RIJEKA – Nakon što je prije petnaestak dana između »Viktora Lenca« i »3. maja« potpisan ugovor o izgradnji dva pontona, poslovno povezivanje dva kvarnerska brodogradilišta moglo bi se još značajnije financijski okoštati, na korist obiju strana, a indirektno i šire gospodarske zajednice.

Apsolutni investicijski prioritet »Lenca« obnova je velikog Doka 11, koji sa svojom podiznom moći i kapacitetom prihvata brodova do 285 metara dužine znači onaj jezičac na vagi konkurentnosti »Lenca« na tržištu remonta i preinaka brodova. Značaj ovakvog jednog doka, koji brodogradilištu u Martinšćici nosi više od četvrtine godišnjih prihoda, ogleda se i u dodatnom, uslužnom potencijalu Kvarnerskog zaljeva u kojem je koncentrat hrvatske pomorske i energetske industrije, počev od riječke luke i njezinog dodatnog razvoja s početkom rada novog kontejnerskog terminala na Zagrebačkoj obali, LNG terminala u Omišlju, Janafa, u konačnici luke Bakar i tamošnjeg Ininog terminala.

Melem na ranu

Nakon puno uloženog truda i političke volje da se u Rijeci nastave graditi brodovi, »3. maj« iznova je u vrlo osjetljivoj fazi jer treba brzo i pametno provesti njegovu reorganizaciju na način da ono što je zdravo i što vrijedi dobije priliku da opstane na tržištu putem tvrtke kćeri »3. maj Rijeka 1905«. Poslovanje riječkog brodogradilišta pod kišobranom Vlade u vidu »pokrivanja« kredita sa 100-postotnim državnim jamstvima završilo je s ugovorenim dovršetkom četvrte novogradnje, koja je zatečena raspadom Uljanik grupe. Taj samoiskrcavajući brod za prijevoz rasutog tereta koji je još u fazi gradnje na navozu, međutim, nije dovoljan da trećemajci financijski prežive sljedeće mjesece. Nije da se ne razgovara i ne pregovara s brodovlasnicima, upita za potencijalne nove poslove ima, međutim, odahnuti se može tek kad se ugovor potpiše i osnaži.

Nakon što je isplovio Scenicov »Eclipse II«, gradnja dva pontona za »Lenac« došla bi kao melem na ljutu ranu manjka posla »3. maju«, naročito stoga jer je riječ o poslu s kojim se vrlo brzo može startati, moguće već i krajem svibnja. U ovom projektu, praktički, gotovo da i nema što poći po krivu, nema komplikacija. U pitanju je gotovo 3.800 tona čelika koji se mora obraditi, »3. maj« daje svoje proizvodne kapacitete, znanje i rad, dok će »Lenac« nabaviti sav potreban materijal i opremu. Vrijednost posla za »3. maj« je blizu 7 milijuna eura, a ukupno ulaganje koje »Viktor Lenac« namiruje iz vlastitih sredstava u ova dva pontona penje se na blizu 15 milijuna eura.

Stanje s Dokom 11 takvo je da bi čim prije trebalo osigurati još barem dva nova pontona, dakle četiri od ukupno devet, koliko ih ima na ovom doku, uz značajniju obnovu preostalih. To povlači za sobom ulaganja od, ugrubo, 30 milijuna eura za koje se u »Lencu« nadaju da će moći dobaviti povoljnom kreditnom linijom. Zvuči nevjerojatno, ali ovo remontno brodogradilište koje redovito, svake godine iskazuje dobit u poslovanju, koje će za prošlu godinu platiti ukupno 2,6 milijuna eura poreza na dobit, što redovnog, što dodatnog, ne može tako lako do značajnog i povoljnog kredita zbog nedovoljnih kolaterala koje poslovne banke zahtijevaju radi osiguranja financiranja. »Viktor Lenac« praktički, osim dokova, nema što založiti od imovine jer djelatnost obavlja na pomorskom dobru. Financiranje takvih ulaganja ne može se čak ni djelomično osigurati niti sredstvima Europske unije, s obzirom na to da djelatnost »Lenca« nije prihvatljiva u najvećem broju slučajeva i kod fondova, čiji su iznosi financiranja daleko ispod potrebnih za gradnju novog doka.

NL arhiva

Riječki bazen

Činjenica je da bi sa svojim poslovanjem, nastave li se trendovi iz prijašnjih godina, mogli iz vlastitih sredstava financirati obnovu »jedanaestice«, ali to bi se onda moralo protegnuti na period od barem nekoliko godina. Za dinamično svjetsko tržište remonta i preinaka brodova to je, međutim, predugo razdoblje za hvatanje koraka s konkurencijom.

– Sve što tražimo je dugoročna kreditna linija kod HBOR-a kao razvojne banke kako bismo čim brže i obuhvatnije obnovili naš Dok 11. Na taj način bili bismo u mogućnosti vlastita sredstva kanalizirati u druge potrebne investicije i brže početi iskorištavati obnovljeni veliki dok, ističe članica Uprave »Viktora Lenca« Sandra Uzelac. Drugim riječima, ne traže nikakvu ekstrapomoć kakva se ne osigurava drugim sličnim tvrtkama, već samo osiguranje dovoljne kreditne linije, uz prihvaćanje kolaterala koje brodogradilište može ponuditi.

Neslužbene su informacije da bi se po ovom pitanju uskoro trebao održati sastanak u resornom Ministarstvu gospodarstva.

Podršku intenzivnijoj poslovnoj suradnji između »Lenca« i riječkog brodogradilišta iskazuje i primorsko-goranski župan Zlatko Komadina, koji je o toj mogućnosti i ideji oformljavanja svojevrsnog »čeličnog huba« u kvarnerskom bazenu nedavno razgovarao s premijerom Andrejem Plenkovićem.

– Država je senzibilizirana, pogotovo premijer Plenković, da »3. maj« opstane, ako je ikako to moguće. Uvjet tome je provedba plana restrukturiranja, koji je prihvaćen i sada treba naći upravu koja će voditi to novo brodogradilište putem tvrtke kćeri u koju će se prebaciti zaposlenike, oprema i čim prije ugovoriti novi poslovi. S druge strane, imamo »Viktor Lenac«, koji uspješno brodi na tržištu remonta i koji, u sinergiji s »3. majem«, može još puno toga napraviti. Ugovorili su gradnju prvih pontona, ali da bi temeljitije obnovili svoj veliki dok, nužna su još barem četiri, i treba dogovoriti s HBOR-om da ih u tome prati. Razgovarao sam s premijerom Plenkovićem i zamolio ga da pokušamo učiniti iskorak na način da brodogradnju na Kvarneru promatramo skupno, kao sinergiju »3. maja« s državnim i privatnim tvrtkama, kao što je »Lenac«. Tu su i brodovi koji stižu na LNG terminal, u riječku luku, uskoro i na Zagrebačku obalu, tu je Jadrolinija, koja mora graditi nove brodove, Obalna straža, pa zašto u tome ne bi participirao i »3. maj«? Ina bi, napokon, nakon dugo vremena trebala opet graditi plinske platforme, i to ne jednu, nego više njih, i u tom poslu radi se o ogromnoj tonaži čelika za našu kvarnersku brodogradnju. Riječki je bazen poznat po brodoprojektanskim tvrtkama, imamo pamet, znanje i stvarno bi bila šteta da nam proizvodni kapaciteti u obradi čelika i sami završe kao staro željezo, zaključuje župan Komadina.