Konferencija “Kvarner 2030. Energetsko čvorište Europske unije”, održana je u opatijskom Amadria park Hotelu Milenij, u organizaciji Novog lista.

Na konferenciji su o brojnim energetskim projektima povezanima s Kvarnerom, sadašnjim i budućim, ali i puno širim temama vezanim uz svjetsko tržište energije, razvoj novih tehnologija, zakonodavnih okvira te brojnim drugima u sklopu panel rasprave govorili Vedran Špehar, državni tajnik u Ministarstvu gospodarstva nadležan za energetiku, industriju i rudarstvo te robne zalihe, Slaven Rajman, član uprave PPD-a, Robert Bošnjak, pomoćnik članice uprave Plinacroa, Hrvoje Matković, direktor Održivih rješenja u Ini te Lado Kranjčević, dekan Tehničkog fakulteta Sveučilišta u Rijeci.

U uvodnom dijelu konferencije okupljene uzvanike, mahom iz tvrtki i institucija u području energetike, pozdravila je Slavica Bakić, v.d. glavne urednice Novog lista koja je naglasila kako se konferencija održava u značajnom trenutku kada Hrvatska energetsku budućnost pretače u konkretna ulaganja, projekte i strateške iskorake.

– Danas u Nacionalnoj i sveučilišnoj knjižnici svjedočimo potpisivanju ugovora o dodjeli bespovratnih sredstava iz Nacionalnog plana oporavka i otpornosti za projekt Povećanje kapaciteta LNG terminala na otoku Krku i jačanja elektroenergetske mreže, kojim Kvarner potvrđuje svoj status ključnog energetskog čvorišta ne samo Hrvatske, nego i šire regije, rekla je Bakić, ističući niz drugih projekata, poput širenja kapaciteta transportnih plinovoda, investicija u vodik i obnovljive izvore energije koji će dodatno učvrstiti Kvarner na energetskoj karti Europe

Energetski projekti na Kvarneru, dodala je, osigurat će stabilnu opskrbu energijom u kriznim vremenima, ali i stvoriti nova radna mjesta, podići konkurentnost gospodarstva te pomoći u tranziciji prema održivom društvu.

Sigurnost opskrbe

Državni tajnik Špehar je u uvodnom dijelu istaknuo sigurnost opskrbe energijom, učinkovitost sustava i smanjenje štetnih emisija kao sve snažnije povezane ciljeve koji od svih dionika traže promišljene, konkretne i usklađene odgovore.

– Sigurnost opskrbe važna je tema, jer kad ima energije otvaraju se pitanja održivosti i slično, ali kada je nema sve to pada u vodu. To možemo vidjeti u Ukrajini, gdje je u okolnostima rata sigurnost opskrbe ključan energetski problem.

Kvarner, sa svojim iznimnim geostrateškim položajem i razvijenom infrastrukturom, ima ključnu ulogu u daljnjem razvoju energetskog sustava na nacionalnoj i europskoj razini, pri čemu LNG terminal na Krku već predstavlja stratešku točku u diverzifikaciji opskrbe plinom, a daljnjim ulaganjima regija ima potencijal postati stabilno i moderno energetsko čvorište Europske unije, kazao je, zaključivši kako Kvarner ima priliku pokazati da se energetski potencijal, stručnost i odgovorna politika mogu spojiti u jasan smjer razvoja, temeljen na sigurnosti opskrbe, tehnološkoj modernizaciji i uključivanju lokalne zajednice.

Američke carine

Panel rasprava, pod vodstvom moderatora Mislava Togonala, započela je aktualnom temom američkih carina i posljedicama njihova uvođenja na svjetsko tržište energenata te inzistiranja SAD-a kod trgovinskih partnera da kupuju veće količine američkih energenata.

Pri tom je Slaven Rajman istaknuo, kada je riječ o Europskoj uniji, ona već sada kupuje pedeset posto ukupnog američkog izvoza ukapljenog prirodnog plina.

– To znači i da SAD u velikoj mjeri ovisi o Europi za izvoz svog plina pa nije slučajno da su energenti izuzeti iz carina. Uvođenje carina za uvoz Energenata u EU zadalo bi prevelik udarac tržištu energije.

S druge strane, vidimo da se sada preusmjerava LNG koji je uvozila Kina, tako da ga na svjetskom tržištu ima više pa su cijene plina pale.

Također, u očekivanju recesije i pada industrijske proizvodnje na globalnoj razini pada cijena nafte, a s njom i cijene plina koje su izravno vezane uz cijenu nafte.

Vrijedno je naglasiti da se ništa previše značajno još nije dogodilo, tržište je reagiralo na najavu carina, a vidjet će se što će se kasnije događati, rekao je Rajman.

Investicija u Rafineriju nafte Rijeka

Pad cijene nafte i plina, nadovezao se Matković, ne bi trebao negativno utjecati na poslovanje Ine, s obzirom da je riječ o vertikalno integriranoj naftnoj kompaniji.

– To znači da se Ina bavi proizvodnjom, preradom, veleprodajom i maloprodajom nafte i naftnih derivata te prirodnog plina. Pad cijena nafte i plina možemo nadoknaditi rafinerijskom proizvodnjom.

Upravo zbog ovakvih situacija je pokrenuta i investicija od preko 700 milijuna eura u Rafineriju nafte Rijeka, koja postaje jedna od najmodernijih, efikasnija i konkurentnija.

Sa sadašnjom konfiguracijom rafinerije imamo velik udio lož ulja u finalnom proizvodu koje se prodaje po cijeni nižoj od cijene sirove nafte, a i mala je potražnja za njim.

Čak i brodarski segment je smanjio potrošnju te vrste goriva. Ovim ulaganjem ćemo iz neprofitabilnog lož ulja dobiti veliku količinu dizela.

Time ćemo i omogućiti rad punim kapacitetom od preko četiri milijuna tona, što je značajno za opskrbu hrvatskog i dijela okolnih tržišta.

Do kraja godine trebali bi biti gotovi svi radovi, nakon čega kreće ispitivanje i probni rad, rekao je Matković koji je na pitanje zašto se projekt modernizacije rafinerije odužio gotovo dvije godine od najavljenih rokova, kazao kako je na to utjecalo puno faktora, u prvom redu Covid kriza zbog koje je bilo značajnih kašnjenja u isporuci opreme i izvođenju radova.

Završetak projekta modernizacije riječke rafinerije do kraja godine, smatra državni tajnik Špehar bit će dobra gospodarska poruka.

– Mi nećemo imati samodostatnost po pitanju ugljikovodika, jer zlatno doba crpljenja nafte i plina u Hrvatskoj je prošlo. Zato moramo koristiti kapacitete LNG-a i rafinerije u Rijeci. Naftu ćemo uvoziti i dalje, ali ćemo je barem prerađivati kod nas, rekao je.

Obnovljivi izvori

Po pitanju energetske samodostatnosti Hrvatske, smatra da su ključni obnovljivi izvori u kojima ima najviše mjesta za povećanje proizvodnje.

– Fosilna goriva uvozimo, uvozimo i električnu energiju, ali u kontekstu korištenja Obnovljivih izvora energije radimo na tome da sve što možemo proizvoditi u Hrvatskoj zaista i proizvodimo.

Tu mislim na energiju vjetra, solarnu energiju i geotermalnu energiju. Radi se i na novim izvorima plina i nafte, jer energetska tranzicija traje i dok ne završi moramo se oslanjati na konvencionalne izvore energije, poput fosilnih goriva i nuklearne energije.

Pri tom smo se jasno opredijelili da do 2050. u EU više ne bude emisija stakleničkih plinova. No moramo biti svjesni da to košta, pa moramo i koristiti sva sredstva koja su nam dostupna.

Održivi razvoj znači da nešto moramo proizvoditi, a bilo koja proizvodnja rezultira utjecajem na okoliš. U tom kontekstu moramo razgovarati o tehnologijama hvatanja CO2, to je rješenje, primjerice, za naše cementare. To su financijski vrlo zahtjevni projekti, rekao je Špehar.

U kontekstu ulaganja u klasične energente, poput prirodnog plina, ali i u budući transport zelenog vodika govorio je Robert Bošnjak, kazavši kako Plinacro intenzivno radi na širenju transportne mreže u Hrvatskoj i prema okolnim tržištima.

– Zadovoljni smo dinamikom. Pored proširenja kapaciteta LNG terminala, ugradnjom novog regasifikacijskog pogona, mi gradimo nove plinovoda.

Uz već izgrađeni plinovod Zlobin – Bosiljevo, gradimo i plinovod Lučko – Zabok za potrebe Slovenije i Bosiljevo – Kozarac za potrebe Mađarske.

U Sloveniju ćemo umjesto sadašnjih, praktički simboličnih količina, moći isporučivati milijardu i pol kubičnih metara godišnje, a prema Mađarskoj čak tri i pol milijarde, umjesto sadašnjih milijardu i 700 milijuna, rekao je Bošnjak, dodajući kako se plin preko LNG terminala, radi sigurnosti opskrbe može kupovati plin iz raznih izvora. – Trenutno se uglavnom kupuje u SAD-u jer je tamo cijena najpovoljnija, rekao je.

Smjerovi dobave

Objasnio je, u kontekstu iskazanog interesa Bavarske za uvoz plina preko hrvatskog LNG terminala, kako su se smjerovi dobave plina značajno promijenili, od početka rata u Ukrajini.

– Nekad je plin dolazio s istoka prema zapadu i Bavarska je bila prva u Njemačkoj koja je dobivala plin. Sada je u Njemačkoj glavni pravac sjever-jug, iz LNG terminala, pa je Bavarska zadnja na pravcu dobave.

Kvarner je bliži Bavarskoj nego Baltik, pa i oni, kao i svi ostali u Europi razmišljaju kako postići sigurnost opskrbe. I naša vlada nas potiče na ulaganja i gradnju novih kapaciteta, pa smo bili u mogućnosti brzo reagirati na RePower Europe i imali pripremljene projekte za europsko sufinanciranje u iznosu od 100 posto.

To se odnosi u prvom redu na gradnju spomenutih plinovoda, vrijednih 533 milijuna eura. Imamo pripremljene i projekte za proširenje kapaciteta prema Sloveniji, za transport prema Njemačkoj i Austriji, kao i prema Mađarskoj, kojima bi se moglo transportirati po šest milijardi kubičnih metara godišnje, uz projekt plinovoda prema BiH. Tako da smo spremni i za nova povećanja kapaciteta, rekao je.

Hrvatska, s proširenjem transportnih kapaciteta, u dobroj poziciji da može pružiti opskrbu plinom Ukrajini, koja je ogromno tržište.

– Sada troše preko 22 milijarde kubičnih metara plina, a u mirnodopskim uvjetima više od 30 milijardi. Njihova proizvodnja je oko 19 milijardi godišnje, tako da im trebaju dodatne količine iz uvoza. Da bi mogli opskrbljivati Ukrajinu, potrebne su interkonekcije prema Mađarskoj, koje su već spomenute, dodao je Rajman.

Zelena agenda

Je li zelena agenda, odnosno zelena tranzicija u Europi i svijetu stavljena na čekanje zbog odluka američkog predsjednika Trumpa ne samo o uvođenju carina, već i o povećavanju korištenja fosilnih goriva, pitanje je koje bilo postavljeno dekanu Kranjčeviću.

– Nije. To je ireverzibilan proces. Možda se čini da ima zastajkivanja, ali zelena tranzicija je put bez povratka. Čak i u SAD-u, gdje vlast sada govori o većoj proizvodnji fosilnih goriva, ali SAD je do prije nekoliko godina bio prvi emitent CO2 u svijetu, dok je sada na trećem mjestu.

Tamo se puno radi na novim tehnologijama i izvorima zelenih tehnologija, poput novih modularnih nuklearnih reaktora koji se intenzivno razvijaju.

Za pet-šest godina oni će biti u upotrebi i vjerojatno će ih amerikanci prodavati Europi. Tko posustane u razvoju novih tehnologija i zelene tranzicije na kraju će kupovati tehnologije od drugih, a to nitko ne želi, rekao je dekan.

Proširenje kapacitete LNG-a

Državni tajnik Špehar je govorio i o potpisivanju ugovora za dodjelu sredstava za proširenje kapaciteta LNG terminala na Krku, ali je posebno naglasio da se istodobno potpisuje i ugovor za obnovu i proširenje električne mreže.

– Radi se o revitalizaciji električne mreže HOPS-a. Mreža je uglavnom građena za vrijeme bivše države, a sada je treba obnavljati i širiti koliko je potrebno i ekonomski opravdano, kako bi mogla primiti nove količine električne energije, u prvom redu proizvedene iz obnovljivih izvora energije, kazao je Špehar, koji je po pitanju stanja električne mreže i opskrbe električnom energijom na Kvarneru i u Istri rekao da je Istra stabilna, s Plominom.

Ali Plomin uskoro izlazi iz pogona, s tim da se može razgovarati hoće li preći na plin ili biti potpuno ugašena. Istra mora imati veliki elektroenergetski pogon koji će zamijeniti sadašnji Plomin 2.

Za solar i vjetar ima mjesta, gdje to prirodni i prostorni uvjeti dopuštaju, ali potreban je i stabilni stalni izvor za stabilini sustav. Ako bude puno postrojenja iz obnovljivih izvora, ako se prijeđe određena granica, pitanje će biti gdje s tim viškom.

Budućnost TE Rijeka

Je li to proizvodnja vodika, baterije, to treba ispitati i pripremati, ne samo graditi skupu mrežu koja će to moći primiti, rekao je Špehar, osvrnuvši se i na budućnost Termoelektrane Rijeka.

– TE Rijeka je izvorno izgrađena sa rafinerijom i koristila je mazut kao gorivo. Kako mazuta više neće biti, s ulaganjima Ine u modernizaciju, jasno je da neće biti ni goriva za termoelektranu.

Prepustio bih HEP-u da prezentira konkretno rješenje za Termoelektranu Rijeka, ali svakako planovi za nju postoje.

HEP ima zadatak tranzicije u novu eru koja dolazi i u tom kontekstu ima jako puno projekata. Tu ima mjesta i potrebe i za Termoelektrane Rijeka, posebno u kontekstu sigurnosti opskrbe Kvarnera i Istre, rekao je.

Proizvodnja vodika

Inin direktor Matković je na pitanje o proizvodnji vodika i njegovu korištenju kao sredstva za skladištenje energije najavio kako Ina kreće s proizvodnjom zelenog vodika i to korištenjem sunčeve energije.

– To je zanimljiva i relativno jednostavna tehnlogija – riječ je o elektrolizi, odnosno postupku u kojemu se električnom energijom voda razbija na kisik i vodik.

Krenuli smo s projektom 10 megavatnog elektrolizatora kojeg će napajati 11 megavatna solarna elektrana. Cilj je proizvodnja 1.500 tona vodika koji bi primarno bio ponuđen tržištu, posebno u sektoru transporta.

Sigurna proizvodnja i opskrba je prvi uvjet za neku buduću nabavu autobusa, kamiona i brodova pogonjenih vodikom. To je preduvjet za stvaranje lanca vrijednosti, a dok se ne razvije, zeleni vodik će se koristiti i u rafinerijskoj preradi, kazao je.

Bošnjak je istaknuo važnost pripreme sustava plinovoda za budući transport vodika, na čemu Plinacro radi u sklopu izgradnje svih novih transportnih kapaciteta.

– Na sjeveru Europe će se zeleni vodik proizvoditi iz vjetra, na jugu i na sjeveru Afrike iz sunčane energije, a taj vodik će trebati transportirati.

Zbog toga sve nove plinovode gradimo na način da su prilagođeni budućem transportu vodika, umjesto prirodnog plina.Po pitanju sigurnosti plinovoda koji će transportirati vodik – svi su na propisanoj dubini, označeni cijelom trasom, ne može se dogoditi da ga netko slučajno prekopa, jedino s namjerom i to s teškim strojevima.

Ako se i to dogodi, imamo podstanice, gdje se tok plina prekida u slučaju oštećenja, a sva postrojenja i objekti duž trase su pod nadzorom i u slučaju da netko neovlašteno uđe, reagira lokalna policija, kazao je.

Poticanje dekarbonizacije

U svom izlaganju, dekan Kranjčević je naglasio da je Kvarner područje gdje mediteran najdublje ulazi u kopno, što shvaća i EU koja na ovom području potiče dekarbonizaciju i projekte povezane s tim ciljem.

– Jedan od primjera je Dolina vodika Sjevernog Jadrana, gdje su uključene Hrvatska, Slovenija i Furlanija – julijska krajina. Tu je i projekt broda na vodik za Jadroliniju, kao prvi pokušaj konkretnog korištenja vodika.

Imamo i projekt proizvodnje vodika na samom fakultetu, u suradnji s jednom američkom kompanijom. To je prva faza, a s lokalnom energetskom kompanijom Energo planiramo i proizvodnju vodika u njihovom prostoru.

Imamo i Maersk na Zagrebačkoj obali, a riječ je o kompaniji koja je jedan od predvodnika u dekarbonizaciji Europe. Imamo i termoelektranu Rijeka, na atraktivnoj lokaciji i vjerojatno je da će biti prebačena na plin, kao tranzicijski energent, rekao je dekan.

Energetske zajednice

On se dotakao i pitanja energetskih zajednica koje bi građanima i tvrtkama omogućile da proizvode električnu energiju na jednoj lokaciji a troše na drugoj, te da se udružuju u proizvodnji i korištenju električne energije.

– Energetske zajednice su na tragu lokalne proizvodnje i potrošnje energije, bez potrebe za transportom na velike udaljenosti. Tehnički fakultet je angažiran na toj temi, želimo te tehnologije i prakse iz zapadne Europe prenijeti kod nas, rekao je dekan.

Špehar je najavio da će energetske zajednice vrlo brzo doći na dnevni red Vlade i Sabora.

– Postoje određena ograničenja, u prvom redu urbanistička, u zaštićenim urbanim jezgrama. Ali i za to postoje rješenja, jedno od njih su energetske zajednice.

Novim zakonom ćemo regulirati uređenje energetskih zajednica i to, uvjeren sam, na vrlo dobar način. Energetske zajednice će riješiti pitanje proizvodnje energije na jednom, a potrošnje na drugom mjestu, rekao je Špehar.

U zaključku rasprave, svi su sudionici konstatirali kako će fosilna goriva još dugo biti prisutna u energetskom miksu, i to u značajnom udjelu, zbog čega će tvrtke poput Ine, PPD-a i Plinacroa nastaviti sa ulaganjima i biznisom u tom sektoru, ali je istaknuta i važnost razvoja novih tehnologija i ulaganje u obnovljive izvore, učinkovitost i sigurnost opskrbe energijom iz svih dostupnih izvora.