Hrvatska i Europska unija godinu i pol ratuju različitim državnim mjerama protiv visokih stopa inflacije, pa se usporavanje rasta potrošačkih cijena u lipnju i srpnju ispod osam posto u Hrvatskoj »slavi« kao dobra vijest, a za to vrijeme druga najveća svjetska ekonomija ima suprotan problem – Kini prijeti deflacija.

Građani i poduzetnici sve manje troše, pao je kineski izvoz, padaju cijene nekretnina, prema nekim podacima gotovo 15 posto u odnosu na rekordne razine iz kolovoza 2021. godine. Kineski statistički ured obavio je pad potrošačkih cijena u srpnju, iako su mjesecima prije toga one stagnirale, a gotovo godinu dana, unatoč ukidanju strogih epidemioloških mjera prije osam mjeseci, padaju proizvođačke cijene. Problemi u najvećem trgovinskom partneru Europske unije naveli su brojne analitičare da zaključe kako će se to negativno preliti i na ostatak svijeta, pa tako i na Europu, a jedan od problema bi naravno mogao biti i taj da se Kinezi spuštanjem cijena okrenu izvozu, a to onda znači nekonkurentnost proizvođača, primjerice u Europi, i gašenje brojnih radnih mjesta.

Strukturni problemi

Ekonomski analitičar Damir Novotny kaže da objava podataka o deflaciji u Kini, dok se EU i SAD još bore s inflacijom, nije nikakvo iznenađenje te da je posljedica okolnosti u potekle dvije do tri godine, ali prije svega strukturnih problema koje Kina ima.

– Naravno da je na kinesku ekonomiju jako utjecala pandemija, dugački period zatvaranja gospodarstva, ali sada je došao dodatni problem s otežanim izvozom u SAD. Predsjednik Joe Biden samo je po pitanju Kine nastavio tamo gdje je stao Donald Trump, a prepreke kineskom izvozu postoje i u EU-u. No, Kina i bez toga ima strukturalne probleme. Ta zemlja posljednje je desetljeće dobar dio svoje ekonomije temeljila i na graditeljstvu, čak 40 posto, a sada gledamo krah najvećih nekretninskih tvrtki. Ulagale su njihove provincije puno novca u izgradnju, a sada imate brojne gradove u kojima cijele četvrti zjape prazne jer se nekretnine ne mogu prodati. Kina ima problem domaće potražnje. I sad je pred njom odluka može li učiniti ono što je učinio, primjerice, Japan – nakon godina stagnacije povećati dohodak domaćeg stanovništva i potaknuti prije svega domaću potražnju, objašnjava Novotny. On napominje da nitko točno ne zna koliko su lokalne vlasti u Kini zadužene, spominje se dvostruki iznos BDP-a, ali krah velikih nekretninskih tvrtki pokazao je da razvoj koji se tako snažno temelji na graditeljstvu, ako ga ne prati i veći dohodak stanovništva, ne može vječno trajati jer te silne nekretnine nema tko kupiti.

Dodaje da u mnogim EU članicama naravno vlada zabrinutost, posebice u Njemačkoj jer je ona najveći izvoznik iz EU-a u Kinu, ali što se tiče bojazni da bi Knezi dodatnim snižavanjima cijena svoje robe mogli potaknuti izvoz, Novotny ističe da to baš više i nije tako lako.

– Prvo je pitanje može li se Kina vratiti na početak svoje ekspanzije i sniziti dnevnice kako bi te proizvode učinila još jeftinijim. To se više ne može napraviti tako jednostavno, a osim toga u međuvremenu je kinesku robu zamijenila roba iz nekih drugih država, kad je tekstil u pitanju, primjerice iz Bangladeša ili Malezije, ali i Turske. Najveći udio kineskog izvoza u EU čini tehnološka roba, a kad su u pitanju nove tehnologije, zapad ih više nije toliko spreman dijeliti s Kinom. Uz to, u Europi se osim razvoja novih tehnologija kad su u pitanju poluvodiči ili automobilska industrija događa veliki napredak u zamjeni energenata, posebice u sjevernim državama. Nakon pandemije i iskustva s energentima iz Rusije, u europskim zemljama se pokušava, a negdje se to već i dogodilo, ponovo pokrenuti proizvodnja u određenim granama. Serveri za brojne tvrtke više nisu u Rusiji ili Indiji, nego u Poljskoj ili Rumunjskoj. Svi nastoje biti samodostatni koliko god mogu, tako da se na određeni način događa deglobalizacija i Kina većom proizvodnjom i izvozom ne može napraviti iskorak kako je to činila počekom stoljeća, kaže Novotny.

Indija veliki konkurent

Na primjedbu da je ipak riječ o drugom gospodarstvu na svijetu i da nije isključeno da bi jača kriza u Kini mogla izazvati i globalnu krizu, Novotny odgovara da je to naravno moguće, a da će se neovisno o Kini gospodarska kriza sigurno dogoditi jer se ona događa u ciklusima.

– Od velike depresije iz tridesetih godina prošlog stoljeća do krize iz dvadesetih godina ovog stoljeća imali smo 15 gospodarskih kriza i pokazalo se da su sve posljednje brzo prošle. Gospodarska kriza će se u budućnosti sigurno dogoditi, ali ovo što se događa u Kini može je izazvati, ali i ne mora. Ovo je prije svega problem same Kine koja mora odlučiti kako će dalje. Kina je dosadašnji razvoj postigla uz državni kapitalizam i državne tajkune, ali pitanje je može li još napredovati uz taj okvir i je li daljnji napredak moguć bez jačeg privatnog poduzetništva, posebice u tehnološkim i energetskim kompanijama, jer će se tu događati najvažnije stvari u budućnosti, ističe Novotny. Uz to, Kina je u Aziji dobila velikog konkurenta – Indiju koja će također htjeti sve veći dio kolača koji se dijeli u globalnoj ekonomiji.