Nakon što su uprava i tri reprezentativna sindikata INA Grupe objavili da je postignut dogovor o povećanju primanja za radnike svih devet Ininih društava, razgovarali smo s Tatjanom Cvijetić Lončarić, direktoricom društva INA Maloprodajni servisi, gdje je došlo do najvećeg povećanja primanja radnika.

Upravo su to društvo unutar Grupe sindikati pri pokretanju postupka mirenja s poslodavcem u studenom isticali kao negativan primjer niskih plaća, pri čemu su iz jednog od sindikata unutar Ine tvrdili da su pojedini zaposlenici imali osnovnu plaću nižu od zakonski propisanog minimalca, na što im je tvrtka uplaćivala dodatak na plaću, kako bi dostigla prag minimalne plaće. INA tvrdi da je plaće uvijek isplaćivala u skladu sa zakonom i da one nisu mogle biti niže on propisanog minimalca. Uz povećanje osnovice, sindikati i uprava dogovorili su i vraćanje dodatka od 0,5 posto na osnovicu, za svaku godinu radnog staža u Ini, kao i uvrštavanje dosadašnjeg stalnog dodatka od 238,90 eura u osnovnu plaću.

Prije i poslije

Direktoricu smo pitali što ti postoci konkretno znače za prosječnog zaposlenika INA Maloprodajnih servisa, odnosno kolika je bila prosječna plaća prije, a kolika je nakon postignutog dogovora sindikata i uprave.

– Osnovne plaće radnika u maloprodaji povećane su prosječno između 10 i 16,7 posto. Dogovoren je i dodatak za staž, kao i dodatak od 10 posto na osnovnu plaću za rad u drugoj smjeni. Radili smo izračune, konačni iznos plaće naravno varira ovisno o prebivalištu, poreznim olakšicama i tako dalje, tako da će povećanje ukupne plaće biti od 10 do 18 posto, a za one radnike koji u Ini rade duže vrijeme, to povećanje, zbog dodatka na staž i rada u smjenama, iznosi i više od dvadeset posto.

O kolikom iznosu se konkretno radi?

– U 2024. godini prosječna primanja zaposlenih u maloprodaji iznosila su nešto više od 1200 eura neto, a sad će, ovisno o svemu navedenom, rasti za deset do 18 posto, a kod nekih i više od dvadeset posto. Važno je naglasiti da više nitko od tih zaposlenika neće primati minimalnu plaću, a uz to, zahvaljujući kolektivnom pregovaranju koje u Ini ima kontinuitet od gotovo trideset godina, radnici imaju i brojne dodatke na plaću pa tako svaki mjesec dobivaju dodatak za prehranu od 66,36 eura i dodatak za prijevoz do maksimalno 265 eura, zatim božićnicu, uskrsnicu i regres od oko 800 eura godišnje, dar za djecu od 132 eura po djetetu, te kvartalne nagrade i bonuse, ovisno o rezultatima ostvarenim u tom kvartalu. Te nagrade znaju iznositi i oko tisuću eura, na frekventnim lokacijama, na kojima imamo i gastronomsku ponudu. Tu su i jubilarne nagrade, financijska pomoć za rođenje djeteta, kao i u slučaju smrti člana obitelji, besplatni sistematski pregledi i druge pogodnosti.

Plaće su, barem tako kažu neki od radnika s kojima smo razgovarali, samo dio problema. Kažu i da su preopterećeni, da ih nema dovoljno, a obujam posla sa širenjem ponude u maloprodaji na benzinskim crpkama stalno raste, dok broj zaposlenih opada. Kako namjeravate riješiti taj problem?

– Svjesni smo situacije nedostatka radne snage. Zapošljavamo i strane radnike, trenutno njih više od devedeset. Na tržištu rada vidimo nedostatak radnika kako po broju, tako i po potrebnim znanjima i vještinama. Zapošljavamo i studente, kao i učenike tijekom sezone, a radimo i ugovore sa strukovnim školama iz kojih angažiramo i praktikante i radnike i sezonske radnike. Pokušavamo uspostaviti takve odnose da privlačimo mlade ljude nakon završenog školovanja, a kako imamo vrlo dobre odnose s našim zaposlenicima, često i njihova djeca, studenti i učenici, u sezoni ili povremeno rade kod nas. No radna snaga nam je, kao i drugima, problem, ali aktivno radimo na njegovom rješavanju.

Protok zaposlenika

Povećanje ponude na maloprodajnim mjestima Ine pratio je i rast prihoda zadnjih godina, ali radnici se žale da povećanje obujma posla i prometa nije pratio i adekvatan rast plaća, što bi barem donekle spriječilo i odljev radne snage. Zašto?

– Stvari se mijenjaju. Nekad su zaposlenici na pumpi točili gorivo kupcima, a sad se ide prema kompletnoj ponudi za osobe koje putuju. Od robe široke potrošnje, gastroponude i tako dalje, pa prodajno osoblje više ne prodaje gorivo na pisti, već je više okrenuto gastroasortimanu i prodaji robe široke potrošnje. To nam je strateška odrednica, a s obzirom na to da imamo, kako sam već spomenula, kvartalne bonuse prema rezultatima rada, radnici su nagrađeni i za taj dio posla. Pritom je sustav bonusa vrlo transparentan i svaki radnik preko aplikacije može pratiti stanje svoje bonus-košarice.

Ako je sve tako kako navodite, zašto se događa velika fluktuacija zaposlenih na Ininim maloprodajnim mjestima, nekad su na pumpama godinama radili isti ljudi, danas svako malo vidimo nova lica?

– Ne bih rekla da je protok zaposlenika veći nego općenito u sektoru maloprodaje koji je po tom pitanju vrlo dinamičan. Štoviše, po podacima koje pratimo čak smo i nešto ispod prosjeka. U strukturi radne snage imamo pedeset posto ljudi srednjih godina, tako da se događa i prirodni proces odlaska radnika u mirovinu i zapošljavanje novih kadrova. Želim naglasiti da imamo i dosta slučajeva zaposlenika koji odu u druge tvrtke, ali se nakon nekog vremena vraćaju, jer trava nije uvijek zelenija u susjednom dvorištu. Za kvalitetne radnike vrata uvijek ostavljamo otvorenima.

Je li jedno od rješenja problema nedostatka radne snage otvaranje potpuno automatiziranih benzinskih pumpi, bez zaposlenika, kakve postoje u drugim zemljama. Hoće li i Ina otvarati takva prodajna mjesta?

– Pratimo trendove u Europi, radimo i na tom projektu. Razmatramo lokacije i smjene u kojima bi mogli uvesti takav način rada kroz potpuno ili djelomično samoposlužne pumpe. Namjeravamo ga pokrenuti na lokacijama i u terminima kada nema velike frekvencije kupaca, odnosno kad je ona preniska da bi opravdala prisutnost zaposlenika. Radne snage nedostaje, pa se moramo i na taj način prilagoditi, kroz potpuno samoposlužne pumpe.

Puno kupaca nedjeljom

Radnici na Ininim maloprodajnim mjestima kažu i da rade previše nedjelja, kao i da su nedjeljom iznimno opterećeni, s obzirom na to da su zbog zatvorenih trgovina benzinske pumpe postale mjesto za kupovinu nedjeljom i praznicima.

– Točno je da nedjeljom imamo puno kupaca. Naši zaposlenici su dodatno plaćeni za rad izvan redovnih radnih dana i radnog vremena, pa tako i za rad nedjeljom, kao i za prekovremeni i noćni rad, u skladu sa zakonom. Tako da ima uvijek onih koji žele zaraditi više, a povećanje prometa se izravno odražava i na kvartalne bonuse za zaposlenike. Isto tako, svjesni pojačanog broja dolazaka kupaca nedjeljom i praznikom, nastojimo našim zaposlenicima osigurati i pomoć, primjerice angažiranjem studenata.

Na vrlo atraktivnoj lokaciji na izlazu iz tunela Učka otvarate novo maloprodajno mjesto, ali za njega tražite partnera. O čemu je riječ i zašto tražite partnere umjesto da sama Ina vodi poslovanje?

– Riječ je o zaista izuzetnoj lokaciji, a takva će biti i ponuda i uređenje ovog maloprodajnog mjesta. Naši partneri su inače tvrtke koje rade na proviziju, u skladu sa svim pravilima i zakonskim propisima prema kojima rade naša maloprodajna mjesta, od izgleda, poslovnih procesa i poštovanja zakonskih odredbi. Zašto to radimo? Između ostalog baš i zbog situacije s radnom snagom, gdje pokušavamo doći do svih bazena radne snage, a vjerujemo da ti partneri koje pomno biramo imaju svoje liste radnika i poznanika te mogu angažirati dovoljan broj radnika. Trenutno u takozvanom partnerskom modelu imamo 75 maloprodajnih mjesta.

Imaju li radnici kod vaših partnera na takvim maloprodajnim mjestima ista prava kao i zaposlenici koji rade isti posao na pumpama kojima upravlja Ina?

– Naši partneri imaju obavezu isplaćivati sve što je u skladu sa zakonima i pozitivnim propisima Republike Hrvatske. Mi ne možemo upravljati njihovim poslovanjem, ali možemo sugerirati određene stvari, to i činimo, pa i oni imaju varijabilne kvartalne naknade i druge oblike nagrađivanja radnika.