Sa svakim novim nastavkom sage vezane uz proces traženja potencijalnog investitora za pulsku brodogradnju, odnosno kupca većinskog udjela u tvrtki Uljanik Brodogradnja 1856, sve je teže oteti se dojmu da svjedočimo repriznoj prezentaciji istog onog lošeg scenarija koji se, kad je Uljanik u pitanju, već jednom pokazao kao put u jednom smjeru s kojeg nema povratka.

Teško je drukčije protumačiti uporno mrcvarenje procesa za koji je već odavno postalo jasno da će vrlo teško polučiti željene rezultate i u brodogradilište, koje je i u svom drugom kratkom životu već došlo na korak do ponovnog gašenja, dovesti partnera s vizijom i planom, ali i potencijalom da to ostvari na zdravijim osnovama od onih na koje se u prošlosti prečesto oslanjala hrvatska brodogradnja.

Samo od početka ove godine održano je ili odgođeno nekoliko skupština vjerovnika Uljanik brodogradilišta na temu unovčenja 54,77 posto udjela u društvu Uljanik Brodogradnja 1856, te zakazane dvije dražbe na koje se, usprkos javnom žongliranju imenima raznih, navodno ozbiljno zainteresiranih kupaca, nitko nije odazvao.

Važeći stav Skupštine vjerovnika u kojoj, s obzirom na visinu svojih potraživanja, ima Republika Hrvatska je da se ti udjeli ne mogu prodati za iznos manji od 6,9 milijuna eura, no izvjesno je da potencijalni kupci toliko nisu spremni izdvojiti, s obzirom na to da su i ponude s kojima su formalno ili neformalno izlazili u javnost bile značajno manje.

Do nekakve formalne ponude pokušalo se doći i kroz šest pokušaja održavanja javne dražbe, no svi oni doživjeli su brodolom.

Zadnji u nizu pokušaja održavanja nadmetanja za ono što je nekad predstavljalo krunski dragulj hrvatske brodogradnje, neslavno je propao u ponedjeljak, a već dan nakon toga trebali su se ponovo na Trgovačkom sudu u Pazinu sastati vjerovnici kako bi dali odgovor na pitanje što dalje.

Jedna od opcija koju im je na stol namjeravao staviti stečajni upravitelj Loris Rak bila je novo snižavanje početne cijene udjela, no veći dio zainteresiranih u svojim je »pismima namjere« već i prije zadnje neuspjele dražbe tražio da se u razgovore o »oživljavanju pulske brodogradnje« aktivno uključe i predstavnici države.

Konkretno, iz rumunjske tvrtke GSP Offshore, koja je jedan od šest potencijalnih kupaca udjela, poručili su da je za uspjeh vlasničkog i operativnog preuzimanja Društva radi obavljanja djelatnosti brodogradnje u Hrvatskoj »nužno strateško partnerstvo s hrvatskom Vladom«.

Na koncu, na prijedlog zamjenice ŽDO-a Nevenke Kovčalije koja u ovom postupku predstavlja državu, sjednica zakazana za utorak odgođena je te će, ako ne bude novih iznenađenja, biti održana u ponedjeljak 18. ožujka u 9 sati.

U međuvremenu, kako su objavili pojedini mediji, svih šest zainteresiranih koji su do sada dostavili pisma namjere ili ponudu, bit će pozvani u resorno Ministarstvo gospodarstva i održivog razvoja na razgovor.

Uz spomenute Rumunje to su Israel Shipyard, talijanski Micoperi, ciparska tvrtka La Maison, Eko Bor iz Slovenije i riječki Adria Mont koji je još početkom veljače za Uljanik ponudio 6,45 milijuna eura, da bi samo dva tjedna nakon toga svoju ponudu snizio na bitno nižih 5 milijuna eura.

Na tu informaciju reagirali su jučer iz Nezavisnog sindikata radnika Hrvatske dopisom kojim su od ministra gospodarstva Damira Habijana zatražili da njihov predstavnik, kao i direktor Uljanika Samir Hadžić, prisustvuje sastancima s predstavnicima potencijalnih investitora.