Željko Lovrinčević / Foto Boris Scitar/Vecernji list/PIXSELL
Ekonomski analitičar smatra da je narodna obveznica dobar potez
povezane vijesti
Nakon izdanja prve narodne obveznice u koju su građani, uz kamatu od 3,65 posto uložili više od 1,3 milijarde eura, ministar financija Marko Primorac najavio je da će se ovakva izdanja ponoviti, ali ne ove godine.
Međutim, da bi u Vladi trebali već sada razmišljati da se proračun još jednom ove godine, već na jesen, zaduži na isti način i u iznosu od dvije milijarde eura, smatra ekonomski analitičar Željko Lovrinčević.
– Ovo je bila dobra pokazna vježba, osvijestili smo da se država kod građana može zadužiti bez posrednika koji će svu zaradu preliti svojim vlasnicima u inozemstvo.
Banke će i na ovom zaraditi naknadu za ranžiranje, ali sada je svima jasno da se novac građana može transferirati u dug države i bez posrednika, a gotovo sto milijuna eura kamata koje će država platiti u dvije godine ostaje u Hrvatskoj, ističe Lovrinčević.
Razumljiv oprez
Prva je narodna obveznica, planirana u iznosu od milijardu eura, a naknadno je iznos povećan jer su građani iskazali veći interes i Vlada je, napominje Lovrinčević, možda i podcijenila njihov interes.
Ističe i da je sigurno postojalo opiranje banaka takvom izdanju, pa donekle razumije oprez oko prve narodne obveznice.
No, smatra da bi država već sada morala početi razmišljati da isto napravi u jesen, nakon turističke sezone kada će se likvidnost u Hrvatskoj sigurno povećati.
– Na jesen ćemo imati gotovo isto okruženje kakvo imamo sada. Inflacija i u ovoj godini ostaje visoka, prognozira se dobra turistička sezona u kojoj možemo očekivati rast cijena i do 15 posto, što znači da ćemo u rujnu i listopadu opet imati visoku likvidnost.
Inflacija je lani realno smanjila plaće za oko četiri posto i to će se nastaviti i u ovoj godini. Uz pritisak inflacije i visoku likvidnost država bi trebala razmisliti o još jednom izdanju državne obveznice i to možda u iznosu od dvije milijarde eura, savjetuje Lovričević.
Ističe da ti planovi naravno ovise o tome koliko dugu ročnost država želi, i to je najvažnije otvoreno pitanje, jer bi građani dobro promislili o tome hoće li uložiti u obveznicu čija je ročnost tri godine, a onoj od pet godina vjerojatno ne bi ni razmišljali.
– Ako država želi isključivo dugoročno zaduživanje na sedam ili deset godina, onda to sigurno neće biti narodna obveznica, ali u Vladi bi trebali ukalkulirati i mogućnost zaduženja koje bi ponovo odgovaralo građanima kaže Lovričević.
Na pitanje što bi se dogodilo ako bi Vlada ponudila građanima obveznicu na dulji rok i bi li oni to uopće prihvatili, Lovrinčević odgovara da bi, ali uz inflatornu klauzulu kojom bi se novac koji na duži rok posuđuju državi zaštitio od toga da stalno gubi na vrijednosti.
Loša alternativa
Alternativa ulaganju u državnu obveznicu, za one građene koji imaju višak novca ostaje i dalje, ističe Lovrinčević, ulaganje u cigle i beton, a to nepovoljno utječe na sve ostale koji taj novac nemaju.
– Na jesen će građani koji se bave turizmom opet imati višak likvidnosti i što će napraviti? Uložit će taj novac u nekretnine, to će opet podići cijenu stanova, pa će to opet hraniti inflaciju.
Sad se pokazuje koliko je bilo pogrešno odustajanje od poreza na nekretnine. Ali dok je porezna politika takva kakva jest, građani će i dalje nastojati postupati racionalno i ulagat će u nekretnine kako bi sačuvali svoj novac od gubitka vrijednosti. To im se nameće samo po sebi.
Druga opcija je držati novac na banci bez ikakve kamate. Banke će im na štednju nuditi mizernu kamatu dok u državama gdje su njihove banke matice nude znatno veću tamošnjim državljanima.
Siromašenje hrvatskih građana na korist stranih vlasnika se nastavlja, upozorava Lovrinčević. Onima koji žive samo od plaće nova navala na nekretnine i rast njihovih cijena u potpunosti će onemogućiti kupnju nekretnine, pa i plaćanja najma i ostat će im samo razmišljanje o odlasku.
Plaće u Hrvatskoj premale i za Nepalce
Hrvatska je, upozorava Lovrinčević, među članicama EU-a gdje nominalne plaće najsporije rastu i model po kojemu realne plaće padaju, a za 30 ili 40 posto rastu profiti, sve manje je prihvatljiv i radnicima iz Azije koji dolaze iz puno gorih uvjeta od hrvatskih.
– Radniku iz Nepala treba šest mjeseci rada u Hrvatskoj da shvati kako stvari funkcioniraju i po svaku cijenu želi otići u neku drugu državu EU-a, a naša Vlada ni nakon šest godina ne čini ništa po tom pitanju.
Profiti će se i dalje nastaviti povećavati, kupovna moć građana će padati, oni će biti sve siromašniji, a kako sada stvari stoje, vrijednost plaće koju su imali u 2021. godini neće dosegnuti do 2025. godine, navodi Lovrinčević.
Stanove koji su sada skuplji 20, 30 ili čak 40 posto u odnosu na tu 2021. godinu tako će moći kupiti samo rijetki, koji ih ionako ne kupuju da bi živjeli u njima nego da bi sačuvali vrijednost svog novca.