Na oglašenu prodaju 88 posto dionica »3. maja« zasad još nema interesa potencijalnih ulagača, no valja još pričekati 27. kolovoza dokad je ostavljen rok za dostavu pisama namjere i uplatu 20.000 kuna naknade za uvid u poslovne knjige.

Neslužbeno doznajemo da je zasad sve na razini usmenih upita koji su stigli od dviju potencijalno zainteresiranih strana – jedna iz Bugarske i druga iz Njemačke.

Stečajna upraviteljica Uljanika Marija Ružić, u skladu s odlukom Skupštine vjerovnika, početkom srpnja oglasila je javni poziv za prodaju 88,27 posto dionica riječkog brodogradilišta, koje su u vlasništvu ovog nekadašnjeg matičnog društva propalog holdinga.

Premda su postojala razmišljanja koja su išla u pravcu da se prvo napravi procjena vrijednosti, odnosno koliko tih 1.599.568 dionica »3. maja« danas realno vrijedi, prevladao je stav da se taj dio prepusti potencijalnim ulagačima.

Proces oglašene prodaje ide u dvije faze. Kao što smo već spomenuli, do zadnjih dana kolovoza svi potencijalno zainteresirani imaju vremena prijaviti se za dubinsko snimanje »3. maja«, dok je početak postupka uvida u poslovne knjige, uz prethodno zaključenje ugovora o povjerljivosti podataka, planiran najranije 13. rujna.

Bude li prijavljenih, procjene su da bi se taj postupak »due diligencea« riječkog brodogradilišta odvijao do kraja rujna, nakon čega bi se zainteresirani pozvali da dostave i obvezujuće ponude.

Ostavština Uljanika

U razgovorima s upućenima ne vlada neki preveliki optimizam da bi se iz ovog pokušaja prodaje vlasničkog udjela u »3. maju« moglo nešto konkretnije izroditi. Ova prodaja trećemajskog paketa dionica više je inicirana tijekom stečajnog postupka »Uljanika« d.d. koji ide svojem zaključenju.

Stečaj u matičnom društvu nekadašnjeg holdinga otvoren je, podsjetimo, u svibnju 2019. godine i većina imovine je prodana. Ostala su još dva nezavršena broda, za koje će sad dražbovati »3. maj« i Uljanik Brodogradnja 1856, oglašene su dionice »3. maja«, a krajem srpnja Uljanik u stečaju objavio je poziv i za prodaju »zadnju od zadnje« imovine iz stečajne mase – poslovne udjele u Uljanik Brodogradnji 1856 te u Uljanik Standardu, jedinom društvu iz nekadašnje grupe koje je, uz »3. maj«, othrvalo stečaju.

Potencijalnog novog vlasnika »3. maja« traži se u okolnostima gdje se gubitak iznad temeljnog kapitala, prema zadnjem revidiranom financijskom izvješću, penje na 502 milijuna kuna. Ostavština je to, najvećim dijelom, iz petogodišnje ere poslovanja u sastavu Uljanik grupe, što jednom možda dobije i svoj pravosudni epilog.

To, međutim, ništa ne znači za budućnost »3. maja« koje, da bi opstalo, mora taj negativni kapital anulirati. Tu je i drugi problem, a to su kratkoročne obveze riječkog brodogradilišta koje su se sa zadnjim danom prošle godine penjale na 854 milijuna kuna.

Najveći dio, istina, čine krediti koje je riječki škver dobio za ponovno pokretanje proizvodnje i završetak novogradnji, u ovom trenutku još dva preostala broda. Isporukom ovih dviju novogradnji riječki škver trebao bi moći vratiti ove kredite, no valja riješiti i preostali dug prema vjerovnicima, koji iznosi oko 104 milijuna kuna.

Kooperanti i dobavljači

Kao što je poznato, iz »3. maja« ovih su dana izašli s prijedlogom modela namirenja svojih kooperanata i dobavljača, no hoće li se postići suglasje, ostaje za vidjeti.

U svakom slučaju, neće trebati dugo čekati s obzirom na to da 1. rujna istječe dvogodišnji moratorij koji su vjerovnici, temeljem potpisanog sporazuma o uređenju odnosa s »3. majem«, pristali staviti na naplatu preostalog, većeg dijela svojih potraživanja.

Podsjetimo, 15 posto plaćeno im je iz kredita koji je »3. maj« dobio u rujnu 2019. godine da bi deblokirao račun i pokrenuo proizvodnju.

Nimalo ohrabrujuća činjenica za potencijalne ulagače u riječku brodogradnju jesu i potraživanja koja druga društva iz bivše Uljanik grupe imaju prema »3. maju«, a za koje u ovom trenutku nema ni naznake rješenja.

Tako Uljanik u stečaju na račun pozajmica i uplaćenih avansa od riječkog škvera potražuje blizu 140 milijuna kuna, a Uljanik Proizvodnja opreme u stečaju oko 15 milijuna kuna.

Sve su to obveze za koje se mora naći model rješenja kako bi se konačno mogla staviti ad acta. To što je riječ o potraživanjima društava koja su završila u stečaju neće učiniti da nestanu sama od sebe.

Paradoks stečaja

To što je preživio stečaj, ne znači da je riječki škver izbjegao zamkama Stečajnog zakona.

Riječko brodogradilište tako je u paradoksalnoj situaciji da vlastita potraživanja prema drugim društvima u Uljanik grupi, poglavito prema bivšem Uljanik brodogradilištu koje je završilo u likvidaciji, neće nikad uspjeti naplatiti.

Riječ je o iznosu od više od pola milijarde kuna koja su završila s druge strane Učke, a odredbe Stečajnog zakona tjeraju stečajne upravitelje da naplate potraživanja od »3. maja«.