ZAGREB – Provođenje sankcija protiv bogatih Rusa zasad je više problema stvorilo slavonskobrodskoj tvrtki »Đuro Đaković« Termoenergetska postrojenja (ĐĐ TEP) nego onome protiv koga su te sankcije usmjerene, ruskom bogatašu Alekseju Mordašovu, koji je vlasnik tvrtke koja je pak prije više od deset godina od austrijske kompanije kupila hrvatsku tvrtku.

Hrvatske institucije su provedbu sankcija protiv ruskih milijardera shvatile i tako da su zapravo otežale poslovanje tvrtki ĐĐ TEP koja sada ima problema u realizaciji dogovora s dobavljačima i kupcima, i ne može platiti nijedan račun bez odobrenja nadležnih tijela. U kompaniji strahuju da će, ako se sadašnje stanje ne promijeni, izgubiti i dobavljače, ali i naručitelje poslova, a ministar financija Zdravko Marić i jučer je poručio da se pokušava pronaći rješenje u kojem će se jasno odvojiti poslovanje tvrtke od prava koje ima vlasnik jer je i smisao sankcija zabrana raspolaganja vlasništvom i povlačenje dobiti, a ne prestanak poslovanja hrvatske tvrtke.

– Moramo jasno napraviti razliku između tvrtke i vlasništva, odnosno »Đure Đakovića« TEP i tvrtke u čijem je vlasništvu ta kompanija, koja je pak u vlasništvu ruskog državljanina koji podliježe sankcijama, kazao je jučer Marić. Dodao je da ĐĐ TEP uglavnom posluje na europskom tržištu i da su na tom tržištu i njegovi kupci i dobavljači, pa će država dati jasnu poruku prema tim dobavljačima i kupcima da mogu nastaviti poslovati sa slavonskobrodskom kompanijom. No, ministar Marić je upozorio i na to da, iako država ima dovoljno argumenata da pokaže da je riječ o zdravoj kompaniji, to ne mora biti garancija da će sve biti po starom, jer se može dogoditi da zbog reputacijskog rizika dobavljači i kupci počnu drukčije postupati.

Svjestan je toga i predsjednik uprave ĐĐ TEP Ivica Marić, koji kaže da sve ono što je tvrtka gradila godinama može lako nestati i da ne znači da se kupci i dalje neće pitati može li »Đuro« naručena postrojenja isporučiti za devet ili 12 mjeseci.

– Potencijalni kupci iz Finske čekaju već dva tjedna da se naša situacija razriješi, ali ne mogu im zamjeriti ako odustanu. Da se sve ovaj tren riješi, ne znači da ćemo se mi preko noći vratiti na stari kolosijek. A taj stari kolosijek je značio zapošljavanje 870 radnika i 150 kooperanata i ugovore po cijeloj Europskoj uniji. Tvrtka je godišnje samo na trošak plaća isplaćivala 120 milijuna kuna. Uredno smo podmirivali sve svoje obveze prema državi i nikada nismo tražili nikakvu financijsku potporu iz proračuna. Ne tražimo je ni sada, želimo samo mogućnost nastavka normalnog poslovanja, poručuje Ivica Marić. Dodaje i da je tvrtka, koja proizvodi i gradi elektrane iz obnovljivih izvora, primjerice biomase, imala prilično dobru budućnost u Europskoj uniji koja ima velike planove u »zelenoj energiji«, i da bi to sve moglo biti ugroženo ako radnici počnu odlaziti, a među njima je i 150 inženjera.