Marijana Ivanov, profesorica na zagrebačkom Ekonomskom fakultetu, u idućoj godini ne očekuje recesiju, već usporavanje rasta gospodarstva uz nisku realnu, ali nešto veću nominalnu pozitivnu stopu rasta BDP-a.

Kaže da za sada nema rizika od rasta nezaposlenosti, a rast plaća dijelom će kompenzirati rast cijena koji će se nastaviti, ali po nižim stopama.

U razgovoru za naš list tumači, međutim, kako strukturne anomalije hrvatskog gospodarstva, te činjenica da sve manje sami upravljamo vlastitim razvojem, prijete da životni standard hrvatskih građana dugoročno »zakucaju« na dno ljestvice usporedivih zemalja.

Pritisak inflacije

Prognoze skromnog rasta u 2023. dosta se oslanjaju na državnu potrošnju i investicije. Kako to utječe na stanje javnih financija?

– Za sljedeću godinu izgledan je veći budžetski deficit. Javni dug u odnosu na BDP će se smanjivati unatoč novim zaduživanjima, ali to je nominalna kategorija.

Inflacija smanjuje realni teret duga, a istovremeno pridonosi nominalnom rastu BDP-a pa će se pokazatelj omjera javnog duga i BDP-a smanjivati – što je dobro jer članstvo u eurozoni zahtijeva adekvatno upravljanje javnim financijama.

Rizik, međutim, postoji u slučaju daljnjeg rasta kamata jer je javni dug velik, i s rastom kamata će i teret otplate biti veći. Međutim, dosta javnog duga financirano je obveznicama koje ne dospijevaju tako skoro, tako da je u tom dijelu manji mogući utjecaj rizika rasta kamatne stope, ali kod kredita banaka i kratkoročnog financiranja države taj rizik postoji.

Ako smanjeni raspoloživi dohodak građana dovede do premale potrošnje, država će ubrati manje PDV-a, a ove je godine ionako već uvela brojne snižene stope, zbog čega je unatoč rastu cijena i BDP-a, naposlijetku ostvaren prilično skroman rast prihoda od PDV-a.

Pritisak će svakako stvarati i vjerojatna daljnja pomoć gospodarstvu u uvjetima neizvjesnog kretanja cijena energenata. One za sada pokazuju tendenciju usporavanja rasta, odnosno čak i pad na globalnoj razini, ali to je mahom rezultat napunjenih zaliha.

Kada se zalihe isprazne, već u proljeće moguć je novi rast cijena energenata, a onda i pritisak na Vladu da uskoči s novim paketom pomoći gospodarstvu i građanima.

Znači, cijene će i dalje rasti?

– Da, inflacija bi se i dalje mogla održavati na stopama od 5 do 6 posto, što su razine manje od ovogodišnjih, ali i puno više od ciljanih oko 2 posto.

Inflacija je ipak vjerojatno u listopadu ili studenom ove godine doživjela vrhunac, ali se ne može preko noći ispuhati jer smo došli do previsokih stopa, a mnogi ugovori su unaprijed zaključeni s realizacijama za tri ili šest mjeseci po višim cijenama.

To znači da će na ulaznoj strani troškova poduzeća i dalje postojati pritisak inflacije, dok rast plaća ima dvosmjerno djelovanje: s jedne strane su trošak poduzećima, što je opet inflacija na strani ponude, s druge rast plaća pridonosi rastu potražnje. Imamo, dakle, kombinaciju potražne i ponudbene inflacije.

Niska produktivnost

Hoće li plaće sve to pratiti, odnosno hoćemo li dobiti i europske plaće, a ne samo europske cijene, ili ćemo dodatno osiromašiti?

– Općenito, cijene roba i usluga u EU-u konvergiraju, približavaju se, a plaće ne. Plaće su pod utjecajem razlika u produktivnosti gospodarstava i njihovih strukturnih obilježja.

Hrvatska razina produktivnosti je niska što je najviše vezano uz nemogućnost korištenja ekonomije obujma, tehnološko zaostajanje i uz velika fiskalna davanja iz plaće i na plaću, koja su poslodavcima znatno veći teret no što su radnicima prihodi u terminima isplaćenih plaća.

Struktura ekonomije je loša jer dominiraju djelatnosti koje stvaraju nisku dodanu vrijednost. Svega 15 posto poduzetnika su izvoznici.

Na domaćem su pak tržištu velike dohodovne i imovinske razlike, gdje je 20 posto najviših dohodaka u zemlji pet puta veće od 20 posto najnižih dohodaka u zemlji.

Potrošnju u trgovinama prije svega generiraju kućanstva s visokim dohocima što znači da velikom dijelu hrvatskih kućanstava roba jednostavno nije dostupna.

U Hrvatskoj 70 posto ljudi, i bez inflacije, nije imalo uvjete za štednju, a danas je takvih još i više. Ovakvo divergentno kretanje će se nažalost nastaviti, odnosno podjela na bogate i siromašne će se nastaviti produbljivati.

Što se strukture ekonomije tiče, nekakve šanse za njeno poboljšanje postoje u energetskom sektoru, no energetski sektor kakav se u Hrvatskoj razvija neće povećati zaposlenost niti broj onih koji rade za veće plaće.

Struktura pak većeg dijela ekonomije koja je orijentirana na uslužne djelatnosti, poput trgovina, restorana, turizma i drugih, egzistira s prilično niskim plaćama.

Visoka dodana vrijednost postoji dakle u tehnološki inovativnim i izvoznim poduzećima. Ona zapošljavaju značajan broj ljudi, ali je to ipak premali udio u ukupnoj strukturi stanovništva, pa čak i zaposlenih. Bitna karakteristika hrvatske ekonomije je, naravno, i siva ekonomija.

S obzirom na to da inozemna potražnja preko ljeta diže cijene u dućanima, te konstantno podiže cijene nekretnina, jesmo li i po toj osnovi osuđeni na siromaštvo – s malim plaćama koje »love« istu robu i imovinu koju »love« i bogati građani europskog zapada, s njihovim puno višim dohocima?

– Turističke zemlje imaju građane koji su uglavnom siromašni, a Hrvatska je izabrala upravo taj put razvoja svog gospodarstva. Turizam po definiciji privlači ljude viših dohodaka i veće kupovne moći, ili turiste koji su tijekom turističkog boravka spremni potrošiti više no uobičajeno.

Naravno da to pritišće cijene dobara koje i turisti kupuju, a to su primarno cijene hrane. Po cijenama hrane Hrvatska je na 94 posto prosjeka EU-a, a po životnom standardu na svega 70 posto.

Isto tako, cijene nekretnina, osim što su generirane rastom domaće potražnje i sada uvođenjem eura i bijegom od inflacije, itekako su pod utjecajem kupaca iz inozemstva.

Njih privlači atraktivnost naše obale i očuvani okoliš, te koriste priliku da kupe nekretninu kao investiciju ili pak za uživanje. No, oni u ovoj zemlji niti stvaraju dohodak, niti ga cijele godine troše.

Rastu BDP-a pridonose samo u jednom kratkom vremenskom razdoblju, kroz smještaj ili izvanpansionsku potrošnju. Baš zato što se u ljetnim mjesecima znatno povećava potražnja, i trgovci i proizvođači mogu cijene održavati na višoj razini od one koja odgovara domaćoj kupovnoj moći.

Rast kamata

Što će biti s cijenama nekretnina?

– Rast cijena nekretnina više ne bi trebao biti u razmjerima kakav je bio ove godine jer će neki od faktora koji su ga poticali naprosto nestati ili se značajno smanjiti.

Konkretno, veliki dio rasta cijena nekretnina vezan je uz prikrivanje porijekla kuna prije uvođenja eura, kao i uz bijeg od inflacije koja obezvrjeđuje novac, štednju i bilo koji drugi financijski instrument.

Značajan udar na rast cijena nekretnina izazvao je ove godine i rast cijena građevinskog materijala, koji se na globalnoj razini međutim više ne bilježi.

Od mnogih se investicija odustalo pa se i potražnja za građevinskim materijalom smanjila. Ovo su znači faktori koji će iščeznuti.

Pojavit će se, međutim, potražnja za poljoprivrednim zemljištima, i tu ćemo opet imati rast cijena nekretnina, a cijene nekretnina imaju tu osobinu da, kad rastu, rastu sve.

Znači, ne rastu samo cijene novoizgrađenih stanova, nego i cijene starih stanova; ne raste samo izrazito kvalitetna gradnja, nego i ona manje kvalitetna itd.

Rast cijena poljoprivrednog zemljišta može se dakle reflektirati na rast cijena stambenih nekretnina. I tu je ovaj već spomenuti, dodatni faktor, a to je inozemna potražnja.

Hrvatska je lijepa zemlja za život, a ako već ljudi ne mogu tu zarađivati visoke dohotke, onda barem mogu slobodno vrijeme koristiti ovdje.

Trendovi su takvi da europsko stanovništvo stari, a u starijoj dobi ljudi žele živjeti na destinaciji na kojoj se osjećaju dobro. Trend skraćivanja radnog vremena također otvara prostor za putovanja.

Naposlijetku, nekretnine na atraktivnim lokacijama uvijek se mogu dobro prodati i tako drže cijene svih ostalih nekretnina visokima.

Tržište je pak neefikasno i slabo pravi razliku. Tako da sve u svemu teško da će doći do pada cijena nekretnina. Faktor koji bi mogao djelovati na pad potražnje za nekretninama je naravno rast kamata.

On će se desiti, ali ne bi trebao biti značajan, kao što nije značajan ni u članicama eurozone koje su već neko vrijeme na udaru ECB-ove politike monetarnog zatezanja.

No, kod nas se možda ne bi ni desio da smo još neko vrijeme ostali u ERM II i nakon što bura prođe uveli euro.

Znači, ulaskom u eurozonu kamate idu gore?

– Da, i to bez obzira na tu silnu likvidnost koja se oslobađa otpuštanjem obvezne pričuve i ukidanjem minimalno potrebnih deviznih potraživanja.

To je novac banaka koje su mahom u stranom vlasništvu, a rizik da njihove banke-majke dođu u probleme raste.

Za sada je bankovni sustav u eurozoni stabilan, ali ako su gospodarstva Njemačke, Francuske, Italije najviše pogođena i pod najvećim su rizikom usporavanja, pa čak i pada gospodarske aktivnosti, a nama je kapital banaka naslonjen na Italiju, Austriju i indirektno Njemačku, onda u takvim okolnostima nije isključeno da će banke taj kapital vraćati svojim majkama, za njihovo spašavanje ili rješavanje njihovih problema.

Uglavnom, ta likvidnost više neće ostajati u tolikoj mjeri kod naših banaka, već će biti povučena. Znači, banke sada više ništa ne priječi da povuku likvidnost u svoje matične zemlje.

Obvezna rezerva je i bila tako visoka svih ovih godina, baš zato da to ne bi napravile. No, nama to sada neće biti toliki problem jer ne moramo više braniti tečaj.

Jedina sretna okolnost u toj priči je što će HNB, kao i sve ostale središnje banke u eurozoni, na prekonoćne depozite banaka sada plaćati relativno visoku kamatu, a to će na neki način biti amortizer za jači rast kamata na kredite.

Ta stopa i jest razlog zašto ni u eurozoni kamate na kredite još uvijek ne rastu snažno, odnosno ne prate rast ključnih kamata ECB-a.

Energetika je šansa

Kako stoji domaća industrija, ima li je uopće? I ovo što je ostalo nije da se baš potiče. Evo uvodi se porez na ektraprofit i prerađivačima, izvoznicima…

– Udio cijele industrije, a pogotovo prerađivačke, kontinuirano se smanjuje u strukturi bruto dodane vrijednosti u Hrvatskoj. Nešto se u zadnje vrijeme povećao udio poljoprivrede.

Sektor koji ima najveće izglede za ekspanziju je energetika. Ona može Hrvatsku povući k stvaranju veće dodane vrijednosti i većih stopa gospodarskog rasta, ali to su dugoročne investicije koje ne mogu u kratkom roku polučiti efekt.

Nije dobro da je hrvatska ekonomija najviše fokusirana na turizam, trgovinu i uslužne aktivnosti jer ti sektori trebaju niže obrazovanu radnu snagu i povlače niske plaće.

Tu nema inovacija ni tehnološkog napretka, a dovodi i do određenog onečišćenja okoliša što povlači nove troškove koje će opet država financirati.

Uglavnom, struktura ekonomije je loša, energetika je jedini sektor koji je može popraviti, ali treba vidjeti odakle dolazi kapital. On je uglavnom strani i to je opet dobit koja će se povući u inozemstvo, a neće biti reinvestirana u Hrvatskoj.

EU fondovi omogućavaju ulaganja u zelenu ekonomiju, što su relativno slabo iskoristili domaći proizvođači, a puno više vlasnici kapitala iz inozemstva.

I to je ona loša strana priče, da ćemo ostati relativno siromašni, čak i ako ćemo imati nešto bolju strukturu ekonomije koju energetika može generirati.

Uz to, digitalizacija i zelena ekonomija trebaju više obrazovane radne snage u područjima u kojima smo deficitarni, što znači pritisak za uvozom radne snage iz Indije i drugih zemalja.

Sve čvršćim vezivanjem za europske integracije, koje imaju svoju agendu razvoja, de facto i nemamo previše izbora.

– Iako naši mediji uredno prate što kaže premijer i što je donijela Vlada, zapravo je sve što se zbiva u ekonomiji puno više determinirano onim što je odlučio Bruxelles.

Bruxelles je najjači lobistički centar na planetu, što znači da se u njemu većinom donose odluke koje idu na ruku lobističkim grupacijama koje dolaze iz razvijenih, tehnološki naprednijih dijelova EU-a.

Nije ni čudo da se tranzicija na zelenu ekonomiju odvija ovakvom dinamikom, praktički se odričemo dosadašnjih izvora energije (kao i dizelaša) i činimo ih skupljima kroz različite dodatne namete nego bi trebali biti.

Tako da je Bruxelles tu daleko važniji od onoga što govori Vlada. Globalne konstelacije se naravno na hrvatsku ekonomiju kontinuirano odražavaju.

Do kraja 90-ih nismo shvatili da se dogodila globalizacija i nismo se uključili u globalne trendove, dapače svoju industriju koja je postojala i robni izvoz koji smo imali smo pustili da propada.

Dvijetisućitih smo razvijali bankarstvo i trgovinu što je mahom u vlasništvu stranog kapitala.

U novijoj povijesti razvijamo energetiku, što nam je šansa, zato što imamo brojne izvore obnovljive energije koje možda neke druge članice EU-a nemaju, međutim, svi ti obnovljivi izvori su nešto što će ekonomiju u budućnosti činiti skupom i možda neefikasnom, i Hrvatska treba paziti da se previše ne orijentira na taj sektor jer to neće napraviti ni zemlje koje na razini EU-a to najviše podržavaju.

Dodatni je problem što smo se izvozom jako orijentirali na Njemačku, a Njemačka je ovisna o izvozu u SAD i Kinu. SAD pak propagira sve veći protekcionizam, ići će s različitim novim carinama, čime će ugrožavati izvoz cijele EU, a tako i Njemačke.

Kina pripada dijelu svijeta od kojeg ćemo se vjerojatno sve više odmicati, a ovisni smo o njoj na strani uvoza, a najveća europska gospodarstva i na strani izvoza.

Znači, globalizacija kao da polagano odumire i posustaje, no mi opet nismo do kraja shvatili te procese. Nisu cijene nafte ni cijene hrane, ni općenito inflacija koju Europa ima, samo rezultat rata u Ukrajini.

Inflacija je krenula u SAD-u, povezana je s investicijama koje provodi Kina i globalnim ekonomskim ratovima. Monetarnu suverenost nismo predali – nikad je nismo ni imali, jer je kuna uvijek bila pokrivena eurom i vezana tečajem za euro, a odričemo se sve više i fiskalne suverenosti.

Prepustili smo se stvaranju jedne buduće nove fiskalne unije na razini EU-a, gdje će nam Bruxelles jednog dana uvesti porez na nekretnine i različite oblike poreza koje mi izričito ne želimo uvesti, a naša Vlada u tome neće moći ništa.

Bruxelles i Beograd

Ovo je tako daleko od ideala koje slušamo…

– Prije smo se ljutili da sve odluke donosi Beograd, ali smo na njih mogli puno više utjecati. Danas ih sve više, a u budućnosti će ih još više donositi Bruxelles, a naš razmjer utjecaja će biti 0,6 posto, koliki nam je udio u BDP-u i stanovništvu EU-a.

No, mali smo, i kome da se okrenemo. Europa je, bez obzira na sve, i dalje najbolje mjesto za život.

– Europa svoju demokraciju gradi na činjenici da ona jest i uvijek će biti socijalno-tržišno gospodarstvo. Znači, forsira tržišno gospodarstvo, što je normalno, ali će isto tako uvijek zadržati elemente socijalne države i na taj način se kupuje mir europskih građana.

Problem je što se politika u EU-u previše vodi kroz birokraciju, a birokracija ne znači intervencionizam, ni aktivne politike, monetarnu ili fiskalnu.

U EU institucijama prije svega sjede birokrati koji ekonomiju najčešće ne razumiju, a Bruxelles je grad s tisućama lobističkih ureda u koje doslovno dolaze predstavnici kompanija iz različitih dijelova Europe i preko tih ureda postižu kontakte sa subjektima koji će se naposlijetku zalagati za neku strategiju i smjer razvoja.

Usluge će zbog uvođenja eura poskupjeti

Hoće li uvođenje eura dati dodatni »obol« inflaciji? Do određenog rasta cijena zbog eura već je došlo kada je nastupila obveza dvostrukog iskazivanja cijena.

– Taj obol svakako ne bi trebao biti velik. Za većinu robe široke potrošnje do nikakvog značajnijeg rasta cijena zbog uvođenja eura ne bi trebalo doći.

Međutim, kod nas su usluge zasad prilično slabo odreagirale u smjeru rasta cijena, a uvođenje eura je u svim zemljama povećalo upravo cijene usluga.

Tako da je za različite servisne usluge, frizerske usluge, piće i hranu u kafićima i restoranima, vjerojatno da će zbog uvođenja eura poskupjeti.

Banke će na depozite kod HNB-a zarađivati više no njihovi štediše

Dakle, ta sada visoka prekonoćna stopa ECB-a, koja je donedavno bila negativna, ipak ima neku funkciju, osim što služi bankama da na njoj lijepo zarade, a istovremeno svojim štedišama daju mrvice?

– Istina je da će banke na svoje depozite kod središnjih banaka zarađivati više nego njihove štediše, ali činjenica je da ni kad je ta stopa bila negativna, one većinom nisu svoje štediše opteretile negativnim stopama, iako bi oni možda i na to pristali, jer ne znaju kud bi s novcem, a bankama objektivno tolika likvidnost ni ne treba. Sada će pak ta zarada biti amortizer za ublažavanje rasta kamata na kredite.