Deficit radnika u turizmu, ali i nekim drugim djelatnostima, izazov je s kojim se Hrvatska susreće posljednjih nekoliko godina, posebice nakon ulaska u Europsku uniju, kad je određeni broj ljudi na rad i školovanje otišao u zemlje EU. U hrvatskom turizmu izravno ili neizravno zaposleno je oko 150.000 ljudi, a u ovom trenutku nesporno postoji nedostatak radne snage, reći će ministar turizma Gari Cappelli, dok sindikati tvrde da skoro čak 3 tisuće radnika nedostaje u turističkom sektoru Hrvatske.

Kako god, ove turističke sezone eskalirao je problem deficita turističke radne snage. Oglasi i društvene mreže prepune su poslodavaca u turizmu koji traže kuhare, konobare, pomoćno osoblje…. Nema ih. I to je najveći broj mnogih malih poslodavaca, koji nas svakodnevno obasipaju svojim mukama kako je sezona počela, a oni nemaju kuhara, kojemu uz 10 tisuća kuna, nude i smještaj i hranu. Oni ne traže kuhare a la cart, jer takvi uvijek nađu radno mjesto, a i ne mogu ih platiti, nego traže kuhare koji su u stanju držati kuhinju, a to znači znati pripremiti namirnice za sutra, znati odrediti količinu, pripremiti pristojnu pizzu, tjesteninu, odrezak ili ribu.

Iz svega ovoga izrasla je nova djelatnost – agencija za traženje radnika u turizmu, kojima platiš da ti nađu radnika. A taj opet, nakon kraćeg vremena ode. Naša je redakcija primila nekoliko pritužbi ugostitelja koji su putem oglasa našli kuhara koji im je rekao da nema novca doći, primjerice, do Raba, pa da mu pošalju novac za put, oko 500 kuna.

Radnik se ne pojavi, isključi mobitel jer je vjerojatno zvao s jednokratnog broja, a novac ugostitelja bačen je u vjetar. Istina, mnogi su u potrazi za boljom plaćom i boljim radnim uvjetima otišli odraditi sezonu izvan Hrvatske, no mnogi su i ostali u Hrvatskoj, ali im je 10 tisuća kuna malo. S druge strane, sindikati upozoravaju na loše uvjete radnika u turizmu u Hrvatskoj, i da  upravo stoga u Hrvatskoj nedostaje skoro 3 tisuće sezonskih radnika.

Prema podacima Hrvatskog zavoda za zapošljavanje u ovom trenutku raspoloživo je za rad na sezonskim poslovima približno 1.200 nezaposlenih osoba, a tome broju treba pridodati i gotovo 800 mladih koji završavaju srednju školu u turističkim zanimanjima.

Promocija turističkih zanimanja

– Ovaj problem zahtijeva sveobuhvatno, sustavno i dugoročno rješenje. To je pitanje odgovornosti cijelog sustava. Važno je istaknuti da pitanje radne snage u turizmu nije samo problem s kojim se susreće Hrvatska, s kroničnim problemom nedostatka radne snage susreću se i zemlje u okruženju – Mađarska, Austrija, Njemačka, ali i brojne druge zemlje. Potrebno je uzeti u obzir i da hrvatski turizam eksponencijalno raste i da taj rast prati dodatna potreba radne snage. Naime, samo u ovoj godini planira se više od  800 milijuna eura investicija u turizam i otvaranje više od 40 hotela visoke kategorije, pa nama ne nedostaju samo sobarice, čistačice, konobari i kuhari već i manageri u turizmu.

Veliki doprinos u školovanju takvih visokoobrazovanih kadrova u turizmu daje Fakultet za menadžment u turizmu i ugostiteljstvu u Opatiji s tradicijom dugom više od 50 godina s kojim planiramo u budućnosti ostvariti još intenzivniju i jaču suradnju pogotovo po pitanju obrazovanja kadrova u zdravstvenom turizmu. Fakultet je prije dvije godine uveo poslijediplomski specijalistički studij Zdravstvenog turizma koji predstavlja turistički proizvod iznimno velikog potencijala, posebice za razvoj turizma na kontinentu i cjelogodišnje poslovanje.

Po pitanju manjka radne snage, vrlo je važno usklađivanje sustava obrazovanja s potrebama tržišta rada i tu je uloga obrazovnih ustanova velika. Shvaćajući važnost kvalitetnih turističkih djelatnika koji su neophodni za funkcioniranje cijelog sektora, Ministarstvo turizma aktivno potiče promociju turističkih zanimanja među mladima kroz razne oblike financijskih potpora, između ostaloga, dodjeljujemo stipendije učenicima i studentima koji se obrazuju za turističko-ugostiteljska zanimanja.

Ove godine Ministarstvo turizma je putem programa Promocija zanimanja srednjim strukovnim i umjetničkim školama dodijelilo više od 395 tisuća kuna bespovratnih sredstava za 15 projekata, s ciljem promocije i jačanja kompetencija strukovnih zanimanja, kaže Cappelli i napominje da je Ministarstvo turizma ove godine u suradnji s Ministarstvom rada i mirovinskog sustava održalo Dane poslova u turizmu u Osijeku, Zagrebu i Kninu, a na tim je sajmovima sudjelovalo oko 10 tisuća sudionika.

– U okviru održavanja Dana poslova u turizmu predstavljene su redefinirane mjere aktivne politike zapošljavanja vezane za zapošljavanje, osposobljavanje i obrazovanje u turizmu. Ministarstvo turizma svakako će nastaviti s poticanjem obrazovanja u turizmu kroz programe bespovratnih potpora koje provodimo. Isto tako, kako bi se dugoročno u turizmu osigurali kvalitetni radnici, Ministarstvo turizma radi na realizaciji Regionalnih centara kompetentnosti za ugostiteljstvo i turizam koji bi nudili potrebna stručna znanja i vještine mogućnosti prekvalifikacije, dokvalifikacije i slično. Njihov cilj je modernizacija strukovnog obrazovanja za turizam i ugostiteljstvo u skladu s potrebama tržišta rada te podizanje njegove kvalitete obrazovanja u svrhu povećanja zapošljivosti učenika kao i mogućnosti za daljnje obrazovanje. Centri će inicirati blisku suradnju s poslodavcima u sektoru turizma i ugostiteljstva kako bi se uspostavio kvalitetan sustav provođenja prakse na radnom mjestu, a poseban naglasak kroz aktivnosti će se staviti i na promociju zanimanja u turizmu. U Hrvatskoj bi trebalo biti između pet i sedam centara kompetentnosti raspoređenih po cijeloj zemlji. Ukupna alokacija EU sredstava za tri natječaja iznosi 35 milijuna eura, kaže Cappelli.

Bez fige u džepu

Dr. Dragan Magaš s Fakulteta za menadžment u turizmu i ugostiteljstvu smatra da je nestašicu radnika izazvala aktualna liberalizacija kretanja ljudi, s jedne strane, i potražnja za tim kadrovima s druge strane.

– Što je bilo prije 20-30 godina ne treba elaborirati jer sve ono što je danas tada nije postojalo, osim možda socijalne komponente. Taj zanos ulaska u novi sustav premalo je kritički preispitivan i u ovom segmentu. To je rezultiralo današnjom situacijom u kojoj kao da smo prihvatili činjenicu da je ugostiteljstvo, a napose hotelijerstvo, kapitalno intenzivna djelatnost, ali ne i radno intenzivna djelatnost. Kako drukčije tumačiti današnju situaciju gdje se u turizam i hotelijerstvo jako puno investira, a kadrova naprosto nema?, pita se dr. Magaš.

Iako i aktualna Strategija razvoja turizma u svojoj 1b mjeri nalaže poticaje za zapošljavanje u turizmu, one, napominje, izostaju ili su nedovoljne. No, kako riješiti problem?

–  Nažalost, nakon bavljenja turizmom na ovim našim prostorima već oko 180 godina, za neke se stvari treba vratiti na početak. I poslodavci, i država, moraju prihvatiti činjenicu da je ugostiteljstvo i hotelijerstvo radnointenzivna djelatnost. Ako to prihvatimo, onda na poslodavcima i državi leži velika odgovornost. Menadžment kadrova u navedenim poslovnim sustavima mora puno više biti senzibilan na problem kadrova, i to kroz financijski, socijalni, stručni i svaki drugi aspekt koji im sada limitiraju perspektivu. Nadam se da država ne drži figu u džepu kad je riječ o značaju našeg turizma za cjelokupno gospodarstvo. Prema tome, država mora pomoći i zajedno s poslodavcima iznaći najbolja rješenja za ovaj problem. Veliki bi pomak bio da država kroz svoj kadrovski menadžment više preferira struku, pa nam se ne bi događalo, samo radi toga što je netko ministar da dira u stalnog sezonca i pritom napravi dosta veliku štetu, po riječima hotelijera.

Dakle, stručnim i optimalnim mjerama treba »bijelim bluzama« vratiti perspektivu u svakom pogledu. Naravno da ne mislim ostaviti obrazovni sustav po strani. Osobno mislim da bi kroz najavljene Centre kompetencije moglo dosta ublažili sadašnji problem, kaže dr. Magaš i ističe da nikako nije protiv uvoznih radnih kvota.

– Međutim, time samo ublažavamo problem. Nikad se ne smije zaboraviti da je turistički proizvod strukturiran na način da stavljamo na tržište naše gospodarske, sociokulturne i ekološke proizvode, ocjenjuje dr. Magaš.

Dr. Renata Tomljenović, viša stručna suradnica u Institutu za turizam, kaže da se radna snaga u kontekstu njezine kvalitete već godinama ističe kao problem zbog nedovoljnih vještina i kompetencija učenika koji završavaju srednjoškolske trogodišnje i četverogodišnje programe, s tim da, ističe dr. Tomljenović,  poslodavci kad kritiziraju kvalitetu radne snage, ne uzimaju u obzir činjenicu da u vrlo malom postotku zapošljavaju djelatnike sa strukovnim kvalifikacijama.

– O problemu radne snage govori se i u kontekstu nedovoljne kvalitete i motiviranosti zaposlenih, što je djelomično rezultat činjenice da je u Hrvatskoj izuzetno mali postotak zaposlenih, odnosno manje od 2 posto, uključeno u neke programe stručnog usavršavanja, a taj je postotak još niži u turizmu i ugostiteljstvu, iako veće hotelske kuće vode brigu o kontinuiranom usavršavanju, kao i o pomlađivanju svoje radne snage kroz programe mentorstva i učeničke, odnosno studentske prakse. Problem radne snage gleda se i kroz ovisnost o sezonskoj radnoj snazi, koja je uvjetovana sezonskom prirodom turističke potražnje, a koja je tradicionalno dolazila iz kontinentalnih dijelova naše zemlje. Ulaskom Hrvatske u EU i liberalizacijom tržišta rada, došlo je do problema nedostatka radne snage, s obzirom na to da su radnici otišli u druge europske zemlje kako zbog većih primanja, tako i zbog boljih uvjeta rada.

Na razini retorike

Ovaj se problem trebao anticipirati i pravovremeno rješavati. Međutim, problem raspoloživosti radne snage sistemski je problem, uslijed demografskih problema s kojima se Hrvatska suočava te unatoč brojnim upozorenjima stručnjaka, ne poduzimaju se konkretne mjere koje bi negativne demografske trendove zaustavili, ocjenjuje Tomljenović i tvrdi da se problem raspoloživosti radne snage, osobito u uvjetima ovisnosti o sezonskom zapošljavanju, u turizmu i ugostiteljstvu rješava više načelno, kriznim mjerama, bez inicijative sektora za njihovim sustavnim rješenjem.

– Veliki poslodavci uvode mjere kojima se prilagođavaju danim okolnostima, primjerice kroz sigurnije oblike zapošljavanja,  kvalitetniji smještaj, unapređenje uvjeta rada i više plaće, no većina poduzeća u našem sektoru su mikro i mali poduzetnici, koji ili nemaju resurse ili znanja ili mogućnosti, a vjerojatno sve troje, da se pravovremeno prilagode, ističe Renata Tomljenović.

Kao rješenje problema iznosi izradu profila sektora koji bi dao detaljan uvid u stvarne potrebe, kako kvantitativne, tako i kvalitativne, za brojem radne snage te njihovim znanjima, vještinama i kompetencijama.

Primjerice – smanjiti sezonalnost turističkog poslovanja – lakše je za reći nego za provesti; nerealno je za očekivati da će se sezonalnost moći smanjiti u svim destinacijama duž cijele obale, jer sezonalnost je uvjetovana ponudom, ali i vremenskim uvjetima i institucionalnom organizacijom rada/godišnjih odmora i ritma školskih praznika. Pitanje je bi li ti sezonski radnici iz Hrvatske bili voljni ostati dulje ili se trajno nastaniti, a tu treba voditi računa o problematici stambenog zbrinjavanja jer su veći troškovi kupnje nekretnine, viši troškovi života, kaže Renata Tomljenović.

Kao znanstvenica se ne protivi uvozu radne snage, ali ističe da tu treba voditi računa o kapacitetima lokalne zajednice da se prilagode društvenim i kulturnim promjenama, ili pravovremeno provesti programe društvenog marketinga kako bi se minimalizirali problemi.

– Treba poboljšati uvjete rada i smještaja sezonskih radnika kako bi umjesto u inozemstvo, dolazili na obalu; gdje bi trebalo utvrditi jesu li samo materijalni motivi razlozi odlaska naših radnika u inozemstvo. Stvarno rješenje problema zahtijeva da se ovom problem pristupi sustavno i planski, temeljem sagledavanja svih činjenica i razmatranja svih uzročno-posljedičnih odnosa, imajući na umu da problem radne snage nije samo problem turizma i ugostiteljstva, jer se sve djelatnosti s tim suočavaju kao i kod kvalitete obrazovanja, što je problem nacionalne politike, koji teško da jedna djelatnost poput turizma i ugostiteljstva, može samostalno rješavati.

Nedovoljna i/ili nezadovoljna, slabo trenirana radna snaga, pad kvalitete usluge, pad atraktivnosti destinacije, stagnacija i postupno pad turističkih dolazaka – ključna su pitanja održivosti turističkog razvoja. Ako posegnemo za vatrogasnim mjerama, to bi značilo razumjeti potrebe i očekivanja sezonaca te napraviti uvjete rada i financijsko nagrađivanje koje bi bilo atraktivnije od odlaska na rad u inozemstvo; osobito osvijestiti mikro i male poduzetnike o važnosti dobre radne atmosfere, kvalitetnih uvjeta rada, sustavnog osposobljavanja…, ali sistemsko rješenje je utvrditi potrebe za radnom snagom, cjelogodišnjom i sezonskom.

Metodologija postoji i dobro je razrađena, valja provesti istraživanja, shvatiti opseg i prirodu problema, kako bismo se odmaknuli od generaliziranja temeljem dojmova rješenja iz rukava, pronašli rješenja koja su pravovremena, prihvatljiva svih dionicima i provediva.