Hrvatski radnici četvrti su najjeftiniji u Europskoj uniji, a ako Vlada ostvari svoje najave o promjenama u poreznom i mirovinskom sustavu, postat će još jeftiniji.

Prema podacima Eurostata samo u Mađarskoj, Rumunjskoj i Bugarskoj poslodavci u prosjeku, u što su uračunata i davanja državi, jeftinije plaćaju radni sat, a ako se doista od 1. siječnja ostvare najave po kojima će doći do dodatnog poreznog rasterećenja i po kojima će za radnike s nižim plaćama plaćati i manje stope mirovinskih doprinosa, Hrvatska će ozbiljno konkurirati za to da bude članica EU-a u kojoj radnici najmanje koštaju poslodavce.

Tako bi se doista mogli ostvariti planovi domaćih političara i gospodarstvenika od prije dvadesetak i više godina da Hrvatska kao svoju prednost investitorima nudi jeftinu radnu snagu.

Lokalne vlasti

Kad je nedavno DZS objavio podatke o tome da su lokalne vlasti u Hrvatskoj u prošloj godini bile u plusu za oko tri milijarde kuna, što je uglavnom posljedica rasta prihoda od poreza na dohodak, očekivano se otvorilo pitanje smanjenja poreza na plaće, no potpuno je iznenađenje i najava da će se omogućiti plaćanje nižih stopa doprinosa za mirovinsko osiguranje za dio zaposlenih.

Za više od 70 posto poreznih obveznika snižavanja poreza na dohodak ne bi donijela veće plaće, jer oni ionako više nisu u poreznim škarama i ne plaćaju porez na dohodak i u Vladi su procijenili da će jedino snižavanje doprinosa podići i te plaće.

Na kojem iznosu bruto plaće će Vlada postaviti prag za plaćanje nižih doprinosa, nitko zasad ne govori, te hoće li taj niži doprinos plaćati svi do određenog iznosa plaće ili samo oni koji imaju plaću do limita nije jasno, kao ni to kako će, ako se odluči rezati doprinose samo onima s nižim plaćama, Vlada napraviti prijedlog koji neće biti protivan Ustavu.

– Nama kao vladi najvažnije je da pokušamo naći model i mehanizam kako da porastu neto plaće svima, a osobito onima s najnižim primanjima.

Zato će smjer našeg djelovanja biti u daljnjim rasterećenjima, mislim i na poreze i na doprinose. S cijelim paketom izaći ćemo pred saborske zastupnike i vjerujem da će nas oni podržati.

Imali bismo jedan period prilagodbe od listopada do prosinca, da se svi akteri pripreme za to da od 1. siječnja svima porastu neto plaće, kazao je Plenković.

Vlada koja je tvrdila da će hrvatski mirovinski sustav propasti ako se ne podigne dob za odlazak u mirovinu sa 65 na 67 godina i ako se u zajednički fond ne bude uplaćivalo više novca, napravila je u manje od četiri godine potpuni zaokret u mirovinskoj politici i sada najavljuje da će smanjiti te uplate barem za dio radnika ili za sve radnike do određenog iznosa bruto plaće, a za koju će se opciju odlučiti, to još nije jasno.

Uz to, tvrde i da to neće utjecati na buduće mirovine tih radnika i njihove će penzije biti takve kao da su u mirovinski fond uplaćivali 15 posto doprinosa za prvi stup. Dakle, razlika će pasti na državu i financirat će se iz ostalih prihoda, što će onda onemogućiti snižavanje ostalih poreza.

Financijska (ne)moć

No, u budućnosti će to donijeti još više umirovljenika čija će primanja ovisiti o financijskoj moći države, odnosno oni će primati mirovinu koja nije povezana s njihovim uplatama i na određeni način bit će na socijalnoj skrbi države.

Trenutno zajamčenu najnižu mirovinu prima oko 280 tisuća hrvatskih umirovljenika, a da im država ne jamči 11,19 eura za svaku godinu staža, njihove bi mirovine, izračunate samo na osnovu doprinosa, bile gotovo upola niže.

Ovako oni uz zajamčenu najnižu mirovinu u prosjeku mjesečno primaju 267,84 eura uz prosječan staž veći od 27 godina. Taj broj u budućnosti će dodatno rasti.

Uz to, u mirovini je i oko 185 tisuća umirovljenika koji su u mirovinu otišli po posebnim propisima i njihova mirovina također nije isključivo posljedica uplaćenih doprinosa.

Proračunske brojke otkrivaju da će ove godine za isplatu mirovina iz prvog stupa država potrošiti 6,56 milijardi eura, a da će od doprinosa za mirovinsko osiguranje skupiti 4,02 milijardi eura, što znači da je prvi stup u minusu više od dvije i pol milijarde eura, a to je više od iznosa koji država cijelu godinu prikupi od poreza na dohodak.

Taj će minus u sljedećim godinama samo rasti ako država smanji stope mirovinskog osiguranja za određeni broj radnika. Rast će tako i broj umirovljenika koji će zapravo od države dobivati na određeni način mirovinu koja je posljedica socijalne brige, a ne zarađene mirovine.

Kakvo je sada stanje, najbolje govori činjenica da je u prva tri mjeseca ove godine samo 20 posto ljudi koji su otišli u mirovinu odlučilo primati mirovinu i iz drugog stupa, te da se ostalih 80 posto, unatoč uplatama i od 20 godina u drugi stup, odlučilo na mirovinu samo iz prvog stupa.

Vladina intervencija doista bi tako mogla značiti da će 80 posto građana Hrvatske u mirovini biti zacementirano na to da prima mirovinu koju im država jamči, dok će preostalih 20 posto biti svojevrsna elita koja će imati kakva-takva mirovinska primanja. No, i to će moći funkcionirati samo ako država stalno bude financijski stabilna.

Uza sve to, Vlada kod predstavljanja svog paketa mora biti prilično oprezna jer njezina porezna rasterećenja nisu dosad donijela ni očekivani rast plaća, niti niže cijene.

Treba se prisjetiti da je prije desetak godina tadašnji ministar financija Slavko Linić, motiviran otprilike istim nastojanjima kao i sadašnja Vlada, snizio doprinose za zdravstveno osiguranje s 15 na 13 posto, no to nije donijelo željeni rast plaća.

Razlika je završila kod poslodavaca, a ne radnika, i Vlada je ponovo povećala doprinose za zdravstveno osiguranje na 15 posto, a prije nekoliko godina ih je podigla na 16,5 posto.

I bivši ministar financija Zdravko Marić u čijem je mandatu nekoliko puta smanjivan porez na dohodak i povećavan neoporezivi dio, često je bio suočen s objašnjenjima da to nije proizvelo željeno povećanje neto plaća, pa je često morao objašnjavati da on ne može ulaziti u to kakve bruto i neto plaće dogovaraju radnici sa svojim poslodavcima.