RIJEKA – Prema ocjeni Europske komisije, Hrvatska u svom drvoprerađivačkom sektoru, uz poljoprivredu i prehrambenu industriju, ima najveći potencijal za razvoj biogospodarstva od svih zemalja članica Europske unije, ali se tome moramo ozbiljno posvetiti, konstatirala je predsjednica saborskog Odbora za poljoprivredu Marijana Petir jučer u Opatiji, na otvorenju 18. po redu Drvno-tehnološke konferencije.
Premda zadnjih godina pojedini segmenti domaće drvoprerađivačke industrije bilježe rast, prije svega u proizvodnji parketa i podnih obloga, generalno se ovaj sektor i dalje vrti unutar starog i začaranog sustava, posljedica čega je da se izvoz i dalje bazira na sirovini niske vrijednosti, odnosno neprerađenom drvu.

– Smatram da nije dovoljno uloženo ni s aspekta države, niti s aspekta sektora da se ta situacija preokrene. Moramo uložiti u pojačanje i obnovu tehnoloških procesa, ali isto tako tražiti tržišta koja će biti otvorena za naše proizvode. Pogledamo li pokazatelje da najviše drvne građe izvozimo u nekoliko zemalja Europske unije, kao i na područje Azije, vidjet ćemo da svega 10 posto finalnog proizvoda izvozimo u Italiju, jedan posto u Kinu, sve ostalo je neprerađeno drvo.

Bilanca šumske mase

Državna strategija i poticajne mjere zato moraju ići u pravcu da se preradi to drvo koje imamo, umjesto da ga se izvozi kao trupce, kazala je Petir. Predsjednik Hrvatskog drvnog klastera i direktor tvrtke Bijelin Stjepan Vojnić smatra kako za drvoprerađivačku industriju Vlada mora donijeti programe razvoja koji neće biti načelni već realni, izvodljivi i s jasno preciziranim rokovima i odgovornostima za njihovu provedbu.

– Moramo postaviti cilj i definirati što to želimo u drvoprerađivačkoj industriji. Ako Hrvatske šume sijeku ukupno 5,5 milijuna kubika mase, moramo znati što nama ta masa mora donijeti. Baš kao i kod vođenja tvrtke, gdje postoji bilanca društva, račun dobiti i gubitka, tako netko mora napraviti bilancu šumske mase. Ona danas postoji u teoriji, mi sve podatke imamo na nekim mjestima, međutim, treba to sublimirati, analizirati, učiniti dostupnim javnosti, zaključio je Vojnić.

– Jasno je kao dan da sadašnje zakonske odredbe, uredbe i pravilnike koji reguliraju pitanje gospodarenja drvnom sirovinom na području naše države treba mijenjati. Hrvatsko drvo, a u ovom slučaju govorim o slavonskom hrastu, nešto je na čemu Slavonija može razviti svoje gospodarske potencijale i početi rješavati sve ono što je problem istoka Hrvatske, od demografije do radnih mjesta. Projekt Slavonija je upravo to – ostaviti Slavoniji njezine resurse kojih nemamo puno, ali su izuzetno vrijedni – to su vode, poljoprivredno zemljište i naš hrast, istaknuo je osječko-baranjski župan Ivan Anušić, apostrofirajući pritom kako benefite od gospodarenja drvnom masom moraju imati i regionalne i lokalne samouprave.

– Vrijeme je za promjenu jer drvna masa je potencijal i resurs od kojeg naša država nema dovoljno ni dobiti, ni koristi. Drvo mora prestati biti samo sirovina koja se izvozi i preprodaje, već sustav treba resetirati na način da drvo postane sirovina koja će generirati nova radna mjesta, kroz poticanje finalizacije proizvoda, zaključio je Anušić. Na upit o kvotama odgovorio je da se kriteriji moraju prilagoditi domaćim poduzetnicima koji žele oplemeniti tu drvnu masu.

Neodrživo stanje

Anušić je govorio i o neodrživom stanju u kojem se kvalitetni drvoprerađivači žale na nedostatak drvne mase, dok istovremeno trupci slavonskog hrasta, tog visokokvalitetnog drva, »nekontrolirano izlaze iz Hrvatske«, ustvrdio je. Protiv izvoza trupaca buni se i primorsko-goranski župan Zlatko Komadina.

– Ništa se nije promjenilo u gospodarenju šumama svo ovo vrijeme, osim na gore. Propisano je i rečeno da se trupci mogu sijeći samo za obradu u Hrvatskoj, a osobno sam prije nekoliko dana u Gorskom kotaru imao prilike na cesti vidjeti dva kamiona ljubljanskih registracija s prikolicama punim trupaca, i to ne onih za celulozu kao lošije klase drva koje može u izvoz, već kvalitetnog drva. Možemo govoriti o tome da je struktura naše drvne industrije takva da još uvijek daje malo finalnog proizvoda, većinom je to piljena građa, međutim, očito se nešto događa s deklaracijama pod kojima trupci izlaze iz naše države, kazao je Komadina. Podsjetio je i da se još prije nekoliko godina prema Vladi išlo s prijedlogom da se decentralizira upravljanje šumama, na način da bi Hrvatske šume bile središnje državno poduzeće za nadzor i zaštitu šume, a da se upravljanje i gospodarenje spusti na regionalnu razinu, baš kao što je to nekad bio slučaj s Upravom šuma Delnice.

Loša poruka

– Velike drvoprerađivačke tvrtke komuniciraju s Vladom i Hrvatskim šumama preko jumbo plakata, a jedan od prvih slučajeva europskog tužiteljstva bit će upravo iz ovog područja. Šteta je što dolazi puno loših poruka iz ovog sektora koji je, zapravo, sjajan. Šume Hrvatske su bogatstvo ovog naroda koje je sačuvano kroz sve ove godine, međutim, u 21. stoljeću u poziciji smo da se moramo zapitati kako njime gospodarimo. Drvoprerađivačka industrija ima tradiciju i jedan je od najboljih neto izvoznika, prema tome vrijedi napraviti nešto dobro za ovaj sektor, zaključio je posebni savjetnik predsjednika Republike za energiju i klimu Julije Domac.