Stanovnici Hrvatske većinom smatraju da su umreženost turizma i ostalog gospodarstva, kvaliteta upravljanja turizmom i uključenost stanovništva u njegov razvoj nezadovoljavajući, ali i da turizam nema puno negativnih učinaka, pokazalo je uz ostalo istraživanje Ministarstva turizma i sporta (MINTS).

Riječ je o istraživanju o stavovima i percepciji lokalnog stanovništva o turizmu provedenom u sklopu izrade Strategije razvoja održivog turizma za razdoblje do 2030. i objavljenom na web stranicama MINTS-a.

U istraživanju je sudjelovalo 1166 ispitanika iz svih županija i Grada Zagreba. Po regijama HR NUTS 2, jadranska Hrvatska u istraživanju je imala 34 posto ispitanika, panonska Hrvatska 30 posto, Grad Zagreb 16 posto i sjeverna Hrvatska 20 posto.

Ukupno gledano, istraživanje je pokazalo da su stanovnici osim nezadovoljstva razinom umreženosti turizma s gospodarstvom, kvalitetom upravljanja turizmom i uključenosti u razvoj, svjesni i problematike radne snage i nedovoljnog plasiranja lokalno proizvedene hrane i pića kroz turizam.

Pozitivni i negativni efekti

Oko 33 posto ispitanika izjasnilo se da nisu zadovoljni stanjem turizma u svojoj županiji, a njih 35,3 posto da je stanje zadovoljavajuće, dok ih je polovica ili 51,3 posto očuvanost okoliša u županiji i njih 50,3 posto uređenost javnih površina ocijenilo zadovoljavajuće ili izrazito zadovoljavajuće.

Nešto više od polovice – 53,4 posto, smatra da razvoj turizma pridonosi ostanku mladih u Hrvatskoj, a 52,2 posto da je turizam u njihove županije privukao dodatne investicije te njih 53 posto da je i stvorio nove poslove.

Ispitanici su rekli i da se razvojem turizma unapređuje komunalna i prometna infrastruktura te da lokalni stanovnici i poslovni subjekti imaju ekonomske koristi od turizma, a njih 59 posto složilo se i da turizam donosi povećanje svijesti o važnosti očuvanja okoliša te njih 56 posto da turizam potiče zaštitu i unapređenje kvalitete okoliša.

Većina ispitanih ili 75,5 posto ocijenila je da turizam potiče proizvodnju autohtone hrane i pića, a sličan ih se postotak složio i da turizam potiče očuvanje kulturne baštine.

Istraživanje je pokazalo i da se više od 64 posto ispitanika ne slaže se turizam ugrožava kvalitetu života lokalnog stanovništva i da je zbog turizma povećana stopa vandalizma, kriminala i upotreba narkotika.

Njih gotovo 42 posto smatra da je turizam razlog gužvama, a 44,5 posto da nekontrolirana izgradnja ugrožava prostor njihove županije.

Među negativnim učincima turizma ispitanici ističu povećanje troškova života lokalnog stanovništva, pri čemu ispitanici iz turistički najrazvijenije regije, jadranske Hrvatske, najviše uočavaju negativne učinke turizma.

Osim toga, stanovnici jadranske Hrvatske u dobroj mjeri su se složili da turizam uzrokuje prometne probleme i nekontroliranu izgradnju.

Četiri scenarija i deset izazova

Na temelju analize postojećeg stanja utvrđeno je deset ključnih izazova hrvatskog turizma – vremenska i prostorna neujednačenost, utjecaj turizma na okoliš i prirodu, međuodnos turizma i klimatskih promjena, prilagodba ubrzanim tehnološkim promjenama, kvaliteta života i dobrobit lokalnog stanovništva, nedostatni ljudski potencijali u brojnosti i kvaliteti, neadekvatna struktura i kvaliteta smještajnih kapaciteta, nepovoljno poslovno i investicijsko okruženje, nedovoljno učinkovit zakonodavni i upravljački okvir te utjecaj kriza na turizam i promjene ponašanja i potreba turista.

Analiza donosi i četiri scenarija alternativnih budućnosti, kojih su prva dva negativni, s padom i rastom intenziteta turizma, dok je treći bazni, a četvrti pozitivni.

Negativni scenarij s padom intenziteta znači pad turističkih noćenja neovisno o uzroku, posebice u sezoni, i odstupanje turističkog prometa od vrijednosti iz 2019., što uz ostalo smanjuje prihod od turizma, ograničava razvoj i investicije pa i zatvara smještajne objekte, uz pad kvalitete života u turistički razvijenim područjima.

Negativni scenarij s rastom intenziteta pretpostavlja intenzivan rast broja noćenja (po stopi ili većoj nego u razdoblju 2015.- 2018.), kao i rast prihoda od turizma, ali uz smanjenje prihoda po noćenju, povećava se sezonalnost i potreba za NKV radnom snagom zbog masovnosti, koja donosi i sve veći pritisak na turističku infrastrukturu i destinacijske resurse, rast količine otpada i emisije stakleničkih plinova iz sektora turizma, uz slaba ulaganja u zelenu i digitalnu tranziciju ili njihov izostanak, a rast troškova života i nekretnina narušava autentičnost lokalne zajednice.

Bazni scenarij podrazumijeva rast turizma konzervativnim stopama od 1 do 3 posto godišnje do 2030., pri čemu prihod stagnira i/ili tek blago raste, ali nema zaokreta u turističkom modelu i strukturi smještaja, s nastavkom problema kadrova i dominacije ponude sunca i mora, dok stanovništvo sve više vidi uz pozitivne i negativne utjecaje turizma.

Pozitivni scenarij znači pak unapređenje koncepcije i modela upravljanja razvojem turizma, a uz potpuno iskorištenje sredstava iz NPOO-a turizam se razvija održivo, jačanjem izvan glavne sezone i u turistički nerazvijenim područjima te se i prihod od turizma i po noćenju približava EU prosjeku. Razvojem cjelogodišnje smještajne strukture i proizvoda više dodane vrijednosti smanjuje se sezonalnost i jača efekt turizma na druge sektore, a lokalno stanovništvo i proizvodi su uključeni u sve, dok se uz održive tehnologije i gospodarenje smanjuje otpad.