Maslinovo ulje je skupo i u zadnje dvije godine mu se cijene udvostručila, pa ako je litra ekstradjevičanskog maslinovog ulja bila nekih sedam, osam eura, danas je negdje između 13 i 17 eura. Maslinovog ulja je nikad manje, ne samo u nas, već na čitavom Mediteranu, a sve zbog klimatskih promjena koje su nam donijele suše, štetnike, bolesti. Proizvodnja maslinova ulja u nas zadovoljava tek 50 posto naših potreba, premda maslina imamo više nego ikad. Ili to sivo tržište radi svoje, pa svaku statistiku »ubije«!?

Ovako se najčešće o maslinovom ulju i maslinarstvu u nas govori i piše, još ako se svemu doda i spomen patvorenog ili onog jeftinog uvoznog ulja na policama trgovina, lako bi se moglo učiniti da je sve poprilično neveselo u svijetu maslinarstva. No, s druge strane, od maslina se i dobro živi, a činjenica jest i da imamo ulje vrhunske kvalitete. Potvrđeno je to i na 9. Festivalu maslina u Zagrebu, što je ovaj vikend održan u hotelu Sheraton.

– Teško je uspoređivati hrvatska ulja sa španjolskim, talijanskim, grčkim uljima, ili sjevernoafričkim. Mi smo mala zemlja, imamo malu proizvodnju, ali zato imamo vrhunsku kvalitetu. Kvaliteta je ono po čemu se izdvajamo u cijelom svijetu, tvrdi Srećko Gross, predsjednik Zagrebačkog maslinarskog instituta koji stoji iza organizacije Festivala.

Trka za profitom

Hrvatska nema plantažnu proizvodnju zbog malih površina i zbog nedostatka radne snage. Gross će reći da su maslinari zbog toga sretni.

– Mi sve radimo uglavnom ručno, naravno da je takva proizvodnja skuplja, ali zato dobivamo puno kvalitetniji proizvod, ističe Gross.

No, je li u konačnici maslinovo ulje kupcu skupo?

– Ovisi s koje strane gledate. Kad ga građanin kupuje, ono je skupo, ali kada gledate što maslinovo ulje daje, što nudi, onda ono uopće nije skupo. Mislim da naša maslinova ulja itekako vrijede novca koji se za njih daje. Imamo veliku sreću da kod nas nema industrijske prerade maslina, nema rafiniranih maslinovih ulja. Na žalost, svijet danas radi profita, radi pohlepe, prerađuje kominu masline, iz sirovine kojoj je vrijednost nula dobiva rafinirano maslinovo ulje i onda nije problem da takvo ulje košta dva eura za kilogram. Ali, to je ulje štetno za zdravlje, naglašava Gross.

Hrvatska, ponavlja, ima maslinovo ulje vrhunske kvalitete i cilj bi nam morao biti osvojiti svijet vrhunskom kvalitetom.

– Čak razmišljamo o tome da uvedemo nadstandard. Nažalost, po propisima u Hrvatskoj i EU-u ekstradjevičansko maslinovo ulje je relativno jednostavno, lako, ne samo napraviti, nego i patvoriti. Pa kako je maslinovo ulje najpatvoreniji proizvod na svijetu, mi idemo za tim da napravimo još jednu razinu kvalitete iznad, najavljuje Gross.

Pritom će Gross pohvaliti naše maslinare, njihovu brigu o maslinama u prošloj godini koja je bila jako teška. U južnoj Italiji su tisuće i tisuće maslina uvenule, slično je bilo i u Španjolskoj i Portugalu, ali naši maslinari su, ističe, uspjeli na vrijeme zaštititi masline.

Među posjetiteljima i Edi Pastrovicchio, gradonačelnik Vodnjana. Kaže, prvenstveno je tu kao pratnja supruzi koja je, baš kao i on, agronom te je na festivalu održala i predavanje na temu maslinarstva u Istri. Ističe i Pastrovicchio kako su naši maslinari dobili bitku sa svim štetnicima u zadnje dvije godine i prošli bolje nego konkurencija u Italiji, Sloveniji i Španjolskoj.

– Ulja su dobra, top kvalitete, na kvaliteti radimo zadnjih 20 godina i ne smijemo ni dozvoliti da padne, kaže Pastrovicchio.

Ono što je posljedica svjetskog trenda jest činjenica da je ljudima sve teže i teže odvojiti 15 eura za litru maslinova ulja. S druge pak strane, ne griješi uopće kada veli da ljudi odvajaju dva, tri, pet eura za jednu kavu. Teško je tu, kaže, išta uspoređivati, tim više što kad govorimo o maslinovom ulju, govorimo o proizvodu koji graniči s lijekom.

Lijek, a ne začin

– Trebalo bi možda razmišljati u smjeru da je naše ulje dodatak prehrani, a ne samo začin, kaže Pastrovicchio. A što se cijene tiče, nije za nespomenuti kako su maslinari, barem u Istri, zahvaljujući ulaganjima i tehnologiji postigli to da im ulje i drugu godinu ima zavidnu kvalitetu, ako se dogodi da nije sve prodano. To ulje kvalitetom ne zaostaje, a cijena mu je niža čim se spomene da je lanjsko, napominje Pastrovicchio.

Festival je poznat i po analizi i ocjenjivanju mladih maslinovih ulja prema najvišim svjetskim standardima. Godišnje se na festivalu ocijeni između 250 i 300 uzoraka najboljih ulja. Najviše bodova, njih 95, ove je godine zaslužio je OPG Stranić iz Pazina. Jedini je »problem« što maslinar Đani Stranić, kako nam rekoše, svoje ulje ne izlaže. Zato je tu Turinela ekstradjevičansko maslinovo ulje koje osvaja zlata i priznanja doma (dva zlata i dvije bronce na ovogodišnjem festivalu op.a.), ali i po čitavom svijetu. U Dubaiju, New Yorku, Amsterdamu, Japanu, Berlinu, njihova ulja osvojila su zlata. OPG koji daje Turinelu je iz Malih Turina, sela kraj Labina. Zato se i zove Turinela, priča nam Aurora Volarević, prva među jednakima u obitelji Volarević i ona koja je 2009. godine krenula u ovu avanturu. Koji im je motiv da ulja šalju na svjetska natjecanja?

– Mi smo vam inženjeri koji vole certifikate. Volimo potvrdu naše kvalitete i cilj nam je održati tu kvalitetu. Ovo ja nama hobi, malo ozbiljniji, ali i dalje hobi, poručuje Aurora Volarević.

Kvaliteta bez kompromisa, njihov je moto. Što se pak tiče mogućih rješenja koja bi olakšala posao maslinarima, a dade ih se donijeti na nekoj višoj razini, Aurora Volarević spomenut će EU poticaje. Kako kaže, pohvalno je što imamo EU poticaja, ali bi bilo dobro da ih ima i malo više za najmanje OPG-ove. Naime, svi su poticaji taman takvi da ih lako može dobiti netko tko ima veći OPG, dok oni koji su ostali na malim OPG-ovima, nemaju toliko prilika.

Zlatne kapi s Golog brega

Tvorci Turinela ulja na sve su mislili, od zavodljive vilinske priče do one ambalaže od deca da stane u torbu, da spasi slučaj kad se restoranu s odličnom hranom dogodi loše ulje. Zanimljivo je pritom objašnjenje što ovo ulje čini drukčijim od drugih.

– Mi smo dosta visoko, to je zemlja koju sam naslijedila od prabake i uvijek se to zvalo Goli breg, nikad ništa tu nije raslo. Mi smo rekli: »Idemo s maslinama!« I one tu žive na rubu, jer je kosina velika, nema baš puno kiše i ima puno vjetra. Sva su stabla malo nakošena, taman da bi se moglo reći da im taj život na rubu daje poseban okus, veli nam Aurora Volarević.