Davor Štern

Cijena goriva divlja, a riječka rafinerija je od listopada van pogona: ‘U čijem je to interesu? Pitajte Vladu zašto to dopušta’

Marinko Glavan

Foto arhiva NL

Foto arhiva NL

Prema najavama iz Ine, rafinerija bi trebala početi s preradom tek polovinom idućeg mjeseca



RIJEKA – Snažno poskupljenje goriva u Hrvatskoj posljedica je rasta, ne samo cijene sirove nafte koja je dosegnula razinu od oko 120 dolara po barelu, nego i tečaja dolara koji raste u odnosu na većinu drugih valuta, pa tako i kunu, te je dosegao razinu od 6,87 kuna, a još više rasta cijena naftnih derivata, posebno na mediteranskom tržištu.


Ovisni o Rusiji


Budući da se zbog ruske invazije na Ukrajinu ne očekuje da bi se dotok sirove nafte i derivata iz Rusije prema ostatku Europe mogao u dogledno vrijeme stablizirati, stručnjaci ne očekuju ni pad cijena derivata na crpkama u dogledno vrijeme. Čini se da je prošlotjedno smanjenje cijena za više od kune za benzin i gotovo dvije kune za dizel, bilo kratkog daha te da bi cijene derivata u doglednoj budućnosti mogle ostati na današnjoj razini ili čak i dalje rasti.


Stručnjak za naftno gospodarstvo Davor Štern kaže da je to, među ostalim, posljedica dugogodišnje europske politike gašenja rafinerija, uz istodobno povećanje rafinerijskih kapaciteta u Rusiji, zbog čega u ovom trenutku europske rafinerije ne mogu proizvoditi dovoljno derivata bez uvoza iz Rusije.




– Rusija je u proteklih dvadesetak godina ulagala u povećanje rafinerijskih kapaciteta, nastojeći smanjiti izvoz sirove nafte, a povećati izvoz gotovih rafinerijskih proizvoda. Istodobno, Europa je zatvarala rafinerije, zbog smanjenja troškova, jer je bilo jeftinije uvoziti derivate iz Rusije, kao i zbog »zelene revolucije«, odnosno zbog okolišnih politika. I sada smo u situaciji da se uvoz derivata iz Rusije smanjuje, iako formalno još nije zabranjen u Europskoj uniji, ali banke to više ne žele financirati, a i brodari nerado šalju svoja plovila u Crno more. Zbog toga je teško očekivati da će se cijene derivata stabilizirati ili značajnije smanjiti, pogotovo kad u obzir uzmemo i činjenicu da cijene derivata već dulje vrijeme ne prate nužno cijene sirove nafte, već u velikoj mjeri ovise i o burzovnim špekulacijama i procjenama trgovaca, kaže Štern.


U situaciji kada mediteranskom i europskom tržištu prijeti nestašica naftnih derivata i još veći rast cijena, jedina preostala hrvatska rafinerija, Inina Rafinerija nafte Rijeka i dalje ne prerađuje naftu, još od kraja listopada prošle godine. Prema najavama iz Ine, trebala bi započeti s preradom tek polovinom idućeg mjeseca.


Isplativija proizvodnja


S obzirom na to da su dulja gašenja i dosad obično rezultirala komplikacijama pri ponovnom pokretanju rafinerijskih postrojenja, pitanje je kad će riječka rafinerija moći početi zadovoljavati potrebe domaćeg tržišta. Barem djelomično, jer ni inače se u rafineriji ne proizvode dovolje količine dizelskog goriva koje Ina radovito, svake godine, uvozi, u količinama do 400 tisuća tona.


Štern ističe da je pitanje u čijem interesu je rafinerija u ovakvoj situaciji zatvorena.


– Možda u interesu onih čije rafinerije rade sa sto posto kapaciteta, čime im je proizvodnja isplativija, dok naša stoji. To je pitanje za Vladu, zbog čega se dopušta da naša rafinerija u situaciji kad prijeti nestašica derivata te iste derivate ne proizvodi, kaže Štern, dodajući da su prije više od dvadeset godina bili završeni planovi za modernizaciju tadašnjih rafinerija u Rijeci i Sisku, u prvom redu izgradnjom postrojenja za preradu teških ostataka nafte, čija izgradnja je tek sada u tijeku.


– Je li trebalo biti izgrađeno prije deset ili više godina? Iz Ine sam otišao prije 22 godine, a zašto od tada nije izgrađeno, to je pitanje za neke druge ljude, od kojih nekih više nema, a neki su u zatvoru, kazao je Štern.


Postrojenje za obradu teških ostataka nafte riječkoj bi rafineriji trebalo osigurati isplativiju proizvodnju, s obzirom na to da bi se u njemu jeftini mazut koji ostaje nakon klasične rafinerijske proizvodnje prerađivao u znatno skuplje proizvode, poput dizela, benzina i petrol koksa, a kada bude izgrađeno, predviđeno je i povećanje kapaciteta prerade sirove nafte u riječkoj rafineriji, na oko 4,5 milijuna tona godišnje, čime bi se pokrile sve domaće potrebe i potrebe benzinskih crpki u vlasništvu MOL-a i Ine u dijelu susjednih zemalja, u prvom redu u Sloveniji, gdje su ove dvije trvtke lani kupile lanac maloprodajnih mjesta OMV-a.