Kada projekt izgradnje postrojenja za obradu teških ostataka nafte u Rafineriji nafte Rijeka bude završen, kapacitet rafinerije bit će povećan na 4,5 milijuna tona sirove nafte godišnje, a pokrivat će kompletne potrebe za benzinom na hrvatskom i dijelu tržišta Slovenije i BiH, te oko 75 do 80 posto potreba hrvatskog tržišta za dizel gorivom, rekao je Goran Pleše, operativni direktor Rafinerija i marketinga u Ini, prilikom obilaska radova na izgradnji takozvanog kokinga, odnosno postrojenja za obradu teških ostataka nafte, te pratećih objekata, među kojima su nova luka za prekrcaj petrol koksa, transportni sustav za petrol koks unutar rafinerije i silos za njegovo skladištenje.

Projekt izgradnje koking postrojenja u riječkoj rafineriji najveće je pojedinačno ulaganje Ine u Hrvatskoj, ukupne vrijednosti četiri milijarde kuna.

Do sad su, istaknuo je, postavljeni najveći dijelovi opreme budućeg postrojenja, 51 metar visoki frakcionator i dvije koksne komore, teške po 330 tona, smještene unutar konstrukcije visoke čak 120 metara.

Radovi bez zastoja, rafinerija punim kapacitetom

U tijeku su radovi na izgradnji luke za petrol koks, transportne trake za otpremu koksa prema silosu i luci, silosa, uz opsežne radove na povezivanju postrojenja za preradu teških ostataka nafte s postojećim rafinerijskim postrojenjima od kojih je dobar dio nadograđen u sklopu ovog projekta.

– Unatoč neizvjesnostima i izazovima na svjetskom tržištu, te krizi izazvanoj pandemijom i ratom u Ukrajini, radovi na projektu odvijaju se bez zastoja.

Uz opsežne radove na projektu, rafinerija radi punim kapacitetom, kako bi osigurali opskrbu tržišta, što je dodatan izazov u realizaciji.

Ovo postrojenje donijet će desetak posto veći kapacitet prerade, koji će narasti na četiri i pol milijuna tona, a ono što je još važnije, ukupni udio dizela u proizvodnji bit će povećan za preko dvadeset posto.

S ovim postrojenjem iz teškog lož ulja ćemo moći proizvoditi dizel. Trenutno veliki udio u našoj proizvodnji otpada na lož ulje, oko dvadeset posto, a najveći dio tog lož ulja moći će se pretvoriti u dizel gorivo kojeg na tržištu nedostaje, dok teškog lož ulja ima previše.

Udio kvalitetnih, takozvanih bijelih proizvoda u rafineriji povećat će se na više od 85 posto, a udio takozvanih crnih proizvoda past će ispod deset posto.

Dakle, povećat ćemo ukupni kapacitet, uz značajno povećanje udjela dizel goriva u finalnim proizvodima rafinerije, rekao je Pleše, dodajući kako bi prerada teških ostataka nafte u novom postrojenju trebala započeti 2024. godine, do kada će biti završeni svi radovi.

Uz bok suvremenim europskim rafinerijama

Izgradnja postrojenja za preradu teških ostataka nafte riječku će rafineriju, prema njegovim riječima, svrstati uz bok suvremenim europskim rafinerijama u okruženju.

– Ulaganje će povećati konkurentnost naše rafinerije na mediteranskom tržištu, ali i pridonijeti većoj sigurnosti opskrbe domaćeg i okolnih tržišta na kojima Ina posluje, osobito kada je riječ o dizelskim gorivima, rekao je Pleše.

Pojasnio je na pitanje novinara, kako je riječ u prvom redu o tržištima BiH i Slovenije, koja se dijelom ospkrbljuju gorivima iz riječke rafinerije, a MOL i Ina imaju i svoju maloprodajnu mrežu u tim zemljama.

Podsjećamo, MOL i Ina su još lani kupili 120 OMV-ovih benzinskih crpki u Sloveniji, pri čemu je Ina vlasnik 33 posto, dok MOL drži preostalih 67 posto, među ostalim i s ciljem proširenja maloprodajne mreže, kako bi riječka rafinerija, nakon modernizacije, odnosno izgradnje koking postrojenja, mogla raditi punim kapacitetom, što povećava isplativost proizvodnje.

Izgradnja koking postrojenja i pratećih objekata već je uvelike izmijenila izgled riječke rafinerije, kako s morske, tako i s kopnene strane.

Dominantna golema konstrukcija

Već na samom ulazu u rafineriju, vidljivo je da njenom vizurom sada dominira golema konstrukcija u kojoj su smještene koksne komore, a uz nju i visoka “kolona” frakcionatora, te novi mostovi za cijevi kojima će koking postrojenje biti povezano s ostalim procesnim postrojenjima u rafineriji.

Nešto niže, odmiče gradnja silosa za petrol koks, betonskog zdanja valjkastog oblika, promjera 36 metara, koji će s ukupnom visinom većom od 60 metara, kada se na betonsku konstrukciju postavi sva prekrcajna oprema i noseća metalna konstrukcija za nju, također biti jedan od najvidljivijih objekata u samoj rafineriji.

Jednako uočljiva bit će i pokretna traka za transport petrol koksa od postrojenja za obradu teških ostataka do silosa i od silosa do novog pristaništa za ukrcaj na brodove, budući da će najvećim dijelom prelaziti preko postojećih dijelova rafinerije, na visini većoj od dvadeset metara.

Pokretna traka bit zatvorenog tipa, kako bi se na minimum svela mogućnost bilo kakvog rasipanja petrol koksa u okoliš, objasnila nam je voditeljica projekta Vedrana Janjić, koja je istaknula kako je do sad realizirano oko 60 posto projekta, pri čemu su poslovi projektiranja i nabave već gotovo u cijelosti završeni.

Gradi se novo pristanište za brodove

– Do sad je odrađeno 98 posto inženjeringa te oko 90 posto nabave.

Što se gradnje tiče, do sad je izvedeno 36 posto od svih radova koji ne uključuju samo koking postrojenje, transportni sustav, silos i luku, nego i sveobuhvatne radove na povezivanju budućeg postrojenja s postojećima, kao i na električnoj mreži i drugoj infrastrukturi.

Tako je, primjerice, izgrađena i potpuno nova trafostanica za potrebe rafinerije, a radovi se izvode i na postojećim postrojenjima, rekla je Janjić.

U tijeku su, prema njenim riječima, i radovi na demontaži velike dizalice od 1.600 tona, koja je služila za podizanje najvećih i najtežih dijelova postrojenja, a na mjestu na kojemu se nalazi, kad demontaža bude gotova, počet će gradnja koksne jame, odnosno spremnika u koji će iz postrojenja izlaziti petrol koks koji će dalje pokretnom trakom ići u silos.

Posao demontaže dizalice potrajat će nekoliko tjedana, a Janjić ističe kako je za njenu montažu na gradilištu bilo potrebno čak dva mjeseca, a dijelovi dizalice dopremljeni su u više od stotinu šlepera.

Izgradnja novog pristaništa za brodove kojima će se petrol koks otpremati iz rafinerije, započeta u svibnju ove godine, primiče se kraju.

U morsko dno ugrađeno je 60 od 66 predviđenih pilota, na koje se slažu dijelovi betonske gornje plohe pristaništa koje će, zajedno s takozvanim utvrdicama za privez brodova, biti dugo nešto više od 200 metara.

Plinsko ulje Ina nabavlja iz Rusije, putem posrednika

Novinare je zanimalo u kojoj mjeri hrvatsko tržište i poslovanje riječke rafinerije ovise o uvozu ruske nafte, na što je Pleše odgovorio kako Ina ne kupuje rusku naftu, već se u riječkoj rafineriji mahom prerađuje nafta iz Azerbejdžana.

No dodao je kako se iz ruskih izvora, putem posrednika, nabavlja VGO, vakuumsko plinsko ulje, sirovina neophodna za proizvodnju dizela.

– Tu sirovinu kupujemo putem posrednika, jer ju je nemoguće nabaviti iz drugog izvora. Kada modernizacija rafinerije bude završena i kad postrojenje za preradu teških ostataka bude u pogonu, više nam neće biti potrebna ta vrsta sirovine, rekao je Pleše.

Do kraja godine Rijeka će moći prerađivati svu domaću naftu

Na pitanje o odnosima s Mađarskom, odnosno MOL-om, kada je riječ o uvozu i izvozu nafte i naftnih derivata, Pleše je odgovorio kako će riječka rafinerija do kraja ove godine biti spremna za preradu cjelokupne količine sirove nafte iz domaćih ležišta.

– Derivata iz mađarske uvozimo manje od jedan posto, no u Mađarskoj se trenutno prerađuje oko pedeset posto domaće sirove nafte, i to isključivo iz logističkih razloga.

Radimo na njihovom uklanjanju i do kraja ove godine sva domaća nafta moći će se dopremiti u Rijeku i ovadje preraditi, rekao je Pleše.