RIJEKA – Nakon svih šupljih priča i izjalovljenih obećanja koja su dolazila iz Pule i Zagreba, sama informacija da je jučer na Trgovačkom sudu u Rijeci po šesti put odgođena odluka o otvaranju stečaja u “3. maju” zvuči gotovo deplasirano. Ipak, čini se da su se okolnosti za riječko brodogradilište stubokom, gotovo preko noći promijenile i da ovog se puta stvarno počelo ozbiljno razmišljati i raditi na tome kako da se umanji šteta od financijske kataklizme zvane Uljanik, ali i da se potpuno ne zatre svaki trag ozbiljne brodogradnje u ovoj državi i regiji.

Stečajna sutkinja Ljiljana Ugrin dala je jučer novi time-out trećemajcima, i to do 4. srpnja. Učinila je to, prije svega, na osnovu iskaza direktora “3. maja” Edija Kučana, koji je od prošlog petka, zajedno sa svojim timom, u intenzivnim kontaktima i gotovo na svakodnevnim sastancima sa vodećim ljudima iz ministarstava gospodarstva i financija, a odrađen je sastanak i kod samog premijera Andreja Plenkovića.

Što su smislili?

Prema onom što je jučer na ročištu dao naslutiti Kučan, u Banskim je dvorima početkom ovog tjedna, po svemu sudeći, donijeta politička odluka da se ipak ide u završetak četiri broda koja su u različitim stupnjevima gotovosti jer je to način na koji država može povratiti barem dio novca i nadoknaditi štetu koja je nastala sa plaćanjem državnih jamstava. I upravo su u tome “3. maj” i njegovih osamstotinjak trećemajaca dobili, izgleda, dosad najozbiljniju šansu da se izvuku iz gliba u koji su zapali kao dio Uljanik grupe, ostavši pritom bez više od pola milijarde kuna na račun nevraćenih pozajmnica.

Riječko brodogradilište tu je šansu dobilo i zato što je njihov “stari” direktor Edi Kučan, zajedno sa ekipom trećemajaca, uspio iznaći model i napraviti izračune prema kojima je moguće napraviti ono što se još donedavno činilo nemogućim. Da pokretanje proizvodnje u riječkom brodogradilištu ne bude novi trošak za državne financije i da država, u konačnici, od takvog aranžmana ima i koristi, u vidu povrata dijela novca kojeg je, kao jamac, morala platiti kod raskida ugovora za brodove. Dobrim dijelom tu je ulogu odigralo i povjerenje i respekt koje ovaj iskusni trećemajac uživa kod brodovlasnika, zatim spremnost kanadskog brodovlasnika Algome da završi i preuzme čak dvije svoje novogradnje u “3. maju”.

Interes naručitelja brodova

Njihov interes da dođu do svojih brodova, za koje su morali raskinuti ugovore jer bi im u protivnom istekao garantni rok u kojem mogu naplatiti svoje avanse, bio je početak jer se u međuvremenu pronašao i potencijalni kupac za “Siem Ashanti”, brod za prijevoz automobila s kojim se najdalje odmaklo u izgradnji jer je u fazi gotovosti oko 80 posto. Koliko čujemo, arbitraža koju je brodovlasnik pokrenuo za poluzavršeni tanker “Santiago”, koji je fizički na vezu u Puli, također nije nerješiv problem kojemu se ne bi moglo doskočiti, na način da se taj brod završi i inkasira nekakav novac. Tim više što se ovaj tanker gradio novcima “3. maja”, bez kredita, dok je bio u programu restrukturiranja.

Svakako nije za zanemariti ni činjenica da riječko brodogradilište ipak nije toliko opterećeno financijskim dubiozama, kao što je to slučaj sa pulskim škverom. Jedino dobro u ovom zajedništvu sa propalim Uljanikom jest to što se “3. maj” nije uspio prezadužiti niti se njegove obveze mjere u milijardama kuna, kao što je to slučaj sa pulskim Uljanikom i tamošnjim škverom.

Prema podacima s kojima je jučer ujutro baratala stečajna sutkinja, ukupan iznos blokadi trećemajskih računa bio je 148 milijuna kuna, od kojih tridesetak milijuna otpada na ovrhu banke po osnovi sudužništva za jedan kredit Uljaniku, blizu 30 milijuna kuna su neisplaćene plaće radnika, a sa po 16 milijuna kuna u svojim su se iznosima blokadi gotovo izjednačili država i Grad Rijeka.

Svi protiv stečaja

Sutkinja Ljiljana Ugrin smatrala je vrijednim istaknuti činjenicu da se od 6,1 milijun kuna, koliko je “3. maju” pripalo od prodaje nekretnina matuljskog TIBO-a u stečajnom postupku i iz kojih su se, po pravu prvenstva, namirio dio neisplaćenih plaća trećemajcima, oko 2 milijuna kuna ipak vratilo nazad u državni proračun po osnovi dugujućih doprinosa za mirovinsko i zdravstveno.

Otvaranju stečaja u “3. maju” ovog su se puta kategorički usprotivili predstavnici Sindikata metalaca i Sindikata Istre, Kvarnera i Dalmacije u “3. maju”, ustvrdivši da je većina radnika u riječkom brodogradilištu protiv, pogotovo nakon onog što su imali prilike čuti od direktora Kučana na skupu koji je bio održan u utorak.

Protiv stečaja izjasnio se i privremeni stečajni upravitelj Zdravko Čupković, potvrdivši sa svoje strane kako je očito da su u resornim ministarstvima posljednjih dana ozbiljno prionuli poslu “brušenja” modela prema kojem bi se, s jedne strane, “3. maju” osigurao posao i nastavila proizvodnja, a s druge umanjila šteta državnom proračunu.

Prema dostupnim informacijama, cijeli model počiva na osiguranju kreditne linije u iznosu od oko 100 milijuna eura, koliko se procjenjuje da bi trebalo za završetak četiri broda. Međutim, za razliku od svih dosadašnjih koja su “išla” u hrvatska brodogradilišta, ovaj kredit imao bi jednu “malu” razliku jer bi trošenje tih sredstava nadgledala, de facto fakturu po fakturu odobravala Hrvatska brodogradnja-Jadranbrod, nadzorno i izvještajno tijelo hrvatske Vlade.

Obranili brojke

Prema onom što smo imali prilike čuti, upravo su s takvim prijedlogom i došli iz “3. maja” pred ljude iz Vlade, da im se strogo kontroliraju sredstva s kojima će raspolagati. Sve brojke i izračune, ekipa trećemajaca proteklih je dana prezentirala i branila, osim pred resornim ministrom Horvatom, i pred Zdravkom Marićem. 

Direktor “3. maja” najavio je jučer kako bi se u ponedjeljak u Ministarstvu gospodarstva trebao održati veliki sastanak na kojem bi, uz predstavnike Ministarstva financija i, Hrvatske brodogradnje-Jadranbrod, trebali naći i ljudi iz Ministarstva pravosuđa i DORH-a što upućuje da se ozbiljno prionulo poslu “brušenja” modela, za kojeg se zeleno svjetlo mora dobiti i kod Europske komisije. Sam Kučan je jučer ustvrdio kako je još jako puno posla pred svim dionicima koji se moraju odraditi u narednih tjedan-dva do tri, no uvjeren je da se to može odraditi, rekao je pred stečajnom sutkinjom. 

Antagonizam prema Puli

Sama sutkinja apelirala je jučer da se u ovih par tjedana uistinu učine svi napori i da se napokon dođe do konkretnog rješenja koje će “3. maju” značiti poslove, a time i opstanak.

Na jučerašnjem ročištu na Trgovačkom sudu u Rijeci pojavila se i nekoliko “uljanikovaca”, predvođenih čelnikom Jadranskog sindikata Borisom Cerovcem. Njihov dolazak baš i nije bio po volji trećemajacima, a što je po završetku ročišta indirektno dao do znanja sindikalac i radnički predstavnik u Nadzornom odboru “3. maja” Juraj Šoljić koji je u jednom trenutku, ne imenujući, pred novinarima spomenuo kako su “danas neki došli gledati sprovod “3. maja” koji se nije dogodio”. Očito, antagonizam trećemajaca prema Puli još uvijek postoji. 

Uljanik je i dalje vlasnik “3. maja”, ali s obzirom na to da je matično društvo holdinga završilo u stečaju riječko brodogradilište odnosno tih gotovo 89 posto dionica sada su dio stečajne mase koju je moguće zasebno prodavati odnosno s njom raspolagati. I u tome ključ opet ima država, kao daleko najveći vjerovnik Uljanika. Kako doznajemo, i to je jedno od pitanja na koje bi se u narednih mjesec dana trebao iskristalizirati odgovor.