati inflatorno.

Oblikovanje proračuna kojim je bilo potrebno istovremeno ostvariti ova dva, u naravi uglavnom suprotstavljena cilja predstavljalo je poseban izazov za sve nas. Imajući u vidu okolnosti u kojima se nalazimo proračun je morao sadržavati i protukrizni element. Prije svega, vodili smo brigu o zaštiti najranjivijih, uz snažnu redistributivnu ulogu države, što uključuje i financiranje različitih mjera koje omogućavaju pomoć našim najugroženijim građanima.

Intenzivnija aktivnost države kroz ulaganja, prije svega, u energetsku infrastrukturu ključna je za jačanje ekonomske neovisnosti i suverenosti. Imajući to u vidu, nastavljamo s ulaganjima koja će Hrvatskoj omogućiti diverzifikaciju dobavnih pravaca i osiguranje kontinuiteta opskrbe energentima.

Ujedno, ovim će se ulaganjima Hrvatska pozicionirati i kao regionalno energetsko čvorište, koje ne samo da osigurava dovoljno plina i nafte za svoje potrebe, nego može pridonijeti opskrbi energentima okolnih država. Istodobno, fiskalna politika bit će fleksibilna i prilagodljiva, spremna na pravovremenu reakciju u vrlo promjenjivim okolnostima, uvažavajući i izazove povezane s demografskim te geopolitičkim kretanjima.

Predanost reformskim naporima koji će značajno pridonijeti jačanju otpornosti hrvatskog gospodarstva u okolnostima rastuće inflacije i recesijskih pritisaka, vidljiva je i u dinamici korištenja EU sredstava u okviru Nacionalnog plana oporavka i otpornosti (NPOO). Do sada nam je za provedbu reformi i investicija definiranih NPOO-om uplaćeno 11,4 milijarde kuna, što je više od četvrtine ukupnog iznosa bespovratnih sredstava predviđenih za provedbu NPOO-a.

Kamate će rasti

Novac će na tržištu biti sve skuplji, što prognozirate kako će se dogodine kretati kamate?

– Kamate će vjerojatno nastaviti rasti. Već je dosadašnji porast referentnih kamatnih stopa rezultirao njihovom najvišom razinom u proteklih deset godina. Negativni učinci navedenih kretanja na porast ukupnih troškova servisiranja javnog duga u Hrvatskoj bili su ograničeni strukturom portfelja državnog duga u kojem dominira dug s fiksnom kamatnom stopom, te pozitivnim učincima pridruživanja eurozoni koji su rezultirali povećanjem kreditnog rejtinga i posljedičnim relativnim smanjenjem premije kreditnog rizika.

Kad je riječ o rejtingu, valja napomenuti kako je on trenutno na povijesno visokim razinama, a sve zbog odgovorne fiskalne politike te svakako i zbog uvođenja eura. Primjerice, kreditna rejting agencija Fitch je trenutno čak za sedam država Europske unije odredila niži rejting nego što ga ima Hrvatska (Italija, Portugal, Grčka, Cipar, Mađarska, Bugarska, Rumunjska). Iako su, kada govorimo o inflaciji, pogledi najčešće usmjereni prema Ministarstvu financija i Vladi, fiskalna politika ne može djelovati protuinflacijski.

Mi možemo paziti da ne djelujemo inflatorno, ali antiinflacijska fiskalna politika bi podrazumijevala povećanje poreza ili smanjivanje subvencija što u uvjetima u kojima se nalazimo, uz značajno usporavanje gospodarskog rasta, nije opcija. Monetarna politika je tu puno učinkovitija. Zato smo i očekivali zaoštravanje monetarne politike i povećanje kamatnih stopa, što smo i najavljivali od srpnja kako bi se naši građani i poduzetnici mogli primjereno pripremiti na ovakav ishod.

Očekujemo nastavak monetarne kontrakcije, ali kada je riječ o troškovima servisiranja javnog duga, kao što se može vidjeti iz našeg prijedloga proračuna, očekujemo daljnje smanjenje rashoda za kamate velikim dijelom zbog toga što postojeće obveze refinanciramo po povoljnijim uvjetima od onih po kojima smo se zaduživali.

Vladine antiinflacijske mjere vrijede do kraja ožujka sljedeće godine i one su ugrađene u proračun, ali koliki je prostor da se intervenira i nakon toga, imate li već neke mjere u pripremi?

– Pratit ćemo situaciju i intervenirat ćemo kada i ako bude potrebno, kao što je i do sada bio slučaj.

Pravedna podjela

Predlažete izmjene u Zakonu o financiranju lokalne samouprave koje bi trebale potaknuti lokalne vlasti da podignu paušal na iznajmljivanje apartmana. Zasad načelnici i gradonačelnici negoduju, jer velik broj njih drži taj paušal na donjoj granici. Zašto je tako, jeste li s njima o tome razgovarali u pripremi zakonskih izmjena?

– U određivanju paušalnog poreza u turizmu lokalne jedinice imaju autonomiju. Zakonom je određen raspon u okviru kojeg jedinice lokalne samouprave mogu određivati iznos paušalnog poreza, a najveći broj jedinica odredio je minimalni iznos. Prema analizama koje smo izradili temeljem odluka jedinica lokalne samouprave, prihod od poreza i prireza za najam u turizmu za 2022. godinu iznosi 184 milijuna kuna, a da su primijenjeni najviši zakonom propisani iznosi, ovaj prihod iznosilo bi 943 milijuna kuna.

Dakle, samo na razini jedne godine riječ je o razlici od 759 milijuna kuna. Međutim, usprkos tome što paušalni porez drže na minimalnoj razini, pojedine jedinice lokalne samouprave koriste sredstva fiskalnog izravnanja što držimo neopravdanim. Naime, fiskalnim izravnanjem nastoji se osigurati usporediva razina javnih usluga u lokalnim jedinicama uz usporedivo porezno opterećenje.

Cilj je, dakle, procijeniti fiskalni kapacitet, tj. mogućnost prikupljanja prihoda lokalnih jedinica i pomoći onima čiji je kapacitet ispodprosječan. Do sada se u izračunu tog kapaciteta nije uzimao u obzir paušalni porez u turizmu pa su sredstva pomoći dobivale i one jedinice koje su imale prilično velik kapacitet za povećanje poreznog prihoda temeljem paušalnog poreza u turizmu.

Izmjenama zakona tako nešto će se onemogućiti, tj. pravo na pomoć imat će doista one lokalne jedinice koje nemaju mogućnost ostvarivanja prihoda od poreza na dohodak do utvrđene referentne vrijednosti.

Očekujete li otpor lokalnih čelnika, posebice onih iz HDZ-a?

– Trudimo se da svi prijedlozi koje imamo budu jasni, logični, pravedni i argumentirani. Ne donosimo prijedloge prema mapi stranačke pripadnosti lokalnih čelnika nego prema jasnim i utemeljenim ekonomskim kriterijima. Otvoreni smo uvijek prema konstruktivnim prijedlozima i mislim da je to jedino važno.

Najviše izgubili fondovi za one pred mirovinom

Inflacija je »pojela« dohodak radnika, štednju građana, ali i štednju budućih umirovljenika u mirovinskim fondovima. Koliko ćemo iz svega izaći siromašniji?

– Prema informacijama Hanfe, u proteklih 20 godina rada obveznih mirovinskih fondova, ovo je druga godina u kojoj oni bilježe smanjenje neto vrijednosti imovine. Prvi put je to bilo 2008. kada se vrijednost imovine smanjila za 12,5 posto, a ove se godine očekuje smanjenje vrijednosti imovine za 5 posto.

Također, prema podacima Hanfe, krajem listopada je neto imovina mirovinskih fondova iznosila 130,8 milijardi kuna, a u istom mjesecu prošle godine iznosila je 137,9 milijardi kuna. Fond B, u kojem se nalazi oko 90 posto cjelokupne mirovinske štednje, u posljednjih 20 godina zabilježio je prosječni godišnji prinos od 5 posto.

Ovogodišnjem smanjenju imovine fondova pridonijela su netipična kretanja na tržištu kapitala. Od tri kategorije obveznih mirovinskih fondova najveći porast prinosa, ali i najveće smanjenje u »lošim vremenima«, očekivalo se za najrizičniju kategoriju A, namijenjenu mlađim osiguranicima, dok je kategorija C, predviđena za one koji uskoro idu u mirovinu, trebala biti najstabilnija jer ima najmanje rizična ulaganja.

Međutim, uslijed ozbiljnog smanjenja cijena državnih obveznica, dogodilo se upravo suprotno – zabilježeno je najveće smanjenje vrijednosti u toj najmanje rizičnoj kategoriji. U kategoriji A prosječni godišnji gubitak je oko 3 posto, kategoriji B oko 4 posto, a u kategoriji C oko 6 posto.

Kako fondovi kategorije C bilježe niže, iako pozitivne prinose i u dvije prethodne godine, činjenica je kako smanjenje vrijednosti štednje netom prije umirovljenja za mnoge ostaje nenadoknadivo, dok mlađe generacije u trenutku umirovljenja ovu razliku ne bi trebale osjetiti.

Jamstvo Ukrajini neupitno

U Zakonu o izvršenju proračuna Vlada traži od Sabora da joj odobri izdavanje jamstva za zaduživanje Ukrajine u nepoznatom iznosu. Svjesni smo toga da će EU još godinama financijski pomagati Ukrajini, ali i Revizorski sud EU-a ima rezerve prema tom bianco odobrenju. Koliko će jamstvo Hrvatska dati i jesmo li to mogli zapisati u Zakon?

– Hrvatska je solidarna s Ukrajinom koja je žrtva ruske agresije. Mi najbolje znamo iz naše nedavne povijesti kako je to biti u takvoj situaciji i zato smo odmah reagirali, između ostaloga, i prihvatom izbjeglica iz Ukrajine. Kada je riječ o financijskoj potpori, trenutno je u raspravi na razini Europske unije zakonodavni paket o financijskoj potpori Ukrajini za 2023. godinu u iznosu od 18 milijardi eura.

Za taj iznos, prema postojećem prijedlogu, jamči proračun Europske unije. Prijedlogom Europske komisije je predviđena određena fleksibilnost kako se, u slučaju da konačan iznos pomoći u 2023. bude nešto veći (primjerice 19 milijardi eura), ne bi moralo ponovno mijenjati Uredbu o višegodišnjem financijskom okviru, a za koju je potrebna jednoglasnost.

Upravo zbog te mogućnosti, uvedena je fleksibilnost i u naš Zakon o izvršavanju državnog proračuna kako bi se mogao ubrzati proces eventualnog odobrenja dodatnog jamstva. Hrvatska je do sada već podupirala Ukrajinu putem ovakvog instrumenta izvanredne makrofinancijske pomoći te će se u tu svrhu uskoro potpisati Sporazum o jamstvu između Republike Hrvatske i Europske komisije, a kojim Republika Hrvatska putem jamstva prema ključu raspodjele tereta snosi potencijalni teret od oko 14 milijuna eura od ukupnog iznosa pomoći u iznosu šest milijardi eura. Takvim udjelom bi Hrvatska participirala i u potencijalnim dodatnim paketima pomoći.

Za zdravstvo u 9 mjeseci 28,8 milijardi kuna, 9,8 milijardi na plaće

U posljednjih 20 godina svaka je Vlada odobravala financijske sanacije zdravstva, što je zapravo pokrivanje gubitaka. I svakom je ministru financija to rušilo proračunske planove. U međuvremenu svi smo izgubili računicu koliko nas zdravstvo košta, i malo tko zapravo zna odgovor na to pitanje. Možete li vi sa sigurnošću reći koliko ćemo u ovoj godini potrošiti na zdravstvo, uključujući lokalnu i nacionalnu razinu, i sve plaće u tom resoru? I koliki su trenutno dugovi?

– Prema financijskim izvještajima zdravstvenih ustanova te financijskom izvještaju Hrvatskog zavoda za zdravstveno osiguranje (HZZO) u razdoblju od siječnja do rujna 2022. godine stvoreni su ukupni rashodi u iznosu od 28,8 milijardi kuna, od čega rashodi za zaposlene u iznosu od 9,8 milijardi kuna.

Prema podacima kojima raspolažemo, ukupne obveze prema veledrogerijama na 31. listopada 2022. iznose 3,9 milijardi kuna od čega se na dospjele obveze odnosi 2,8 milijardi kuna. Također, ukupne obveze HZZO-a prema ljekarnama na 31. listopada 2022. iznose 1,1 milijardu kuna od čega se na dospjele obveze odnosi 384,5 milijuna kuna.

Promatrajući sustav zdravstva kroz izdvajanja iz državnog proračuna treba naglasiti sljedeće. Transfer HZZO-u koji se isplaćuje iz državnog proračuna u 2022. godini planiran je u iznosu od 4,8 milijardi kuna od čega je do 31. listopada 2022. isplaćeno 4,5 milijardi kuna.

U 2022. godini u državnom proračunu osigurano je 2,5 milijarde kuna za sanaciju dugova zdravstvenih ustanova prema veledrogerijama od čega je do 31. listopada 2022. isplaćen iznos od ukupno 1,5 milijardi kuna. Do kraja godine planira se isplata preostalog iznosa čime bi se ukupne obveze prema veledrogerijama svele ispod 120 dana od dospijeća.