Svi ministri u Vladi Andreja Plenkovića protekli su radni tjedan izbjegavali komentirati poruku američkog veleposlanika Williama Roberta Kohorsta da ruski ulagači u Inu nisu oni koje bi SAD volio vidjeti u toj naftnoj kompaniji, kao ni oštri odgovor ruskog veleposlanika Anvara Azimova koji je između ostalog priopćio da se Amerikanci miješaju u unutarnje stvari Hrvatske. Čak i u neslužbenim razgovorima ministri su izbjegavali reći puno više od fraze da je o tome sve rekao premijer Andrej Plenković koji je poručio da će Hrvatska odlučivati na osnovu onoga što je najbolje za nju. 

Na primjedbu nekolicine njih da je Vladu očito zateklo otvoreno iznošenje stavova, posebice kad je SAD u pitanju, i da možda nema jasnu strategiju kako se postaviti između dvije sile, jedan od njih nam je odgovorio da tu baš i nema velike mudrosti, jer kako kaže, »SAD je hrvatski partner, Hrvatska je članica NATO-a i Europske unije, odnosno euroatlantskih integracija i to je valjda svima jasno«. To, napominje, ne znači da ne može imati dobre, prvenstveno gospodarske odnose s Rusijom.

Mala zemlja između velesila

– Naravno da nije lako kad se mala zemlja poput Hrvatske nađe između tako dvije velike sile, ali mi moramo naći načina da se postavimo tako da to bude najbolje za naše gospodarstvo. Da donosimo odluke koje će značiti više radnih mjesta u Hrvatskoj i više poslova za naše tvrtke, kaže nam jedan ministar. Na primjedbu kako je i to tek lijepa fraza koja Hrvatsku neće izvući iz pritiska koji se više i ne skriva, a svodi se na to da SAD ne želi veću prisutnost Rusije, naš sugovornik odgovara da država teško nekoga može spriječiti da posluje s ruskim kompanijama, ako to naravno ne znači kršenje međunarodnih i europskih odluka, primjerice o sankcijama.

I većina njegovih kolega s kojima smo razgovarali se umjesto izjašnjavanja o tome je li Hrvatska bila spremna za ovako otvoreni sukob veleposlanika, i kako će se u njemu postaviti, odgovara da Hrvatska osim očuvanja svojih partnerstva mora voditi računa o svom gospodarstvu i poboljšanju suradnje jer bi ona na tom polju s obje zemlje mogla biti veća.

A, kad je ta suradnja u pitanju, statistički podaci kažu da su Ruska ulaganja u Hrvatsku nekoliko puta veća od američkih, da je robni izvoz u Sjedinjene Američke Države veći od onog u Rusiju i da Hrvatska u robnoj razmjeni sa SAD-om ima suficit, odnosno da je izvoz u tu zemlju veći od uvoza, dok je u slučaju Rusije to obrnuto s time da godinama minus u razmjeni s Rusijom pada, jer padaju izvoz na to tržište, ali još jače uvoz iz te zemlje.

Podaci HNB-a o ulaganjima kažu da je u posljednje 22 godine ukupna izravna ulaganja iz Rusije u Hrvatsku gotovo 414 milijuna eura, dok su istovremeno iz SAD-a tri puta manja odnosno iznose ukupno 137,68 milijuna eura. Pri nije nevažno kako se uz žalopojke svih inozemnih investitora o tome kako je teško ostvariti ulaganje u Hrvatsku Rusi dodatno žale da su njihova ulaganja domaće vlasti namjerno dodatno blokirala.

Kad je u pitanju robna razmjena s te dvije države, ona u slučaju SAD-a sve više raste, dok kad je Rusija u pitanju opada i to od trenutka ulaska Hrvatske u EU, što se ubrzo poklopilo i sa sankcijama koje je Unija donijela protiv Rusije. Tako je u 2016., što za zadnji konačni podaci za cijelu godinu, Hrvatska u SAD izvezla robe u vrijednosti od 3,435 milijardi kuna, što je bio rast od čak 67 posto u odnosu na prethodnu godinu. Time je tržište SAD-a po vrijednosti izvoza za hrvatsku robu dospjelo na osmo mjesto.

Izvozimo lijekove

Više od 60 posto tog izvoza otpada na područje i lijekove. Istovremeno je uvoz iz te zemlje bio manji od milijardu i pol kuna. Iako je drastično pao u posljednjih šest godina, uvoz iz Rusije u Hrvatsku još uvijek je veći od hrvatskog izvoza u tu zemlju. Tako je u 2016. ukupan uvoz bio 2,68 milijardi kuna, dok je primjerice u 2012. godini, onoj koja je prethodila članstvu Hrvatske u EU, uvoz iz Rusije bio osam i pola milijardi kuna. U 2013., onoj prije uvođenja sankcija Rusiji uvoz iz te zemlje bio je 5,6 milijardi kuna.