Ilustracija / Foto iStock
U početnoj fazi ponudit će usluge industrijskim područjima u središnjoj Italiji, ali planiraju se proširiti i na europsku razinu
povezane vijesti
Talijanski energetski div Eni i kompanija za energetsku strukturu Snam objavili su u utorak da su pokrenuli projekt ‘hvatanja’ ugljika, njegova transporta i skladištenja (CCS) kako bi pomogli velikim zagađivačima u industriji da smanje emisiju ugljičnog dioksida (CO2).
Tehnologija CCS uklanja iz atmosfere CO2 proizveden u industrijskim procesima ili ga hvata na mjestu emisije te ga pohranjuje pod zemljom.
Iz Enija i Snama kažu da su počeli ubrizgavati CO2 u iscrpljeno plinsko polje u Jadranskom moru nedaleko talijanskog grada Ravenne, prema inicijativi objavljenoj prije godinu dana.
Prva faza projekta uključivat će ‘hvatanje’, transport i skladištenje CO2 iz Enijevog postrojenja za obradu prirodnog plina u općini Ravenna, procijenjenog na približno 25.000 metričkih tona godišnje.
Nakon ‘hvatanja’, CO2 će se prenamijenjenim plinovodima transportirati do platforme na Jadranskom moru i ubrizgavati i skladištiti u nekadašnjem plinskom spremniku na dubini od tri tisuće metara.
Projekt se napaja električnom energijom iz obnovljivih izvora, navode iz energetske grupe i operatera plinske mreže. U sklopu tog projekta emisija ugljičnog dioksida iz dimnjaka Enijeva postrojenja već je smanjena više od 90 posto, dodali su.
Međunarodna agencija za energiju (IEA) kaže da tehnologija može odigrati ključnu ulogu u postizanju globalnih klimatskih ciljeva. Kritičari pak upozoravaju na opasnost od produljenja upotrebe fosilnih goriva i na upitnu komercijalnu održivost.
Iz Enija naglašavaju da je projekt klijentima zanimljiv.
“Koristimo naša iscrpljena polja, postojeću infrastrukturu i stručno znanje na području tehnika ubrizgavanja kako bismo ponudili vrlo konkurentnu uslugu, koja privlači veliki interes”, rekao je izvršni direktor Claudio Descalzi, prema priopćenju.
Projekt Ravenna mogao bi postati talijansko središte za dekarbonizaciju kompanija s velikom potrošnjom energije koje je teško elektrificirati, poput sektora keramike, stakla i čelika.
U početnoj fazi ponudit će usluge industrijskim područjima u središnjoj Italiji, ali planiraju se proširiti i na europsku razinu.
U idućim godinama razvoj projekta u industrijskim razmjerima omogućio bi skladištenje do četiri milijuna tona CO2 godišnje do kraja desetljeća.