Današnje brzorastuće promjene – digitalizacija, automatizacija, robotizacija i pojava »Big Data«, sve više nameću potrebu za prediktivnim i preskriptivnim planiranjem u svrhu efikasnog upravljanja poduzećem. Krajnji cilj je dugoročna održivost poslovanja za što su pored ostalog potrebni stručnjaci koji su u stanju prepoznati potencijal i vrijednost mnogobrojnih internih i eksternih »nestrukturiranih« podataka i informacija. Među njima su i kontroleri, koji danas predstavljaju sve traženije zanimanje u području financija i upravljanja poduzećem.

Naravno, kada se govori o digitalnom svijetu i digitalnoj transformaciji podrazumijeva se da uspješnost svake poslovne funkcije, pa tako i kontrolinga, ovisi o razini »tvrdih« vještina koje posjeduju zaposlenici, a koje podrazumijevaju specijalizirana znanja i tehničke sposobnosti proizašle uglavnom iz formalnog obrazovanja. Pritom se u području kontrolinga prije svega misli na stručno znanje iz područja računovodstva, financija, poslovne analize i planiranja, operativnog i strateškog menadžmenta itd., ali i znanje korištenja alatima poslovne inteligencije i analitike (engl. Business Intelligence and Analytics – BI&A).

Nesporno je da »podaci i analitika« predstavljaju presudni faktor rasta poslovanja i uspješnosti digitalne transformacije poslovanja. Naime, sama činjenica da ljudski mozak obrađuje slike 60.000 puta brže od teksta i da su 90 posto informacija koje čovjek prima vizualne, stavlja BI&A pred kontrolere kao osnovno sredstvo obavljanja njihove osnovne svrhe – izvještavanja i savjetovanja menadžera u svrhu učinkovitog donošenja odluka. Međutim, koliko god ti alati donose korist za obavljanje savjetodavne uloge kontrolera, samo osobne, socijalne i metodološke kompetencije mogu omogućiti da se podaci pretvore u informaciju i posljedično u znanje i pravilnu poslovnu odluku. Stoga se danas sve veći naglasak stavlja upravo na »meke« vještine.

S obzirom na to da kontroleri prvenstveno služe kao »savjetnici« i »partneri« menadžmentu, nedvojbeno je da »meke« vještine, kao što su npr. komunikativnost, prezentacijske vještine, analitičnost, kreativnost i proaktivnost, predstavljaju bitne čimbenike uspjeha i napretka poslovanja. To dokazuju i brojna istraživanja koja upravo socijalne i osobne, pored stručnih kompetencije, ističu ključnima za uspjeh suradnje kontrolera i menadžera.

Treba imati na umu da se tehnika izvođenja poslova mijenja brže nego ikada i da se neprekidno stvaraju nove profesije. Sve se više ističu ulaganja velikih kompanija u povećanje digitalne tehnologije u bliskoj budućnosti, promjene procesa, ali i redizajn i stvaranje novih poslovnih mjesta. Odnosno, dolazi do pojave tzv. »superjobs«, poslova koji kombiniraju rad i odgovornost iz više tradicionalnih poslova koristeći se pritom tehnologijom, ali i naprednim vještinama iz područja djelatnosti te ljudskim vještinama komunikacije, rješavanja problema, interpretacije itd. Stoga kontroleri moraju konstantno ulagati u nova znanja i vještine, postati prilagodljivi ljudski kapital te se usmjeriti na usvajanje i razvoj »mekih« vještina – analitičkih sposobnosti te kompetencija koje će im pomoći u komunikaciji s menadžmentom.

Rastom digitalizacije, automatizacije i tehnologije, »tvrde« vještine postaju nedostatan alat za uspjeh, dok »meke« vještine dobivaju na sve većem značaju. To ne znači da »tvrde« vještine postaju manje bitne, već da osobe koje žele biti uspješni analitičari, kontroleri, moraju svoje »meke« vještine razvijati paralelno s »tvrdim«. Uspješnim analitičarom budućnosti smatrat će se osoba koja je sposobna uz primjenu digitalnih alata obraditi i interpretirati informacije, donijeti pravilne zaključke i prijedloge te iste prenijeti donositeljima odluka.

dr. Antonija Petrlić
Ekonomski fakultet Sveučilišta u Rijeci