Gospodarska situacija obilježena inflacijom i (ne)zadovoljstvo životnim standardom sigurno su utjecali na preferencije birača u drugom krugu predsjedničkih izbora i to u značajnoj mjeri, a posebno su ih iziritirala uvjeravanja iz Vlade da se u Hrvatskoj živi dobro, iako građani to ne osjećaju.

S druge strane, presudnu ulogu u izboru birača odigrao je i populizam starog-novog predsjednika koji pet godina svojeg prvog mandata nije radio ništa, osim što se pripremao za predsjedničku utrku, ukratko se mogu sažeti komentari najuglednijih ekonomskih analitičara Ljube Jurčića, Mladena Vedriša, Damira Novotnyja i Petra Vuškovića, koji su za naš list analizirali pobjedu aktualnog predsjednika Zorana Milanovića i katastrofalan poraz HDZ-ovog kandidata Dragana Primorca.

Životni standard

– Ekonomski su razlozi puno, ako ne i najviše utjecali na odluku birača kojem će kandidatu dati glas. To je bio odgovor hrvatskih građana Vladi i premijeru koji javnost stalno uvjeravaju da je u Hrvatskoj gospodarska situacija puno bolja nego što to ljudi osjećaju. S druge strane, toj istoj Vladi građani odlaze iz zemlje, oni nemaju dojam da je situacija bolja, a prema službenim statistikama 22 posto građana je na granici siromaštva. Već sam nekoliko oputa istaknuo da normalnog života u Hrvatskoj nema bez plaće od dvije tisuće eura, poručuje predsjednik Hrvatskog društva ekonomista i profesor emeritus na Ekonomskom fakultetu u Zagrebu dr. Ljubo Jurčić i dodaje da relativno dobri makroekonomski pokazatelji kojima se hvali Vlada, poput vrhunskog A kreditnog rejtinga i robusnog rasta BDP-a, građanima očito nisu dovoljni da steknu dojam višeg životnog standarda.

Gospodarski razlozi

– Kada je nastupila svjetska financijska kriza 2008. jedna od najvećih svjetskih banaka »Lehman Brothers« je imala kreditni rejting AAA pa je propala u jedan dan, taj kreditni rejting koji imamo građanima ne znači ništa. Nadalje, imamo velik gospodarski rast od 3,5 posto, ali isto toliki, ako ne i veći, imaju i Srbija i Rumunjska pa to ne znači automatski velike plaće i bolji standard, naveo je Jurčić primjere pozitivnih makroekonomskih pokazatelja koji se ne reflektiraju na svakodnevni život i potrošnju građana. Dodaje da u Hrvatskoj imamo europske cijene, dok su nam plaće upola manje nego u razvijenim članicama Europske unije.

Profesor na Visokom učilištu Efectus dr. Mladen Vedriš također smatra da su se birači u velikoj mjeri povodili gospodarskim razlozima na predsjedničkim izborima. Neusklađenost dobrih ekonomskih pokazatelja i osjećaja građana da žive lošije, ljude je natjerao da Vladi poruče: »Nemoj praviti od mene bedaka« i to se dogodilo na izborima, kaže Vedriš.

– Jedno su makroekomomski pokazatelji, a drugo ono što građani osjećaju, stoga je ove izbore obilježio revolt, i to su birači gotovo uglas odlučili poručiti Vladi, odnosno njezinom kandidatu, ističe Vedriš. Dodaje da se svaka kampanja »vrti« oko jedne čvrste točke i nekoliko manje važnih točaka, pa je tako Donald Trump, primjerice, prepoznat kao anti-establišment borac što je prevladalo u njegovoj pobjedi. Kod Primorca je, kaže Vedriš, ta čvrsta točka bila uvjeravanje da se živi bolje, u što su građani teško povjerovali.

Podsjeća da statistika o inflaciji zna biti »bizarna« jer obuhvaća 890 proizvoda, a rast cijena se očituje samo u 150 do 200 proizvoda koje građani moraju kupovati kada idu u »špeceraj« i ljekarnu, a rast tih cijena je, kaže, »ekspanzivan i eksplozivan«.

– Pogledajte cijene 50-ak vitalnih artikala danas i prije deset godina. Na dan 30. prosinca 2024. cijena žarulje je bila 1,99 eura, a 3. siječnja ove godine ta ista žarulja je poskupjela na 4,99 eura. Ljudi su izloženi kupnji proizvoda u kojima je inflacija veća od prosječnih 2,7 posto, naglašava Vedriš dodavši da trgovci za sve nove narudžbe dobivaju i nove cjenike s višim cijenama.

Ekonomski analitičar dr. Damir Novotny smatra da su predsjednički kandidati bili loše ili gotovo nikako upoznati s gospodarskim temama koje su, kaže, zanemarivali i u svojim kampanjama i na sučeljavanjima. Kao primjer nepoznavanja ekonomije Novotny navodi izjavu Zorana Milanovića iz TV-sučeljavanja u kojoj je Draganu Primorcu poručio da je on za njega Milton Friedman.

Ekonomska uloga

– Friedman je sve samo ne pobornik socijaldemokracije za koju se zalaže Milanović, upravo suprotno. On je dobitnik Nobelove nagrade za ekonomiju 1976. poznat po doktrini da je isključiva uloga poduzeća stvaranje profita i ništa drugo, te da ulogu Vlade u vođenju gospodarstva treba ograničiti, tako da je Milanovićeva usporedba potpuno pogrešna, pojašnjava Novotny. Dodaje da iako velik broj birača vjeruje da im je život skup zbog inflacije, to nije bio glavni kriterij po kojem su glasali. Dapače, glavni kriterij birača je bio politički, smatra Novotny.

Ekonomski analitičar dr. Petar Vušković poručuje ekonomskim rječnikom da su »predsjednički izbori devalvirali u svojoj vrijednosti«.

– Još jednom se moglo vidjeti da je politika u suštini obrnuto proporcionalna bilo kojem sadržaju, a poglavito onom ekonomskom. Kandidati su nam ponudili tek cinizam i samoljublje, a birači su im zahvalnost na tome vratili izbornom apatijom. Ekonomija, da nema svoje zakonitosti i automatizme, bila bi usamljenija od lika u književnom djelu danskog pisca Jensa Sigsgaarda »Pale sam na svijetu«, ironično će Vušković.

Poručuje da je pogrešno misliti kako uloga predsjednika Republike nije i ekonomska te navodi primjere iz svjetske prakse.

– Legitimitet predsjednika za ekonomsku ulogu se nazire na svakom koraku: npr. kroz rast proračuna za naoružavanje koji konstantno raste, zatim ekonomska diplomacija na čelu s predsjednikom u nekim zemljama je vrlo učinkovita, primjer Kine. Dodatno tu je i moć lobiranja, primjer Francuske. Na kraju krajeva predsjednici imaju i svoje ekonomske odbore koji bi trebali biti važni u informiranju ne samo predsjednika već i javnosti, primjer SAD-a. Sve nabrojano kod nas nije slučaj, kaže Vušković i dodaje da bi predsjednik trebao ojačati svoju gospodarsku ulogu.

– To je ono što bi me veselilo vidjeti. Uz jakog predsjednika ide i jaka ekonomija, zaključuje Vušković.