Vladine mjere za ograničavanje cijena goriva svakako su pomogle gospodarstvu i građanima, ali one na dulji rok nisu održive, smatra Luka Burilović, predsjednik Hrvatske gospodarske komore. Prema njegovu mišljenju, treba jasno reći kako je prošlo vrijeme kada su energenti mogli biti socijalna kategorija. Zbog energetske krize Europa i Hrvatska, kaže, nalaze se pred razdobljem gospodarske stagnacije u kojem moraju ubrzano prijeći na alternativne i obnovljive izvore energije.

Kako se energetska kriza odrazila na hrvatsko gospodarstvo? Kome je najteže?

– Premda se energetska kriza udružena s visokom inflacijom i povećanim troškovima proizvodnje odrazila na gotovo sve industrijske sektore i grane, možemo kazati kako se s najvećim izazovima susreću energetski intenzivne industrije, dakle svi proizvodni pogoni koji zbog tehnološkog procesa koriste veliku količinu toplinske ili električne energije, te pojedine djelatnosti u segmentu malih i srednjih poduzetnika.

Iako je izgledno kako će u idućem razdoblju energenata biti dostatno za sve kategorije industrije i građanstva, ključno je pitanje cijene i to je onaj element koji bez obzira na sve poduzete mjere na nacionalnoj ili razini EU-a, unosi neizvjesnost među poduzetnike jer je vrlo teško planirati buduće poslovanje pa i investicije, što nas dovodi do usporavanja gospodarske aktivnosti. Kod prve kategorije, rast cijena energenata ima štetne posljedice jer se najčešće radi o baznim industrijama koje su osnova za čitav niz proizvoda čiji rast cijena svakodnevno vidimo u maloprodaji. U drugoj kategoriji, a ovdje govorimo o najvećem dijelu našeg gospodarstva koji upravo čine mala i srednja poduzeća, radi se o značajnom povećanju ulaznih stavki koje proizvođači često ne mogu financirati iz redovnog poslovanja ili do kraja ugraditi u cijenu proizvoda.

Dok velike tvrtke još donekle mogu izdržati tržišne pritiske, pa čak i povremena razdoblja poslovanja u gubitku ili s minimalnim maržama, malim i srednjim poduzetnicima i posebice uslužnim djelatnostima s niskim razinama obrtnog kapitala, rast cijene energenata često predstavlja nepremostivu zapreku u poslovanju.

Suradnja s Ministarstvom

Koliko su dosadašnje mjere Vlade za ograničavanje cijena goriva pomogle poduzećima?

– Prostor za intervenciju u tržišne principe nijedne vlade, pa tako niti naše, nije neograničen. Mišljenja sam da je Vlada u proteklom razdoblju, sagledavajući interese i potrebe različitih dionika, balansirala i djelovala na razini koja je bila održiva i moguća te je ograničavanje cijene goriva svakako pomoglo gospodarstvu i građanima u cjelini. Nažalost, ove mjere na dulji rok nisu održive, no i najnovija odluka Vlade o ograničavanju cijene plavog dizela pokazuje da se država ne namjerava odreći mogućnosti intervencije u cilju preveniranja još veće štete po društvo u cjelini. Općenito, treba jasno reći i kako je prošlo vrijeme kada su energenti mogli biti socijalna kategorija i kako nas u idućem razdoblju očekuju brojni izazovi pa i neizvjesnosti; od potrebe za kratkotrajnim osiguranjem stabilnih i cjenovno prihvatljivih izvora fosilnih goriva, pa do ubrzane tranzicije prema alternativnim i obnovljivim izvorima energije, što također neće biti ni brzo, niti jeftino.

Bez Vladinih intervencija u cijeni goriva, sigurno je da bismo imali još veću inflaciju. Mislim da je dobro što je Hrvatska ovog ljeta bila u skupini zemalja s jeftinijim cijenama goriva što je jednim dijelom zasigurno pridonijelo rezultatu u turizmu kojim smo se približili rekordnoj 2019. godini.

Može li skok cijena goriva u svijetu, koji je praćen teškoćama u dobavnim pravcima i neizvjesnošću oko rata u Ukrajini, hrvatskom gospodarstvu pružiti i neke prednosti, barem u Europi?

– Da. Izvoz nam je u prvih sedam mjeseci 2022. porastao za gotovo 32 posto, što se dobrim dijelom može pripisati i potrebom za kupnjom proizvoda i usluga koje omogućuju brži i ekonomičniji transport. Zbog navedenih globalnih tržišnih poremećaja, brojni proizvodi koji su se do jučer nabavljali na udaljenim svjetskim tržištima, sada su povoljniji za nabavu na europskom kontinentu. Ono što je do jučer bilo jeftinije kupiti u Kini, danas je možda bolje i sigurnije nabaviti od nekog europskog proizvođača. U strukturi cijene proizvoda, sve više se povećava cijena transporta uvećana za nesigurnost oko pouzdanosti isporuke. To je zapravo prilika za hrvatsko gospodarstvo i možda jedina prednost ovog enormnog rasta cijene goriva i s tim povezanih troškova.

Kako ocjenjujete Vladin jesenski paket mjera za ublažavanje cijena energenata?      

– Mišljenja smo da su mjere, vrijedne 21 milijardu kuna, dobre, korektne i vrlo izdašne s obzirom na to da se radi o gotovo 6,3 posto BDP-a, a značajnim dijelom sadrže preporuke HGK-a. Tako su usvojene mjere koje je Komora predložila u području električne energije, toplinarstva, uključivanja ukapljenog naftnog plina (UNP-a) u paket mjera i osiguravanje kreditnih linija za poslovanje i investicije HBOR-a. Konkretno, Komora je tražila, a Vlada usvojila mjere koje obuhvaćaju i potrošače toplinske energije, koji su u paket mjera uključeni na jednak način kao što su to bili kupci plina. Također, s obzirom na to da Hrvatska kao zemlja nije u potpunosti plinificirana te neke tvrtke i dalje koriste UNP, bilo ih je nužno uključiti u subvencije i mjere iz kojih su dosad bile izostavljene. Vladin prvi prijedlog mjera nije uključivao ni velike tvrtke, ni velike potrošače električne energije, koji su usvojenim mjerama pokriveni.

Svi usvojeni zahtjevi rezultat su suradnje s Ministarstvom gospodarstva i održivog razvoja, pri čemu je HGK od samog početka krize isticao nužnost proširenja mjera, posebno na velike potrošače energije koji ne mogu izdržati pritisak enormnog rasta cijena energenata. Činjenica je da nas na srednji rok očekuje krajnje izazovno razdoblje u kojem će nacionalne vlade, ali i EU u cjelini, morati višekratno posezati za različitim intervencijskim mjerama i financijskim transferima u cilju stabilizacije rasta cijena energenata kao jednog od najvećih generatora inflacije. Tako vjerujemo da ovo nije zadnji Vladin paket mjera.

Mislite li da bi Vlada trebala poduzeti neke dodatne mjere za olakšavanje stanja u gospodarstvu?

– Mišljenja sam da su sadašnje mjere dobro odmjerene i uravnotežene, ili drugim riječima, pomoći će nam da prezimimo. Ovaj predah i, nadajmo se, deeskalaciju sukoba i globalnih napetosti oko rata u Ukrajini iduće godine, treba iskoristiti za početak što brže i učinkovitije energetske i zelene tranzicije, kao i jačanje naše otpornosti na buduće krize i šokove.

Već sada smo pokazali zavidnu razinu otpornosti u odnosu na prošlu krizu iz 2008. Otkad smo prije gotovo deset godina ušli u Europsku uniju, robni nam se izvoz udvostručio, zaduženost poduzeća i kućanstava osjetno je pala, kronični deficiti u tekućem računu platne bilance postali su održivi suficiti, a udjel javnog duga u BDP-u pada. Istovremeno, otvoreno je 200.000 radnih mjesta, većinom u privatnom sektoru, a stopa nezaposlenosti nije nikada bila manja, uz najviši kreditni rejting od neovisnosti. Također, ulaskom u eurozonu i šengenski prostor, Hrvatska postaje dijelom institucionalne jezgre EU-a, čime će dodatno osnažiti svoj položaj, ali i otpornost.

Promjene u Komori

Hoće li gospodarstvo moći izbjeći recesiju ako ona iduće godine zahvati glavne hrvatske vanjskotrgovinske partnere, Njemačku i Italiju, kako to predviđa MMF?

– Za malu i otvorenu ekonomiju poput Hrvatske teško je ostati otok i smatrati da će nas zaobići isti scenarij koji pogodi i zemlje u našem okruženju. Godišnja inflacija u eurozoni u listopadu je ponovno ubrzala, dosegnuvši 10,7 posto, novu najvišu razinu od uvođenja eura, a gospodarstvo EU-a i eurozone naglo je usporilo u trećem tromjesečju u okruženju visokih cijena energije, što jasno pokazuje da je pred nama razdoblje stagnacije. Visoka inflacija i nepoticajno inozemno okruženje glavni su izazovi građana, kao i gospodarstva u ovome trenutku. Inflacija smanjuje raspoložive dohotke, a gospodarstvenici se nalaze u situaciji gdje ne uspijevaju prebaciti cijeli porast cijena na potrošače. Ipak, koliko god teško bilo, treba razmišljati o razdoblju nakon usporavanja, biti spreman za iskorake kod sljedeće faze rasta ekonomije. HGK je svjestan okolnosti u kojima živimo, u kojima poduzetnici, naši članovi, posluju. Kako bismo osigurali snažno, otporno i dugoročno održivo hrvatsko gospodarstvo, ključna područja našega rada bit će vezana uz budućnost rada i konkurentnost ljudskih potencijala, EU politike, internacionalizaciju poslovanja te održivi razvoj i zelenu tranziciju, koje su se u ovom razdoblju pokazale bitnijima nego ikad prije.

Koji su sada prioriteti HGK-a? Što ćete učiniti da bi se poduzetnicima olakšao prelazak na obnovljive izvore energije?

– Moramo se fokusirati na stvaranje dugoročnog regulatornog i financijskog okvira za što bržu, učinkovitiju i što veću energetsku samodostatnost, gdje na razini Hrvatske prve korake vidimo u mjeri za ukidanje stope PDV-a na ugradnju solara, kao i odluke o proširenju kapaciteta LNG terminala. Radi se o značajnim ulaganjima koja istovremeno mogu stvoriti potražnju i za novim industrijama i radnim mjestima. Zato je nužno znatno pojednostaviti regulatorni okvir i administrativne procese i to će u idućem razdoblju biti u fokusu Hrvatske gospodarske komore. Istovremeno, treba pripremiti i modele koji će stimulirati ulaganja u obnovljive izvore energije i porezno motivirati tvrtke koje će ubrzati svoj put prema energetskoj samodostatnosti. Pritom ne smijemo zaboraviti na našu poljoprivrednu politiku koja uz daljnje okrupnjivanje mora uključivati više inovacija i tehnologija, kako bismo ostvarili što veći stupanj samodostatnosti i konkurentnosti.

Uskoro će godinu dana od donošenja novog Zakona o HGK-u. Kako protječe transformacija Komore?

– Transformacija u kojoj se nalazi i HGK je dugotrajan i nimalo lak proces, kao što je to slučaj i u nekim drugim organizacijama. No, posebnu to težinu ima kad je riječ o 170 godina staroj instituciji. Transformacija sve nas u Komori tjera da izađemo iz komforne zone, da izbrišemo iz glave većinu dosadašnjih obrazaca razmišljanja i rada – i da budemo dovoljno uporni, kreativni i naoružani znanjima da osmislimo one nove. Pritom se ne događaju samo promjene u procesima, već i u glavama ljudi. To su procesi koji su često bolni, kod mnogih izazivaju i strah i neizvjesnost, a često se, onako ljudski i na kraju dana ili mjeseca, pitamo i kada će sav taj trud biti vidljiv izvana. No, tim unutar Komore je, u ovoj vrlo zahtjevnoj transformacijskoj priči, već i ove godine pokazao da je spreman za promjene ili još snažnije promišljanje o potrebama naših članica.

Jeste li napravili neke unutarnje promjene?

– Jedna od ključnih promjena koja nas snažnije okreće prema tržištu jest uvođenje funkcije voditelja poslovnog odnosa, koji predstavlja puno osobniji pristup članicama te nam omogućava da pravovremeno i što bolje razumijemo stanje i potrebe na terenu. Istovremeno članica u Komori ima stalni kontakt, odnosno stručnjaka kojemu se može obratiti za sve što joj treba. A naša je intenzivna prisutnost na terenu, uz još pažljivije slušanje članica, već ove godine rezultirala brzim i uspješnim reakcijama Komore – bilo da je riječ o zagovaranju interesa naših članica, ili novim uslugama.

Uzmimo za primjer temu održivosti i ubrzane zelene tranzicije u godini rata u Ukrajini i krize energenata. Ovdje nije riječ o trendovskoj temi, već o ozbiljnom i sustavnom jačanju naše otpornosti na buduće krize i šokove. Svjesni važnosti ove teme, HGK je prije nešto više od mjesec dana organizirao konferenciju Podržimo održivo, koja je okupila oko 350 predstavnika poslovnog i javnog sektora, znanstveno-obrazovnih institucija i udruga koje su ondje dobile priliku inspirirati se i učiti od nekih od najvećih svjetskih autoriteta za održivost, upoznati se s primjerima dobre prakse u Hrvatskoj, ali i otvoreno razgovarati o izazovima s kojima smo suočeni u provedbi zelene tranzicije.

U istom razdoblju HGK je predstavio i prvu cjelovitu ESG Akademiju u našoj zemlji kojom želimo realnom sektoru približiti ovu tematiku. Poznato je, naime, da početkom iduće godine u Hrvatskoj kreće primjena direktive i uredbi usklađenih s europskim Zelenim planom, kojima implementacija okolišnih, društvenih i upravljačkih (ESG) kriterija održivog razvoja postaje obavezna za sve tvrtke. Da smo na dobrome putu, pokazuje i prepuna dvorana na prvoj strateškoj radionici u sklopu akademije, a veseli me da je nekoliko velikih tvrtki izrazilo želju da im istu radionicu održimo i za njihove zaposlenike. HGK je još od kraja prošle godine pratio i krizu u građevinskom sektoru te ove godine predstavio i novu uslugu – Indekse cijena u građevini koji naručiteljima, u uvjetima snažnog rasta cijena, omogućuju priznanje razlike u cijeni i nastavak provedbe infrastrukturnih projekata.

Nadalje, u godini u kojoj, nažalost, zbog trenutnih geopolitičkih zbivanja, usporavamo s rastom, vrlo je važno da Komora bude još relevantniji centar analiza i predviđanja koje će pomoći gospodarstvenicima u donošenju njihovih važnih odluka u ovom izazovnom razdoblju. Tako će Komora uskoro izaći s novim analizama koje u realnom vremenu po ključnim parametrima prate puls svjetskog i domaćeg gospodarstva te daju jasne smjernice kako da hrvatsko gospodarstvo najbolje iskoristi svoje potencijale.

Prilika za tvrtke

Kakvi su vam rezultati u zagovaranju interesa svojih članica?

– Primjerice, brzom reakcijom HGK-a i poslovne zajednice s Ministarstvom gospodarstva i održivog razvoja, Europska komisija odobrila je proširenje liste prihvatljivih prijavitelja na najveći natječaj iz Nacionalnog plana oporavka i otpornosti. Tako je više od 1.200 tvrtki 15 djelatnosti prerađivačke industrije, u odnosu na prvotnih oko 300 tvrtki, dobilo mogućnost prijave svojih projekata usmjerenih na tranziciju na energetski i resursno učinkovito gospodarstvo.

Nadalje, HGK i njezina Grupacija za mikroelektroniku i poluvodiče inicirali su uključivanje hrvatskih tvrtki u europski program IPCE – to su važni projekti od zajedničkog europskog interesa – što je i ostvareno u koordinaciji sa Stalnim predstavništvom RH pri EU-u i Ministarstvom gospodarstva i održivog razvoja. Velik je ovo uspjeh ako smo svjesni činjenice da se u svijetu povećala potražnja za svim vrstama elektroničkih uređaja te su se mnoge industrije suočile s nestašicom čipova. Tu je prilika za hrvatske tvrtke da daju svoj doprinos u problemu nedostatka čipova jer imamo priliku za razvoj mikroelektronike nove generacije te jačanje proizvodnje u Europi, tzv. reshoring.

No, tek smo se zagrijali. Moramo biti još agilniji, još fokusiraniji u aktivnostima koje radimo. To će, u konačnici, biti ugrađeno i u novu strategiju Komore koju ćemo predstaviti na sjednici Skupštine HGK krajem ove godine, a s kojom ćemo upoznati i naše cjelokupno članstvo i širu javnost. Naš je posao u Komori onoliko važan koliko smo svojim angažmanom pomogli bilo kojoj od naših članica, pa i gospodarstvu u cjelini. To je jedino što se broji i na temelju čega dalje možemo naglašavati svrhu Komore, a to je jačanje i promicanje otpornosti hrvatskoga gospodarstva.

Hrvatska ima veliku priliku za uključivanje Luke Rijeka u Baltičko-jadranski koridor

Ima li Luka Rijeka izgleda da je EU uključi u baltičko-jadranski prometni koridor?

– Hrvatska se u sklopu Transeuropske mreže prometnica (Trans-European Transport Network – TEN-T) nalazi na dva koridora Osnovne prometne mreže, na Mediteranskom koridoru i na Rajna-Dunav koridoru. Još 2016. godine Europski parlament u svojoj Odluci o poboljšanju povezanosti i dostupnosti prometne infrastrukture u Srednjoistočnoj Europi, izrazio je nezadovoljstvo položajem Luke Rijeka. U tijeku je revizija TEN-T mreže, gdje Republika Hrvatska ima veliku priliku, s obzirom na to da nije sudjelovala u kreiranju te mreže 2013. godine, stoga treba iskoristiti priliku u tijeku revizije.

Udruženje luka i brodara HGK-a u suradnji sa Europskim parlamentom – Odborom za promet i turizam, aktivno je uključeno u problematiku revizije TEN-T mreže, te je svoje zahtjeve uputilo Ministarstvu mora, prometa i infrastrukture. Bez uključivanja Luke Rijeka u Baltičko-jadranski koridor, Hrvatska gubi važnu prometnu rutu koja povezuje sjevernojadranski bazen s baltičkim lukama preko važnih europskih tržišta Austrije, Slovačke, Češke i Poljske. To je nedvojbeno ogroman gubitak ne samo za Hrvatsku i njezino gospodarstvo, već i za koheziju Europske unije. Vjerujemo da će se zajedničkom akcijom svih dionika ovaj nedostatak ispraviti kako bi Luka Rijeka u potpunosti iskoristila svoj zemljopisni i budući prometni potencijal.