Sve je super. Unatoč epidemiji koronavirusa, čemu sam i osobno podlegao u prosincu prošle godine, tvrtka odlično posluje, obitelj koja je središte mog svijeta, jezgro iz kojeg se sve razvija je također odlično, no da bih do kraja bio sretan, morao bih ipak više dati zajednici. Znate, nikad u životu ne smijete zaboraviti da je zajednica u kojoj živim u moje studiranje uložila nekoliko stotina tisuća kuna. Bez toga ne bi bilo ni moje diplome, ni mog doktorata. Koliko god vaša karijera bila dobra i bogata, nikad, ali baš nikad ne smijete zaboraviti na ljude oko sebe, na sudbine koje su drukčije, teže od vaše.

Vrelo kastavsko poslijepodne. Dr. sc. Mirko Grošić. Toliko smirena, jednostavna, susretljiva, zapravo iznad svega simpatična osoba, ali za hrvatske pojmove u poduzetništvu i socijalnoj osjetljivosti zapravo – nestvarna pojava.

Direktni povod razgovoru – iako ga znamo godinama možda bi bio red da smo ga i prije uočili jer takav je oduvijek, stručan i human – bila je činjenica da mu je u sklopu 15. dana Hrvatske komore inženjera građevinarstva uručena nagrada »Kolos«, najznačajnija nagrada u građevinarstvu koja se dodjeljuje već jedanaesti put. Iako je realizirao na desetke najzahtjevnijih projekata diljem Hrvatske, nagradu je dobio u kategoriji geotehnike za projekt Roxanich Heritage Wine Hotel u Motovunu i petoetažni vinski podrum vertikalno ukopan u padinu dubine do 23 metra.

– Zadovoljan sam nagradom, kako ne bih bio, ali najprije moramo raščistiti jednu važnu stvar: ponavljam ono što sam već mnogo puta istaknuo – nema tog posla koji bismo obavili da ne funkcioniramo kao tim, kao ekipa fokusirana na isti cilj. Stoga, koliko god nagradu dodijelili meni, zaslužilo ju je svih 14 zaposlenika Geotecha.

Pojesti brdo

S obzirom na to da smo i sami bili na početku izgradnje Roxanicha, činjenica jest: »pojesti« brdo koje može postati i potencijalnim klizištem, a sačuvati već blago rastresenu kamenu zgradu nekadašnje motovunske vinarije kojoj je 120 godina, uistinu predstavlja izazov. Nama običnima je čak izgledalo da se prije sve zajedno može sjuriti prema dolini Mirne, nego postati ono što taj objekt danas jest – jedna od najuzbudljivijih vinarija u Europi. Dr. Grošić na naše strahove odgovara sa – smiješkom.

– Može tako izgledati, ali naši se projekti temelje na proračunima kojim je ishodište naše znanje i iskustvo upotpunjeno s najmodernijim digitalnim alatima koje posjedujemo. Ovim projektom obrađeno je osiguranje kompleksne građevne jame u geološki zahtjevnim uvjetima, a sve je modelirano digitalnim BIM pristupom, 3D grafikom što predstavlja iskorak u struci te je primjer korištenja novih tehnologija u građevinarstvu, u skladu sa svjetskim trendovima. Roxanich smo vodili kao cjelokupan geotehnički projekt od geotehničkih istražnih radova do izrade projektne dokumentacije, naš je bio i nadzor tijekom izvođenja. Jedan od izazova bio je svakako nepovoljan geološki aspekt terena – radi se o flišu, mekim stijenama što se u doticaju s vodom i zrakom vrlo brzo troše. Ali kao i mnogo puta prije toga – uspjeli smo bez ijedne greške ili problema. A kad smo već kod nekih rekordnih parametara, Roxanich je istina bio golem s 23 metra, ali još jedan naš ponos, hotel Navis u Preluku, također je imao dubinu terena od 22 metra. I tamo je trebalo, pritom mislim više na investitore nego na nas, imati hrabrosti krenuli na mjestu legendarnog, ali na kraju derutnog prostora diskoteke Milde Sorte, krenuti stvarati jedan impresivan hotel. Ima hrabrih ljudi i u našem poslu i u svijetu najrazličitijih investicija, nije Hrvatska baš toliko loša u tom pogledu koliko sami stvaramo sliku da je tako, zaključuje Grošić. Koji je uz sve navedeno i predavač na Građevinskom fakultetu Sveučilišta u Rijeci.

Roxanich
MIRKO GROSIC,

A mi se opet – vrtimo u krug. Dobro, dijelom je to bilo zbog i potrebe fotografiranja za koje je, kao i za razgovor, Grošić odabrao Kastav.

– Oduvijek mi je Kastav privlačan, jako rado dolazim na njegove prostore. Popločava se Lokvina, preuređuje Crekvina, nemaju mira. To me veseli, kad se otvaraju građevinski radovi. Ne zbog toga što to donosi poslove i mojoj struci, ma ne, veselim se jer se čuva staro i gradi novo. To je smisao očuvanja prostora. Osim toga, u Kastvu smo početkom godine osnovali novi Rotary klub u Hrvatskoj – Rotary klub Kastav kroz koji ćemo humanitarno djelovati i služiti zajednici, ističe Grošić.

Znanje i poduzetništvo

Vratimo se još jednom fascinaciji njegovom karijerom. Rođen je u siječnju 1980. godine. Matulji su njegov dom, danas radi u Rijeci, živi u Opatiji. Dolazi iz obitelji koja je oduvijek jako mnogo pažnje posvećivala znanju, ali i – poduzetništvu. Mama Neda je ekonomist, bila je direktor informatike u Autotransu, a tata Boris se nakon raspada Kvarner Expressa posvetio poduzetništvu, otvorio je u Matuljima turističku agenciju. Mirko je pak nakon završetka opatijske gimnazije bio na velikoj prekretnici.

– Prva želja, skoro i odluka, bila je studij arhitekture u Zagrebu ili Ljubljani. Ali, imao sam tu, doma, u Opatiji, sjajnu ekipu. Prijatelje i kasnije kumove s kojima sam i dan danas u odličnim odnosima. K tome, bila je tu i financijska priča. Znate, jedan sam od onih koji je svako ljeto od srednjoškolskih dana radio. Bilo mi je jasno da je financirati studij u Zagrebu skupo, da se k tome i razilazim s jednom jako dobrom, tako ugodnom životnom sredinom. Odabrao sam riječku »građevinu« i nisam ni jednog jedinog trenutka zažalio. Dapače, bio je to, kako se kasnije pokazalo, temelj moje cjelokupne karijere. Na Građevinskom fakultetu dogodila se još jedna važna činjenica: došao sam u kontakt sa znanjem, autoritetom, naprosto upoznao sam profesora dr. Željka Arbanasa koji me uveo u predjele građevinarstva koji su mi kasnije postali životna preokupacija. Diplomirao sam 2003. godine, dobio posao u IGH-u. I ne samo to, s 24 godine meni su povjereni geotehnički istražni radovi na dijelovima autoceste od Zagvozda do Ravče, kasnije i do Ploča. Ja, »klinac« od 24 godine bio sam voditelj projektantskog tima od 40-ak projektanata, inženjera, geologa, geofizičara, bušača, sjeća se Grošić svojih početaka.

Sve je pratila i vrlo izdašna plaća, moglo bi se reći da je na samom početku karijere postigao ono čime bi se golema većina njegovih kolega složila za čitav život. Ali, umjesto mira i zadovoljstva, u drugoj polovici prvog desetljeća novog tisućljeća javlja se onaj nevjerojatni Grošić koji je ovih dana stigao i do Kolosa.

– Svi su mi govorili da sam lud. Da naprosto nisam normalan. Mama je istina dodala da se ne slaže baš s mojom odlukom, ali da je prihvaća i da mi želi sve najbolje i da me podržava. Meni je u tom trenutku nedostajalo samosvojnosti tako da sam se 2008. godine odlučio na otvaranje Geotecha. Kako se vrlo brzo ispostavilo, bilo je to na samom početku velike, globalne ekonomske krize. Ali, nas je ipak krenulo. Zapravo, krenulo je mene jer sam prvih mjeseci bio sam samcat na svom novom poslu. Nikad neću zaboraviti kako sam prve poslove dobio od Istraauta u Umagu te općine Višnjan, na projektiranju njihove radne zone. Kasnije je došao i Zapadni trgovački centar u Rijeci, projekt zaštite od buke na riječkoj obilaznici, zaštite od odrona u Omišu. I rasla je firma, rasli su i poslovi.

Firma i doktorat

No, on ne bi bio to što jest da skoro paralelno s otvaranjem svoje tvrtke ne upisuje i – doktorat!

– Još dok sam radio u IGH-u bilo je situacija, kad se obrazlagalo najzahtjevnije projekte, u kojima sam osjetio poneke manjkove znanja i novih pristupa. Ništa sporno, i ništa problematično, ali kako sam vam već istaknuo, u profesoru Arbanasu sam osim mentora diplomskog rada dobio i svojevrsnog stalnog učitelja. Tako da se odluka o doktorskom studiju nametnula, zahvaljujući i njemu, sama od sebe. Znam da mi to u dobivanju poslova za Geotech možda i »nije potrebno«, ali čvrsto sam uvjeren da se dobro poslovanje može temeljiti samo na dobrom obrazovanju. A nakon diplome, doktorat se nameće kao – logični nastavak.

Navis, MIRKO GROSIC,

Kao u slučaju IGH kad su me odgovarali od odlaska, tako su mi se prijatelji čudili kad sam upisao doktorat.

Ali moji su stavovi jasni – odgovorni poslovi koje radimo moraju imati najbolje obrazovanje i najbolje alate koji se mogu nabaviti. To je naprosto odgovornost prema sebi, radnoj okolini i najviše prema ljudima i tvrtkama koji naručuju poslove. Na kraju krajeva, posao kojim se bavim moja je strast tako da mi je čitav posao na doktoratu pričinjavao zadovoljstvo, zaključuje dobitnik ovogodišnjeg Kolosa.

I ako bi netko od čitatelja mogao pomisliti kako je Mirko Grošić istina sjajan znanstvenik i poduzetnik, ali mu zasigurno pati strana koja bi uživala u slobodnom vremenu, da je neki »povučeni tip« – sasvim suprotno. Bio je itekako aktivan sudionik scene koja se jako dobro zabavljala na »Opatijsken mule«, mjestu gdje je nekad bilo središte noćnog života ovog dijela Jadrana. I još važnije – već je 11 godina u skladnom braku. Supruga Darija je također samostalno, bez ikakve i ičije pomoći, gradila svoj iznimno uspješan poslovni sustav u sferi dentalne medicine, da bi se danas posvetila poslovima što povezuju medije, PR i turizam. Ili kako bi se reklo, njih dvoje su se naprosto »našli«.

– Dok sam pisao doktorat, tri sam mjeseca svakog dana ustajao u tri sata ujutro. Radio bih do šest, pa djecu vodio u vrtić, čitanje mailova, i u osam sati početak rada u Geotechu. I tada su mi govorili da nisam normalan. Ali meni stvarno nije teško i ne, ni u kojem slučaju zbog zaposlenosti ili ambicioznosti, kako bi netko mogao pomisliti, strada obitelj. Sasvim suprotno. Baš zbog toga što si dan mogu posložiti po svom, ja sam maksimalno prisutan u odrastanju djece, u stvaranju našeg obiteljskog života. Rekao sam vam već da mi je obitelj ishodište. Jasno je stoga da na nju najviše pazim. Kad istinski volite svoju struku, posao od kojeg živite i svoju obitelj, uistinu nije teško idealno posložiti dan, sugestivan je Grošić.

Sami sebi neprijatelji

Super. Sve je to tako lako dok ga slušate. Ali – netko ovdje ipak nije normalan. Supervisoko obrazovani stručnjak, i to na području tehničkih znanosti koje imaju olakšani put proboja na međunarodno tržište, posluje u Hrvatskoj, a najveći broj njegovih kolega odlazi preko granice. Bez razmišljanja, jer vani su takvim ljudima plaće oko pedesetak tisuća kuna mjesečno. Zbog čega Grošić može, većina ne? Zbog čega je naprosto on tako atipična pojava u Hrvatskoj?

– U mnogo smo si stvari mi sami najveći neprijatelji. Krenimo od prve postavke: nigdje nije tako lijepo i tako ugodno živjeti kao što je u tvom prirodnom zavičaju. Ovaj je kraj istinski neusporediv s bilo kojim, a kažem to temeljem iskustva jer sam poslovno i privatno proputovao mnogo zemalja. Poslovno? Je, kod nas je teža naplata, ali itekako se realizira u nešto duljem razdoblju. Mučilo me to na početku, kad se uhodalo, danas i nije tako problematično. Nema ljudi? Pa kod mene, nadam se da i oni tako misle, adekvatno su plaćeni svi Geotechovi stručni ljudi. Koliko mi se čini, ni oni ne planiraju otići. Osobno? Svako jutro ustajem u pet sati. Dan mi traje dugo, sve do 23 sata i u cijelosti je ispunjen. Meni je posao strast, nemam hobije jer i slobodno vrijeme posvećujem – istraživanju, čitanju, učenju i isprobavanju. Bih li vani više zarađivao? Nikad, ali baš nikad ni jedan moj korak, bilo kad sam upisivao doktorat ili napuštao IGH, nije bio vođen novcem. On dolazi u mjeri i količini općeg standarda svake pojedine države. Novac je produkt, a ne cilj rada i stvaranja. Naravno, posao koji volim i radim omogućava mi primjereno dobar standard, tako da mislim da smo sretna obitelj jer nam i djeca odrastaju u ovakvom okruženju, zaključuje Grošić.

Poticaj i primjer

Ugodan razgovor. Poticajan. Kad se nađete oči u oči s ovakvim sugovornikom, i sami se osjećate bolje. Čak i pametnije, sposobnije. Ali ne možemo se othrvati pitanju koje nas je pritiskalo za čitavog razgovora: zbog čega je onda Hrvatska takva kakva jest? Nepoticajna, naprosto neprimjereno siromašna?

Zbog čega Lijepom Našom ne zavlada duh Mirka Grošića, ovogodišnjeg Kolosa. Treba li se njegov primjer isticati, ili ga treba sakriti? Većina vjerojatno želi da je i on osoba koja plače i tvrdi kako se u Hrvatskoj baš ništa normalno ne može raditi i od toga živjeti. Takvima njegova priča smeta. S druge strane, bilo bi dobro da se s njegovim uspjehom ponosi i sama Vlada, da ga sasluša i pokuša primjer Mirka Grošića – fantastičnog znanstvenika i poduzetnika, humanitarca koji godinama uvijek ima i za one koji nemaju, ugodnog prijatelja i nadasve obiteljskog čovjeka koji svako jutro prije odlaska na posao učini sve da bi kroz čitav dan njegova supruga i djeca znali kako ih voli i kako je uvijek uz njih – prenijeti na čitavu državu.

Djeluje nevjerojatno, ali je istinito. Probajmo onda i mi biti zadovoljni. Jer ono što imamo savršena je baza da bi nam bilo dobro.

Vrhunski projekti i značajne suradnje

Geotech je realizirao brojne projekte, danas itekako poznate građevine i lokacije. Tvrtka je tako s 3LHD-om sudjelovala na projektu Infobipovog kampusa Alpha Centauri u Zagrebu, u projektima za budući hotel Keight u Opatiji koji na Slatini gradi Katarina line, hotel Belvedere u Dubrovniku.

S arhitektonskim studiom LAD1 trenutno radi na Petram Resortu u Savudriji, u suradnji sa studiom UPI2M na građevnoj jami za luksuznu boutique zgradu M Residence u Zagrebu te na projektu gradske knjižnice Paromlin u Zagrebu. Geotech s Ivicom consultingom sudjeluje i u najvećem pojedinačnom investicijskom projektu u povijesti Ine – modernizaciji Rafinerije INA Rijeka čija se vrijednost procjenjuje na oko 4 milijarde kuna. U suradnji s poznatim arhitektom Idisom Turatom tvrtka je radila na projektu Roxanich Heritage Wine Hotela za koji je dobivena nagrada Kolos, kao i na projektu za hotel Navis u Opatiji te brojne hotele duž Jadrana. Tu je aktualna i izgradnja obilaznice Omiša i zaštita od odrona. Projektira niz sanacija klizišta i odrona za Hrvatske ceste i Hrvatske autoceste te u projektu revitalizacije bivšeg industrijskog kompleksa »Rikard Benčić« u Rijeci i prenamjeni objekata u javnu kulturnu i obrazovnu svrhu. Za veliki broj luka Geotech je proveo detaljne istražne radove poput istražnog bušenja na moru u luci Polačište na Korčuli ili uvali Dugovača u Zadru te za luke za javni promet Vrsi, Vrgada, Betina, luka Šibenik i mnoge druge. Tu su još i željezničke pruge Križevci – Koprivnica – Državna granica pa rekonstrukcija pruge Zabok – Zaprešić, istražni radovi za prugu Zagreb – Rijeka… Uz ove zvučne projekte, Geotech redovito sudjeluje i na projektima za manje stambene ili poslovne objekte te manje individualne privatne investicije.

Rad sa studentima

Da bi se i ne samo Geotech mogao normalno razvijati, Grošić kao značajnu prednost u poslovanju ističe suradnju s mladim stručnjacima, osobito sa studentima koji kroz nastavnu aktivnost iskazuju veće zanimanje za proučavanu materiju. S te strane jako mu pomažu predavanja na fakultetu, rad sa studentima, pružanje studentske prakse te sponzorstva i donacije studentskim udrugama i organizacijama koji su također karakteristika njegovog rada i karaktera.

Član nadzornog odbora tvrtke Geoprojekt Opatija

Prošle godine Geotech je ušao u vlasničku strukturu tvrtke Rijekaprojekt geotehničko istraživanje, tvrtke koja posluje od 1953. godine, a bavi se istražnim bušenjem. To je tvrtka koja ima značajnu povijest i iskustvo u istražnim radovima i sudjelovala je u značajnim projektima.
Grošić je član nadzornog odbora tvrtke Geoprojekt Opatija što ima 50 zaposlenih, a bavi se katastarskim izmjerama, inženjerskom geodezijom, geoinformacijskim sustavima te fotogrametrijom, modeliranjem i snimanjima dronom.