Neobična je biljka taj turizam. Iako ga kao i sve civilizacijske tekovine možemo povezivati s jako davnim vremenima, pa i sa samim početkom ove naše povijesti koju brojimo u godinama nakon Krista, realno, starost mu je nekih dvjestotinjak godina.

Tome kod nas itekako svjedoče Opatija koja je nedavno obilježila 160 godina turizma, baš kao što će ovih dana to učiniti i Mali Lošinj koji je dosegnuo 140 godina aktivnog bavljenja jednom od zanimljivijih grana gospodarstva.

Samim time turizam bismo mogli svrstati u red najžilavijih djelatnosti jer teško je ma i nabrojiti sve katastrofe, od prirodnih do onih koje smo sami, poput ratova, izazvali, koje je preživio.

A upravo je ITB, najveća turistička burza što se prošlog tjedna održala u Berlinu, na jedan zanimljivi način pokazao zbog čega je tome tako.

Srednji istok

Krenimo s turbulentnog, ratovima premreženog Srednjeg istoka.

Arapske države koje zauzimaju taj dio azijskog kopna, primjerice Iran, Irak i Saudijska Arabija, zemlje su što po nekoliko razloga, od ratne razorenosti, preko određene neprilagođenosti do zatvorenosti koja oko Saudijske Arabije stvara koprenu mističnosti iza koje istinski pojma nemamo što se nalazi.

Kad se nakon toga “pročekira” razmišljanja o njima, pa turizam je možda i zadnja aktivnost koja bi se s njima povezala. Osim ako niste na ITB-u na kojem su sve te tri države itekako prisutne pa vas Saudijska Arabija, a za nju postoji uvriježeno razmišljanje kako nikog kod sebe ne želi, oduševi.

Golema izlagačka površina, visoka razina susretljivosti i srdačnosti, naglasci o tome kako su se posvetili velikim sportskim priredbama poput Formule 1 i nogometa, ali i činjenica da je počela ugošćavati koncerte velikih zapadnih zvijezda.

Eminema primjerice kojeg je 27. prosinca u Rijadu gledalo – 100 tisuća ljudi! Jednostavni vizni režim, fantastična ljepota prirode, ali i arhitekture koja seže tisućama godina unatrag, dobre veze s europskim zračnom lukama i visoka kvaliteta smještaja.

Kako vam se k tome dogodi da na njihov izložbeni prostor stupite u trenutku kad je na sceni nastup folklorne skupine čiju glazbu karakteriziraju silna dinamika i zanimljiva melodioznost, odnosno susret s narodnim pjevačima i bubnjarima iz Dyiriaha – “grada od zemlje” – ne preostaje vam drugo nego se prepustiti zaraznom ritmu.

Donedavno fokus turističkog odlaska u Saudijsku Arabiju nije bio ma ni blizu, danas je to – vrlo realna mogućnost.

Ok, Saudijska Arabija itekako bilježi milijune posjetitelja, no riječ je o prije svega o dolascima na hadž u Mekki i posjet Medini, nikako ne o klasičnom turizmu. Ali kad s druge strane čujete saudijskog ministra turizma Ahmeda Al Khateeba koji je, ne trepnuvši, izjavio kako u sljedećih 15 godina Saudijska Arabija planira uložiti 500 milijarda dolara u sektor turizma, veliko saudijsko otvaranje svijetu postaje vam mnogo jasnije!

Konkretno, cilj im je do 2030. godine postati sedma najveća turistička destinacija u svijetu. Sve vam je odmah jasno. Iako vam, proganja li vas preko neke granice dobrog ukusa geopolitika, ništa nije jasno.

Albanity gostoprimstvo

Slijedi – Albanity. Kovanica je to koju je smislio albanski premijer Edi Rama, i sam vidljivo sretan jer je njegova zemlja bila domaćin na otvorenju ITB-a.

Nije se štedjelo, prštalo je na sve strane – od folklora, jela i pića do jamstva “najvećih užitaka za najmanje novca”. Albanity gostoprimstvo. S veseljem su nas prihvaćali na svom impresivnom izložbenom prostoru jer nam se oko vrata, kao nosač identifikacijskih podataka, nalazila vrpca s planetarno poznatim hrvatskim geometrijskim crveno-bijelim simbolom.

Predstavljanje Albanije, zemlje domaćina / VOLKMAR OTTO 

Osim što nas drže za svoje tradicionalne prijatelje, u turističkom smo im smislu i zemlja od koje žele mnogo učiti. Mada je njihov aktualni turizam bliži turskoj verziji, blizina Hrvatske i njezini rezultati su im ipak prioritet. A ono na čemu su nam najviše zahvalni, što vide kao jedan od najvećih zaloga razvoju njihovog turizma je – Pelješki most.

Impresivni graditeljski pothvat koji je učinio jedan od najvažnijih iskoraka i za njihov turizam. Iako ima mnogi zemalja koje funkcioniraju dominantno na avioturizmu, brza i kvalitetna prometnica koja bi ih povezala s “automobilskim turistima” dala bi albanskom turizmu neviđeni zamah.

Zajedno s njima i veliki štand – Kosova. I njima smo simpatični, no osim stare garde, od mladih nitko više ne govori naš jezik. Kosovo se snažno orijentira na avanturistički turizam, na pokazivanje svojih fascinantnih planinskih ljepota, skijanje po dubokom snijegu, ali i na valorizaciju svojih unikatnih gradova poput Prizrena.

Transdinarsko putovanje

A iza Kosova – s manjom ukupnom površinom izložbenog prostora – razjedinjena Bosna i Hercegovina.

Pod nazivom države predstavlja se šire područje Sarajeva, Zapadna Hercegovina ima svoje, dok je na uistinu minimalističkom prostoru bila smještena Republika Srpska.

Ono što ipak budu nadu u opstanak naše susjedne države je činjenica da su, iako razdvojeni, bili jedni do drugih. Da, koliko god bježali od nje, ipak je geopolitika i, barem po razmještaju štandova, bila prisutna. Srbija, koja je tog dana bila u fokusu zbog “parlamentarne bakljade” manje turizma, se našla u paviljonu kojim su dominirali Grci i u manjoj mjeri Cipar.

Turska je skoro sama zauzela čitav jedan paviljon imala je uz sebe i Sjeverni Cipar, dok su Bugari i Rumunji zajedno krčili svoju turističku budućnost.

 Foto: ROBERT LEHMANN

A u istom razmišljanju, posebno kad dolazite s prostora koji je stalno bio premrežen ratovima, lijepo je vidjeti promociju Transdinarskog planinarskog putovanja koje se proteže od Slovenije preko Hrvatske i BiH, Crne Gore, Srbije Kosova, Makedonije sve do Albanije.

Zanimanje za ta vođena putovanja je jako veliko jer, s pravom, reklama i ide u smjeru da se na tim prostorima u svakom smislu, od tradicije, gastronomije, arhitekture ili folklora, da o prirodnim ljepotama ni ne govorimo može vidjeti i doživjeti nešto što se nigdje drugdje u Europi ne pronalazi.

Na neki način, upravo bi se taj čudesni prostor Starog kontinenta mogao definirati europskim Putem svile što je pak dio ponude moćnog sustava Silk Road Alliance čiji su osnivači Pakistan, Kirgistan, Uzbekistan, Tadžikistan, Turkmenistan, Kazahstan i Azerbajdžan.

Nemogući turizam

Istaknuli smo upravo primjere “nemogućeg turizma” jer htjeli mi to ili ne ITB Berlin 2025 s više od 5.800 izlagača iz 170 zemalja i, kako je na kraju istaknuto, 100 tisuća posjetitelja i to isključivo iz svijeta turizma i s njime povezanih industrija, sve da je i htio nije mogao pobjeći od – Trumpovih eskapada.

Da, mogao se u svemu nazrijeti i određeni strah jer turizam, čudna, ali i jednako toliko i nježna je biljka.

Geopolitički potresi jako se reflektiraju na booking, posebno kad je riječ o destinacijama što se nalaze daleko od najsnažnijih emitivnih država, konkretno od Njemačke čiji su turisti najvažniji na svijetu.

“Nemogući turizam” je zapravo protuteža stalnim tenzijama na globalnoj geopolitičkoj sceni koja permanentno priziva razdvajanja, ratove, nered i nesreću.

Saudijska Arabija zatvorena i anakrona zapadnoj civilizaciji i njezinim navikama? Nije, ona je svoja! A kad se potroši prvi set od navedenih 500 miijardi dolara – sve će biti jasnije. Uostalom, steče se dojam kako je Arapski poluotok najprije pustio svoje najmanje države da se bave turizmom. Kad se shvatilo da se neće srušiti i izbrisati arapski način života i tradicija, i golema, moćna Saudijska Arabija je krenula tim putem.

Velike su naznake da će se slični procesi širiti i u Afriku, trenutno u turističkom smislu postoje samo krajnji sjever i jug, jer bi im to omogućilo značajne gospodarske iskorake i odlazak iz istinskog siromaštva koje pritišće najveći dio tog kontinenta.

Kad smo kod Afrike, jedna lijepa, simbolična crtica – na sasvim malom prostoru, na nekoliko “kvadrata” smjestio se i štand Alžira, jedne od najzatvorenijih država mediteranskog prostora. Znači li to i njihov povratak u svijet turizma?

Bilo bi lijepo, baš kao i dočekati otvoren put prema čarima Libije. Kako se čini, jer ove je godine rast broja izlagača bio već od pet posto u odnosu na lani, unatoč geopolitičkim i gospodarskim izazovima nakon usporavanja poslovanja zbog pandemije, turistička industrija je na stabilnoj putanji rasta.

I da zaključimo s riječima gradonačelnika Berlina Kai Wegnera – ugledajmo se na turizam, jedan od najboljih načina za borbu protiv rasizma i izolacije. Svakako i protiv svih naših predrasuda. Drugih o nama i nas o drugima.

Snage s Kvarnera

ITB je burza, susret poslovnih ljudi, odnosno B2B “business to business” sustav. Pa tako na 5.800 izlagača, s nekoliko puta više ljudi, dolazi oko 100 tisuća gostiju iz poslovnog svijeta i medija.

Posebno nam je stoga, jer turizam je u nemalom dijelu svog bića multinacionalni korporacijski business, sresti Opatijce Barbaru i Adriana Požarića čija je tvrtka Lab Mediji izdavač časopisa Turizam info koji se izvan golemih sustava bore za svoju egzistenciju, ali i bolje sutra domaćeg turizma.

K tome, riječ je i o promotorima, organizatorima sajmova koji jako dobro pogađaju želje malih iznajmljivača, ugostitelja pa i “velike” turističke privrede. U svakom slučaju ustrajni duo koji se bliži trećem desetljeću uspješnog poslovanja na jako teškom, dinamičnom, ponekad i hirovitom tržištu.

– Sustavno obilazimo sajmove, ali ne u prevelikom broju. Iznimno je korisno doći u Berlin jer tu je ovih dana koncentrirano sve što oblikuje globalni turizam, ali ponavljamo, vratit ćemo se opet tek za nekoliko godina. Između toga, neki drugi sajmovi, istaknuli su nam Barbara i Adriano Požarić dodavši kako ih posebno zanima nekoliko predavanja uglednih ljudi koji oblikuju današnji turizam.

Slično razmišlja i Riječanin Bobo Grujičić, već skoro 15 godina vlasnik riječke putničke agencije My Travel.

Baš kao i dvoje prethodnih sugovornika i on zaslužuje nagradu za ustrajnost djelovanja u turizmu, i to i u godinama kad se sve seli online. Grujičić, ujedno i vrsni glazbenik, diplomirao je na opatijskom FMTU-u.

– Berlin nudi jako zanimljivu listu predavanja o trendovima koji vladaju u toj djelatnosti, ali i onima koji anticipiraju ono što nas tek čeka. Nije mi teško “potegnuti” do Berlina jer ipak je to sasvim jedan poseban osjećaj naći se u ovom okruženju, pritom dakako ne mislim samo na ITB nego i na Berlin koji uvijek nudi nešto novo, istaknuo nam je Grujičić.

Pivo 8 eura

S obzirom na nezaobilazni hrvatski hobi koji se sastoji od promatranja i uspoređivanja cijena “u turizmu”, dali smo si truda pješice obići nemali dio središta Berlina kako bismo dobili i tu sliku.

Ponajprije, Berlin u svom središnjem dijelu, u promjeru do desetak kilometara gotovo da i nema velikih trgovačkih centara. Dominiraju male trgovine koje nude dnevne potrepštine, poput voća i povrća, jer se opskrba trajnih artikala obavlja jednom mjesečno u nekom od hipermarketa na periferiji.

“Mali” nude i ohlađena pića, a nije rijetkost naići na kilogram naranči čija je cijena – 4 eura. U prosjeku im je cijena za kilogram 2,5 eura.

Posvetimo li se omiljenom pivu, korizma je u Berlinu mogla početi i prije pepelnice. Najjeftinija je na priručnim, uličnim fast food kioscima – 4 eura.

U lokalima dva eura više, prostorima kao što su vrlo elementarni pubovi, bez žive glazbe, i po osam eura.

Cijena večere, dva slijeda, uz primjerice dva pića, vrlo izdašnih porcija istina, oko 50 eura. Na samom sajmu espresso 3,1 euro, kapučino 4,8, čaj 4, cola 5,3 te štrudel od jabuka – 8 eura.

LGBT turizam

U paviljonu gdje su smještene posebne grupacije, podskupine turizma kao što je primjerice zbirno predstavljanje klastera zdravstvenog turizma – kod kojeg su glavne zvijezde dentalni i onaj koji se odnosi na estetsku kirurgiju – nalazi se i prostor na kojem se promovira LGBT turizam.

Njegovi su promotori organizirali i brojna predavanja, kao i kontakte s gradovima i regijama koji imaju posebno osmišljene sustave za tu populaciju.

Foto DIRK LASSIG

Kako se jasno da nazrijeti prema popratnima materijalima, najviše takvih sadržaja je u Španjolskoj koja na taj način postaje jednim od najpopularnijih odredišta populacije koja zauzima, oko pet posto čovječanstva.

Koliko je LGBT prerastao i u bussines, pokazuju i posebnu serije pića, piva, koje su dizajnom kao i vlasništvom tih postrojenja bliski, povezani s tom zajednicom.

I da se vratimo na bazni tekst, na istom sajmu, u istom B2B procesu su se tako našle neke od ideološki najudaljenijih zajednica na svijetu.

Turizam naprosto jednako drži do “zatvorenih” država kao i do “zatvorenih spolnih skupina” te ih na neki svoj specifični način povezuje. Business is always only one – business.

Geoturistička podjela

Hrvatska je bila u paviljonu u kojem je bila izložena još i crnogorska te turistička ponuda Malte kao i cjelokupna talijanska, tradicionalno strukturirana po regijama. Kad se k tome sagleda sajam u cjelini, a posvetimo li se prezentacijskom kao i “geopolitičkom” stavu i efektu, točno se vidi kako je razdjelnica zapada sjevernog Mediterana sada postavljena u – Ulcinju.

Konkretno Crna Gora, Hrvatska, Italija, Malta te Španjolska su na neki način države koje čine jednu cjelinu. Francuska je u svemu “solo igrač”, koliko se god nalazila i na Mediteranu, dok je Slovenija i svojim smještajem uz Austriju poručila koji su dominantni pravci njihovog turizma.

Drugi dio juga Europe svojim “stilom”, kako nam je najlakše čitateljima prenesti naš dojam, zaokružuju Turska, Bugarska, Grčka, Cipar i Albanija. Zemlje su to koje imaju sličnu “filozofiju” pristupa potencijalnim gostima.

Dakako, govorimo o globalnom dojmu jer svaka od navedenih država ima i silno velik broj svojih posebitosti koje ju čine unikatnom i posebnom. Zanimljivo je i to da se sve pobrojene države kao najvažnijem, najvjernijem i najbrojnijem gostu obraćaju na istu adresu – onu njemačku.