ZAGREB U Hrvatskoj je potrebno 12 godina da Vlada počne provoditi odluke koje je donijela – Vlada. Potrebno je 12 godina da tvrtke i agencije u vlasništvu države počnu poštovati te iste odluke i da podmire dugove jedni drugima.

Još više, 14 godina, mora proteći da država odluči procijeniti kolika je vrijednost stanova što ih je preuzela od tvrtke u svome vlasništvu kako bi konačno zatvorila i taj dug.

Trokut dužnika

Tako je sadašnja Vlada na posljednjoj sjednici donijela odluku kojom bi se barem u jednom slučaju trebala provesti odluka Vlade Ivice Račana iz 2001. godine, namiriti međusobna dugovanja državnih institucija stvorena te iste godine, ali i zatvoriti obveze države nastale još 1999. godine kad je Vlada Zlatka Mateše odlučila preuzeti nekoliko stotina stanova od Hrvatskih željeznica. 

  Rezultat te zamršene kombinatorike je odluka da se država, HŽ-Infrastruktura i Agencija za upravljanje državnom imovinom (AUDIO) međusobno nagode, prebiju dugovanja, preuzmu nekretnine i počnu rješavati priču u kojoj svi jedni drugima nešto duguju. 

  HŽ je dužan AUDIO-u jer je ta agencija prije 12 godina, dok se još zvala Hrvatski fond za privatizaciju, platila dug HŽ-a Ini u iznosu od 319 milijuna kuna.

Dužan je i AUDIO HŽ-u jer je, još kao Fond prodavao njegove dionice, ali mu novac nikada nije proslijedio, ali dug je znatno manji – 15,35 milijuna kuna.

Dužna je i država i to HŽ-Infrastrukturi za stotine stanova koje je od HŽ-a preuzela još 1999. godine na područjima od posebne državne skrbi kako bi smjestila stradalnike Domovinskog rata.

Zasad se država upisala kao vlasnik na 428 stanova, a preostale (u odluci Vlade ne navodi se koliko ih je) samo koristi za smještaj stradalnika.

Koliko su ti stanovi vrijedni država ne zna. Ali dužni su u ovom trokutu i državi, odnosno dužan joj je AUDIO i to gotovo 1,5 milijardi kuna »po raznim osnovama«. 

  I tako je nakon više od desetljeća sadašnja vlast odlučila složiti poprilično zamršeno klupko prebijanja obveza i preuzimanja nekretnina kako bi barem između HŽ-Infrastrukture i AUDIO-a ubuduće odnosi bili čisti.

Pri tome se Vlada poziva na to da je još 2001. godine donesen nalog da državne tvrtke i institucije moraju odraditi prijeboj obveza, te da u slučaju kad se dugovi plaćaju nekretninama ili udjelima vrijednost mora biti 20 posto veća.

 Otpis jamstva »Lencu«

HŽ i AUDIO prebit će novčana potraživanja, ali nakon toga HŽ i dalje ostaje dužan AUDIO-u 304 milijuna kuna, a kako će taj dio namiriti u nekretninama dug raste za 20 posto, odnosno na 364 milijuna kuna. 

  HŽ će AUDIO-u prenijeti pet nekretnina, hotele Miror i Mursa, Konačište u Rijeci i Koprivnici te nekretninu »Mađarska kuća« u Vinkovcima. Kako je vrijednost tih nekretnina 193 milijuna kuna, HŽ mora podmiriti dodatnih 171 milijun kuna.

Tu na scenu stupa država, koja od AUDIO-a potražuje gotovo 1,5 milijardu kuna, a HŽ-u je dužna platiti 428 stanova, ali se još ne zna kolika je njihova vrijednost. Kad se utvrdi ta vrijednost, za toliko će se smanjiti HŽ-ov dug prema AUDIO-u. Ako ni to ne bude dosta da HŽ riješi svoj dug ta će tvrtka Agenciji ponuditi još neke nekretnine. 

  Kako će sve nekretnine koje preuzme AUDIO biti vlasništvo države za toliko će se dodatno umanjiti dug te Agencije prema državi. Tako će Ministarstvo financija umanjiti dug Agenciji za oko 328 milijuna kuna.

Time će među ostalima država otpisati dug za jamstvo ze kredit »Viktoru Lencu« koji je s kamatama narastao na 35 milijuna kuna, a koji je kroz sanaciju i privatizaciju preuzeo HFP. Među većim iznosima je i 259 milijuna kuna koje je država izdvojila, uime HFP-a koji je od Hrvatske poštanske banke otkupljivao potraživanja, primjerice Dione, kad se 2001. godine sanirala ta banka. 

  Rezultat ove akrobacije na kraju će biti to da država dobiva u svoje vlasništvo dodatne nekretnine kojima će morati pronaći gospodarsku funkciju, što jedino može učiniti ako ih proda.

Na taj način, kažu naši sugovornici iz Vlade rješavat će se i ostali slučajevi dugovanja starih više od desetljeća, ali priznaju da će s jedne strane to popravljati bilance u državnim tvrtkama, dok će država na upravljanje dobivati dodatne nekretnine u trenutku kad ne zna ni što će s postojećima.