Domicilni radnici u turizmu nezadovoljni su plaćama jer su i dalje “ispod svih prosjeka”, te mnogi razmišljaju o odlasku u drugu djelatnost ili u inozemstvo na rad u turizmu, upozorava predsjednik Sindikata turizma i usluga Hrvatske (STUH) Eduard Andrić.

To što su plaće povećane zadnjih par godina nije ni blizu dovoljno za neki normalni život, kaže Andrić za Hinu.

Dodaje da je o nezadovoljstvu radnika čuo na terenu zadnjih par mjeseci obilazeći hotelske kuće i pričajući sa sindikalnim povjerenicima i radnicima, ali i upravama o radnim uvjetima pa i povećanju plaća. No, tvrdi da uprave za sada, kako je čuo, nisu spremne za neko posebno povećanje za 2025. godinu.

Neki iz hotelskih kuća su rekli da će o povećanju moći spremnije razgovarati na jesen 2025., kada završi sezona, a kako je Vlada odlučila da se od 1. siječnja 2025. povećava bruto minimalna plaća za oko 15,5 posto, na 970 eura, nekima je i to razlog da za sada o tome ne pregovaraju.

Većina radi na pomoćnim poslovima i za minimalac

“Povećanje plaća o kojemu se priča, pa i iz vlade, odnosi se na povećanje od gotovo 30 posto za 240 tisuća javnih i državnih službenika, dok u privatnom sektoru, a pregovaramo zapravo i s upravama i vlasnicima kompanija, nije bilo spremnosti za takva povećanja.

Došli su u poziciju da moraju primijeniti povećanje plaća od 20 posto, jer je na snazi prošireni kolektivni ugovor ugostiteljstva kojim je ugovoreno da najjednostavniji poslovi prate tu minimalnu plaću, a većina zaposlenih u turizmu upravo radi na takvim, pomoćnim poslovima.

Njima su morali isplaćivati minimalnu plaću, ali neki nisu mogli ili nisu htjeli u tom postotku povećati i plaće za složenije poslove”, kaže Andrić.

“Imamo četiri razreda složenosti poslova, a kolektivni ugovor navodi minimalne plaće u brutu za sve razrede, pri čemu se ono što se stvarno isplaćuje u hotelskim kućama razlikuje odnosno manje je.

Raspon ‘minimalca’ od prvog do četvrtog razreda složenosti poslova prema kolektivnom ugovoru kreće se između 840 do 980 eura za najsloženije poslove, a i razlika među razredima je isto mala”, iznosi Andrić.

Sada su, kaže, krenuli s pregovorima o plaćama za 2025. po obvezi iz granskog kolektivnog ugovora koji je na snazi do travnja, s mogućnosti produljenja dok se nešto novo ne dogovori, a s obzirom na najavu nove ‘zakonske’ minimalne bruto plaće od 2025. od 970 eura izlazi da je u najvišem četvrtom razredu plaća u turizmu samo 10 eura iznad te minimalne.

Stoga su tražili da sjednu za stol i pregovaraju, čak i ne tražeći striktno da ide 15,5 posto povećanje za svaki od četiri razreda, nego da vide koliku razliku napraviti i što se može, jer sada, kako dodaje, “imamo uravnilovku, koja nosi opasnost da je stručni dio radnika potreban za kvalitetno odraditi sezonu nezadovoljan, i ako im se ne povećaju plaće, tražit će nešto novo”.

Sve se to odnosi i domaće i na strane radnike, za koje Andrić ističe da ne ruše cijenu rada, ali i da ih nema dovoljno stručnih, a znalo se primjerice ove sezone dogoditi da jednostavno odu iz hotela ili i iz zemlje bez pozdrava, čim nađu posao s boljom plaćom, jer je to njima najvažnije.

Izgovori ne stoje

Domaćih radnika u hotelskim kućama o kojima govori u tim razredima složenosti poslova je od oko 35 do 40 tisuća, to su većinom stalno zaposleni, ili manji dio tzv. stalni sezonci, za koje Andrić kaže da je država također umanjila davanja prema poslodavcima, pa se i taj ‘institut’ koji je po sindikatu bio dobra mjera sada ‘srozava’.

“A bez kvalitetnih, stručnih i dobro plaćenih domaćih radnika nema ni kvalitetnog ni održivog turizma i posebice bi domaći trebali raditi na poslovima izravne komunikacije s gostima, jer ih mogu bolje informirati, bolje poznaju domaću hranu, piće, tradiciju, atraktivnosti destinacije i drugo.

Uz to, sada stalno čujemo da je sezona opet bila rekordna, da će i prihodi za 2024. od turizma biti rekordni, a kad se vidi problem s cijenama koje su išle dosta gore u većini hotela i više nego kod konkurencije, a idu dodatno gore i za 2025., izgovori hotelskih kuća da ne mogu povećati plaće zbog ‘divljanja’ troškova, zapravo uopće ne stoje”, poručuje Andrić.

Svjesni su i u sindikatu da turizam i hoteli ne mogu bez investicija, ali dodaju da prihode ne donosi objekt sam po sebi nego da u njemu i netko radi i da upravo radnici donose profit.

Pogubnim Andrić drži i to što poslodavci često koriste neoporezive primitke i dijele određene bonuse, nagrade i slično za dobar učinak npr. u sezoni, pa i do 3.000 eura, ali to nije plaća, i ne ide im u mirovinsko niti idu doprinosi na to, a niti je dobro dugoročno rješenje.

Naglašava i da su plaće ove godine u turizmu i ugostiteljstvu, ono što se stvarno isplaćivalo, bile daleko ispod prosjeka bruto plaća u RH u pravnim osobama i kreću se oko 1.100 do 1.150 eura bruto, što znači i da se mjesečna neto plaća pomoćne radne snage, a to su i kuhari, i čistači, i konobari, i sobari i mnogi drugi, ove godine kretala oko 700 eura.

To je situacija koja će sigurno, ako se ne promijeni na bolje, utjecati na iduću sezonu, upozorava Andrić, zaključujući da sada sindikatu ostaje da dalje pregovaraju na razini pojedine hotelske kuće o plaćama, kao i s ugostiteljima iz njihove udruge, pri čemu ističe i da ipak ima nekoliko hotelskih kuća gdje su plaće digli, rade im većinom domaći radnici i ostaju raditi jer su zadovoljni.