Upravno vijeće Europske središnje banke na svojoj je prošlotjednoj sjednici odlučilo smanjiti kamatnu stopu na novčani depozit, odnosno stopu kojom usmjerava stajalište monetarne politike, za 25 baznih bodova, te ona sada iznosi 3,50 posto. Kamatna stopa pak za glavne operacije refinanciranja smanjit će se na 3,65 posto, a ova za mogućnost posudbe na kraju dana na 3,90 posto. Riječ je o drugom ovogodišnjem smanjenju ključnih stopa ECB-a.

Gospodarstvo eurozone ove će godine rasti, vjerojatno ne više od 1 posto, što je nastavak stagnantne politike, bez impulsa rastu, niti sa strane investicija, niti sa strane potrošnje. Budući da se središnja banka, sukladno svojim ciljevima, bori s inflacijom, u drugi je plan stavila rast, i to joj se sve više zamjera. No, treba reći da je inflacija u eurozoni krenula sa strane ponude, rastom ulaznih cijena uslijed sve skupljih i nedostupnijih energenata, na što središnja banka ne može utjecati. Tek kada se inflacija prelila i na stranu potražnje, zbog inflatornih očekivanja, rasta plaća, pa novih inflatornih očekivanja itd., podigla je ključne stope, i tu ih je, na najvišim razinama, držala oko dvije godine, sve do lipnja ove godine, kada ih je krenula spuštati, ali – sporo.

Industrija i inovacije

Dakle, monetarna politika i dalje je de facto restriktivna, a ekonomija ne raste. Od tih i dalje visokih stopa najveću korist imaju poslovne banke koje skladište novac na računima kod središnjih koji se ukamaćuje po spomenutoj stopi na novčani depozit (deposit facility rate). Bankarski sektor zgrće velike dobiti, a nema protoka prema gospodarstvu i građanima. Štoviše, niti se željelo da taj protok ojača, jer se tako koči inflacija s potražne strane. Međutim, sada mnogi misle da bi bilo dosta, jer europska ekonomija nikako da se digne s pozitivne nule, pri čemu gubi trku s gospodarstvima SAD-a, Kine i drugima.

Ako se pita sadašnju šeficu ECB-a Christine Lagarde, ona će potvrditi da su potrebne reforme, ali će i reći da ECB radi što treba, odnosno da krhkoj ekonomiji na najbolji način pomaže suzbijanjem inflacije. Ako se, međutim, pita bivšeg šefa ECB-a Marija Draghija, koji je ovih dana izašao s opširnim izvješćem o stanju europskog gospodarstva, hitno je potrebno snažno potaknuti ekonomiju, a glavni je preduvjet za to veća koordinacija unutar samih članica. Draghi je izašao s programom čija se težina već uspoređuje s onom Marshallovog plana za obnovu Europe nakon Drugog svjetskog rata, a uključuje veliko zajedničko investiranje, obnovu industrijske politike, povećanje inovacija i produktivnosti, pa i zajedničko zaduživanje članica EU-a, ako je potrebno.

Reuters

Draghi spominje i zajedničko tržište kapitala kako bi tvrtke na taj način dobile pristup izvorima financiranja, a upravo je ta točka jedna od glavnih slabosti europske ekonomije u odnosu na SAD: dok je oporavak u SAD-u financiran preko razvijenog tržišta kapitala, u eurozoni svi gledaju u banke koje kamate drže visoko i viškove likvidnosti povlače na račune središnjih banaka. I u SAD-u monetarna je politika restriktivna, ali to ne pogađa toliko korporativni sektor. Jasno, ako su visoke ključne stope, to utječe na tržište kapitala jer novac iz dionica seli prema dužničkim instrumentima, ali sekundarno tržište ipak bolje funkcionira. Draghi je upozorio, ne bude li gospodarskog rasta i ne poradi li se na konkurentnosti, Europa će sve teže održavati i svoje temeljne vrijednosti i javne politike, od socijalne nadalje. Draghijev govor stoga je duboko politički. Lagarde je, na konferenciji za medije nakon sjednice Vijeća ECB-a, podržala Draghijevu inicijativu, posebno onu o tržištu kapitala, a kada je riječ o reformama i rastu, ogradila se da to nije posao središnje banke, nego – vlada zemalja članica. Naime, na opetovana novinarska pitanja o eventualnoj potrebi promjene cilja ECB-a (da se dakle cilj niske inflacije stavi u drugi plan i srežu stope, op.a.), te je li Draghi i na to aludirao, Lagarde je rekla da se mandat ECB-a neće mijenjati.

Heterogeno područje

Za Draghijeve prijedloge rekla je da su povezani sa strukturnim reformama, s čime se slaže, ali bi to na znanje trebale primiti izvršne vlasti, odnosno vlade članica. Inače, Draghijev prijedlog u dijelu zajedničkog zaduživanja već je naišao na neodobravanje od strane Njemačke i članica koje drže da se monetarnom politikom primarno ne potiče rast, već suzbija inflacija, te da se zaduživanje ne koristi kao poluga za razvoj.

Reuters

Podsjetimo, Draghi je bio guverner ECB-a od 2011. do 2019., a njegov je mandat karakterizirala izrazito ekspanzivna monetarna politika, s ključnim stopama ispod nule (to znači da su banke plaćale za držanje novca u ECB-u, a ne obratno). No, inflacija je tada bila niska, pa se središnja banka opustiti, zbog čega je često bila na meti kritika da nepotrebno drži stope niskima kada i ne treba, što smanjuje manevarski prostor ako će stvarno zatrebati. Došao je potom COVID, nova monetarna ekspanzija, a onda šok ponude i visoka inflacija, koja u kombinaciji s niskim rastom sada prijeti da se premetne u stagflaciju ili dugotrajnu stagnaciju uz cijene koje se neće moći obuzdati. Heterogenost valutnog područja, u kojem je jedna valuta, a 20 različitih fiskalnih i svih drugih politika, pritom opet ne pomaže da se izađe krize. Različiti ekonomski uvjeti i javne politike, iako usuglašene, stvaraju i različite podloge za djelovanje iste monetarne politike, pa na nekim lokalnim tržištima ona djeluje kako se želi, a na nekima je monetarni prijenos slab.

»Dosta s restriktivnom monetarnom politikom«

Prvi put ECB je ključne stope smanjio u lipnju, i to nakon dvije godine restriktivne monetarne politike, potom je, s obzirom da su se inflatorni pritisci vratili, u srpnju odlučio stope zadržati na tadašnjim razinama, i sada je opet, za četvrtinu postotnog boda, ta stopa (deposit facility rate) išla dolje. Ovo zadnje rezanje stopa bilo je posve u skladu s očekivanjima, no s obzirom da eurozona gospodarski stagnira, sve su glasniji pozivi sa svih strana da je dosta s restriktivnom monetarnom politikom, inflaciji unatoč.