ZAGREB – Gotovo nezamijećeno u javnosti je prošlo to da je Vlada nedavno na zatvorenom dijelu sjednice donijela zaključak vezan uz restrukturiranje »Đure Đakovića«, detalji zaključka nisu objavljeni, a Banski dvori objasnili su da je ta točka označena stupnjem tajnosti »povjerljivo«.

Riječ je o Programu restrukturiranja koji je Europskoj komisiji na odobrenje poslala Vlada u suradnji s drugim najvećim pojedinačnim vlasnikom »Đure Đakovića«, češkom tvrtkom tvrtka DD Acquisition, a plan je kroz dokapitalizaciju restrukturirati tu slavonskobrodsku kompaniju. Priča je to već toliko puta viđena posljednjih godina u Hrvatskoj, kad su u pitanju nekad velike industrijske tvrtke.

Prije četiri godine slično se događalo s »3. majem« i Uljanikom, govorilo se o spasu kroz program restrukturiranja koji mora odobriti Komisija, a alternativa je stečaj. Podsjeća i na situaciju u Petrokemiji koja je prije tri godine bila suočena s time da će posljednji pokušaj, od njih nekoliko u nizu, dokapitalizacije uspjeti ili će tvrtka završiti u stečaju. Slične su to priče s obzirom i na to da se radi o tvrtkama koje su najvažnija poduzeća u svojim regijama, iako je godinama slabjela njihova gospodarska snaga i po tome, bez obzira jesu li u većinskom državnom ili privatnom vlasništvu, godinama su preživljavali zahvaljujući državnim jamstvima. Petrokemija je za kutinski kraj bila najvažnija kompanija čak i u trenutku kad je dvojba bila dokapitalizacija ili stečaj. Tako je i »Đuro Đaković« jedna od važnijih kompanija u slavonskobrodskoj regiji, iako bi odbijanje programa restrukturiranja moglo značiti polagano gašenje proizvodnje.

Poslovna tajna

Ne skriva to ni uprava »Đure Đakovića« u čijem izvješću o poslovanju u prvom kvartalu ove godine stoji da »u slučaju neprihvaćanja programa, vjerojatan je scenarij gašenje većih dijelova proizvodnje, gubitak najvećeg dijela radnih mjesta i imovine«.

O detaljima tog programa nije nam puno više od onoga što je napisala Vlada u svom priopćenju nakon prihvaćanja zaključka, otkrilo ni Ministarstvo gospodarstva i održivog razvoja. I oni su se pozvali na poslovnu tajnu, objašnjavajući da nam mogu otkriti koliki bi bio iznos dokapitalizacije, odnosno koliko bi novca trebala uložiti država, a koliko strateški partner.

– Zamišljeno je da se dokapitalizacija i program restrukturiranja provedu tako da će strateški partner i Republika Hrvatska proporcionalno, pod jednakim uvjetima, snositi troškove restrukturiranja nakon što Europska komisija prihvati program restrukturiranja, a sve sukladno Smjernicama Europske komisije za nefinancijske poduzetnike u teškoćama, najviše je što su nam bili spremni reći iz Ministarstva gospodarstva, pozivajući se i na to da država ulaže znatne napore u restrukturiranje tvrtke »Đuro Đaković Grupa d.d.« s ciljem osiguranja opstojnosti tvrtke.

Stvaranje gubitka

Na to se država pozvala i početkom godine, kad je »Đuri Đakoviću« dala jamstvo za kredit od 300 milijuna kuna kod Hrvatske banke za obnovu i razvoj. Državno jamstvo predstavlja potporu za sanaciju u skladu s pravilima o državnim potporama i Smjernicama Europske komisije o državnim potporama za sanaciju i restrukturiranje nefinancijskih poduzetnika u teškoćama, što je značilo i obvezu izrade programa restrukturiranja koji mora odobriti Europska komisija.

Državno jamstvo i kredit omogućili su slavonskobrodskoj kompaniji preživljavanje, ali godinu i pol nakon te odluke Vlade sada je nužno odobrenje Komisije za program restrukturiranja. Ako njega ne bude, »Đuri Đakoviću« prijeti stečaj.

Time su ugrožena 782 radna mjesta, koliko ih prema posljednjem izvješću ima grupa »Đuro Đaković«. Iz izvješća se još vidi da je u prošloj godini konsolidirani gubitak Grupe koja ima većinsko vlasništvo u četiri tvrtke bio veći od 65 milijuna kuna. Prema podacima za prošlu godinu, kompanija je 75 posto prihoda ostvarila izvozom, a već na početku ove godine tvrtka je imala ugovorene poslove vrijedne 316 milijuna kuna. Od toga, 250 milijuna kuna otpada na ĐĐ Specijalna vozila, tvrtku koja ima ugovore o gradnji specijalnih teretnih vagona za tri europska naručitelja. No, ti ugovori mogli bi se prometnuti u dodatne gubitke, dogovoreni su prije porasta cijena čelika na globalnom tržištu, pa bi se ono što je trebalo stvarati prihod i dobit moglo pretvoriti u dodatno stvaranje gubitka.