Iako je Nuklearna elektrana Krško ovih dana vijest zbog privremenog zaustavljanja rada zbog »povećanog ispuštanja primarnog sustava unutar zaštitne zgrade«, odlaganje otpada iz nuklearke kontinuirana je tema.

Naime, u Krškom je prošlog tjedna održana 17. sjednica Međudržavnog povjerenstva za praćenje provedbe ugovora između vlada Hrvatske i Slovenije o uređenju statusnih i drugih pravnih odnosa u vezi ulaganja, korištenja i razgradnje Nuklearne elektrane Krško.

Sastanak su vodili hrvatski ministar gospodarstva i održivog razvoja Davor Filipović i slovenski ministar okoliša, prostora i energetike Bojan Kumer.

Susjedska suradnja

Na sjednici se među ostalim razgovaralo o pripremi četvrte revizije programa razgradnje NE Krško i programa zbrinjavanja radioaktivnog otpada i istrošenog nuklearnog goriva iz nuklearke, kao i o mogućnostima zajedničke pripreme nisko i srednje radioaktivnog otpada za odlaganje.

Nakon sastanka, hrvatski ministar gospodarstva i održivog razvoja Davor Filipović ocijenio je da NE Krško ostvaruje sve ekonomske ciljeve i doprinosi ciljevima dekarbonizacije cijele Europe.

– NE Krško je stup sigurnosti kada govorimo o opskrbi električnom energijom Hrvatske i Slovenije, i uvjerili smo se kako uspješno posluje, izjavio je, i podsjetio kako je nedavno u prisutnosti premijera Plenkovića i slovenskog premijera Roberta Goloba u Zagrebu potpisan ugovor o solidarnosti prema kojem će Hrvatska pomoći Sloveniji oko opskrbe plinom u slučaju izvanrednih situacija, budući da Hrvatska udvostručuje kapacitete LNG terminala.

No, također sa sastanka je stigla i informacija o tome da je međudržavna komisija zadužila Fond NE Krško »da izvrši sve potrebne radnje kako bi se osiguralo funkcioniranje odlagališta Vrbina, na slovenskoj strani, te odlagališta Čerkezovac, na hrvatskoj strani, kako bi se 2028. godine započelo s prikupljanjem nisko i srednje radioaktivnog otpada, kako je objasnio slovenski ministar okoliša, prostora i energetike Bojan Kumer.

Prvo dokumentacija

No, dok su ranije postojala sporenja i otpori u javnosti oko budućeg hrvatskog odlagališta Čerkezovac na Trgovskoj gori na Baniji, gdje bi do 2028. trebalo profunkcionirati novo odlagalište radioaktivnog otpada, sada se situacija donekle mijenja jer slovenska strana počinje spominjati opciju da se cjelokupni otpad iz NE Krška skladišti u Sloveniji, na odlagalištu Vrbina.

Hrvatska bi za to, međutim, trebala plaćati visoku cijenu skladištenja, stoga je realnije da će Ministarstvo gospodarstva, u čijem je to resoru, ipak inzistirati na gradnji odlagališta Čerkezovac do 2028. godine.

Kolika bi ta cijena skladištenja u Sloveniji bila, još je stvar pregovora, no na hrvatskoj strani skloniji su novac uložiti u gradnju vlastitog odlagališta nego desetljećima plaćati visoke iznose Sloveniji.

Naime, dekomisija, što označava proces demontiranja, razgradnje i uklanjanja nuklearnog postrojenja, koje uključuje i uklanjanje goriva i kontaminiranog materijala, stajat će prema procjenama oko milijardu eura. Pola od toga, dakle 500 milijuna je za zbrinjavanje radioaktivnog otpada.

Od tih 500 milijuna polovina ide na zbrinjavanje radioaktivnog otpada na Trgovskoj gori, a plaćanje »odlagališne rente« Sloveniji vjerojatno bi u perspektivi bilo i skuplje od gradnje vlastitog odlagališta.

Više o svemu znat će se nakon sljedećeg sastanka ove međudržavne komisije u proljeće 2024. godine, a dotad stoga traju već započete pripreme za izgradnju odlagališta na Trgovskoj gori.

Kako je poznato, sredinom svibnja 2022. potpisan je ugovor za izradu studije utjecaja na okoliš budućeg hrvatskog Centra za zbrinjavanje radioaktivnog otpada na Čerkezovcu, koja će se temeljiti na rezultatima nedavnih »terenskih« istraživanja – prvih takve vrste koja su se na ovoj lokaciji ikad radila.

Fond za financiranje razgradnje i zbrinjavanja radioaktivnog otpada i istrošenoga nuklearnog goriva i hrvatska Vlada rade na pripremi tog projekta, iz razloga što je ranije preuzeta obveza da se otpad iz NE Krška mora početi preuzimati najkasnije do 2025. godine. Realno, sad se rokovi pomiču na 2028. godinu, ali dokumentacija mora biti spremna.

Cjelovito rješenje

Ono što stručnjaci ističu kao ključno, pa tako i fizičar Tonči Tadić koji je godinama govorio o ovoj temi, jest da se radi o nisko i srednje radioaktivnom otpadu iz Krškoga. Kako je već ranije Tadić za naš list objasnio, otpad koji se spominje nije nuklearni otpad.

– To nije nuklearno gorivo i u Dvoru neće biti nuklearni otpad, dakle nuklearno gorivo koje emitira neutrone i gama zrake. Ondje će se skladištiti nisko i srednje radioaktivni otpad, primjerice stare rendgenske cijevi, javljači za požar, šprice za markere za CT, doze za markere, rukavice, kombinezoni i slično.

Dakle, sve ono što vam je i u Zagrebu na Institutu za tumore ili Institutu »Ruđer Bošković«, tvrdi Tadić. S obzirom na to da je Banija nedavno proživjela snažan potres, on i za to ima argumentaciju u korist Trgovske gore, jer tvrdi kako su trenutno sve lokacije gdje se nalazi radioaktivni otpad po Zagrebu bliže epicentru potresa u Petrinji nego što je to Trgovska gora.

Ta vrsta otpada koja bi se trebala pohraniti u bivšoj vojarni Čerkezovac, naziva se »institucionalni radioaktivni otpad, uz iskorištene izvore ionizirajućih zračenja iz Republike Hrvatske, te 2.400 tona nisko i srednje radioaktivnog otpada iz NE Krška«.

Hrvatska desetljećima nije uspijevala naći trajno rješenje, odnosno lokaciju za odgovarajuće zbrinjavanje radioaktivnog otpada, koji bi uz otpad iz Krškoga trebao činiti i otpad iz brojnih zdravstvenih i znanstvenih ustanova, tvrtki, a posebno građevinskih, ali i vojske te drugih tzv. institucionalnih izvora, gdje spadaju i stari radioaktivni gromobrani i dojavljivači pojave dima, odnosno požara i slično.

Drugi blok i hrvatski interes

Nedavno je nakon temeljitih analiza radni vijek NE Krško produžen do 2043. godine, a kako je poznato, ona Sloveniji osigurava prosječno oko 20 posto električne energije, a Hrvatskoj oko 16 posto.

Zadnjih godinu dana najavljuje se, pak, i mogućnost da Hrvatska postane slovenski partner u gradnji i korištenju najavljenog drugog bloka NE Krško snage 1.100 – 2.400 megavata.

Hrvatski premijer Andrej Plenković već je više puta, pa i u nedavnom razgovoru s predsjednikom slovenske vlade Robertom Golobom, istaknuo hrvatski interes za takvu partnersku suradnju.

Ako bi se to ostvarilo, NE Krško bi za desetak godina s dva bloka i znatno povećanim proizvodnim kapacitetom mogla Hrvatskoj osiguravati čak trećinu potrebne električne energije, što je u eri dekarbonizacije i diversifikacije izvora energije zbog globalnog stanja na tržištu energenata jedan od strateških ciljeva hrvatske Vlade.