Tko broji, to ne broji, zašto se broji, što je »prava«, a što »kriva« istina o sezoni, je li plus ili minus… Ovog ljeta, osim oko pitanja cijena, ničim izazvano lomila su se koplja oko najobičnije turističke statistike. Svake godine tijekom cijelog se ljeta broji i to nije nikakav problem. Naravno, te tjedne oscilacije svakako treba uzimati s rezervom jer ovise o nizu čimbenika, pa i dva dana lošeg vremena mogu jako utjecati.

Kiša isprazni kampove, koji posebno na sjevernom Jadranu čine veliki dio kapaciteta, i eto manjih brojki. I ove godine brojilo se ponovo, što je ukazalo na rupu krajem lipnja, ponovo na rupu u srpnju, a na kraju, ma koliko »šutjeli o tome«, i kolovoz je bio u neznatnom minusu.

Ništa revolucionarno, već vraćanje u normalu, a s obzirom na to da su cijene porasle, kad se podvuče crta, na računu će ostati više nego lani. Što je u ostalom i cilj. Iako, najjače emitivno tržište, Njemačka, imalo je pad noćenja od 12 posto, što u prijevodu znači više od milijun njemačkih noćenja manje u špici, kad su cijene najviše. To sigurno nije podatak koji treba skrivati kao zmija noge, već iz njega izvući neke zaključke za 2024.

Što se brojki tiče, bilo je ovog ljeta puno komentara, a više puta od turističkih se djelatnika moglo čuti da su, primjerice, noćenja i broj gostiju u padu, a s druge strane po autocestama, na trajektnim linijama i u zračnim lukama se ruše rekordi. Gdje su svi ti ljudi, dakle, »isparili«? Tijekom kolovoza, 85 posto noćenja registrirano je u komercijalnim, 3 posto u nautičkom charteru, a 12 posto u nekomercijalnim smještajnim objektima.

Hoteli najpopunjeniji

Ta je siva zona i ove godine jako opterećivala destinacije. Tako u Istri Istri kažu da je dosegnuto gotovo pola milijuna osnovnih i pomoćnih ležajeva, a na dnevnoj razini je zabilježen rekordan posjet od svega 310.00 posjetitelja.

Kvarner je imao 107.000 kreveta u vikendicama, dok je 2016. bilo registrirano 75.000 kreveta, a 2019. njih oko 90.000. U odnosu na lani, noćenja u nekomercijalnom smještaju su u padu za 30 posto.

Jasno je da kapaciteti rastu, nekretnine niču kao gljive poslije kiše, a činjenica da smo u šengenskom prostoru je sigurno utjecala na manje prijavljivanje u nekomercijalnom smještaju.

Koliko su ustvari rasli kapaciteti i noćenja po segmentima smještaja u posljednjih nekoliko godina pokušali smo analizirati usporedivši podatke Hrvatske turističke zajednice za kolovoz 20219., 2022. i 2023. Dakle, riječ je samo o fizičkom prometu, bez uzimanja financijskog faktora u obzir. Iz statistika, reći će netko, ionako svatko uzima po svom kako mu paše.

Što se tiče hotela, oni su u kolovozu 2019. ostvarili 5,13 milijuna noćenja, lani 5,07 milijuna, a ove godine oko 5,02 milijuna noćenja. Dok su kolovoška noćenja u ovom razdoblju nešto manja, kapaciteti su lagano rasli. Tako je u hrvatskim hotelima 2019. bilo registrirano oko 177.500 ležajeva, lani oko 180.000, a ove godine oko 181.000 osnovnih ležajeva. Ako se usporede noćenja i ležajevi, hoteli su u kolovozu, u odnosu na ostale oblike smještaja, bili daleko najbolje popunjeni, s tim da je ono 2019. bilo skoro 29 dana, a ove godine nešto manje od 27 dana.

U kampovima je u kolovozu 2019. ostvaren oko 6,1 milijun noćenja, 2022. oko 6,6 milijuna, a ove godine blizu 6,4 milijuna noćenja. Dakle, lanjska postkorona godina je bila najprometnija, iako su i ove godine kampovi u plusu u odnosu na 2019. Što se tiče kapaciteta u kampovima, 2019. je bilo oko 247.000 ležajeva, lani oko 254.000, a ove godine je broj ipak nešto smanjen te je u kolovozu bilo registrirano oko 252.000 osnovnih ležajeva. Ispada da su u kampovima najdulje bili popunjeni lani, a ove godine nešto dulje nego 2019.

Nekomercijalni smještaj

Zanimljiva je priča u kolovozu i s privatnim smještajem. Podaci, naime, kažu da je u privatnom smještaju 2019., dakle, prije pandemije, bilo ostvareno više od 14,2 milijuna noćenja. Lani je taj broj pao na oko 13,6, a ove godine se pad prometa nastavio te je zabilježeno oko 13,3 milijuna noćenja. Što ne bi bilo čudno da su kapaciteti manji nego 2019.

Statistika, dakle, kaže da je u Hrvatskoj 2019. bilo registrirano oko 634.000 osnovnih ležajeva u privatnom smještaju. Lani je, ipak, broj ležajeva bio manji, nekih 628.000, dok je u kolovozu ove godine bilo registrirano oko 655.000 kreveta. Ako se stave u odnosu noćenja i ležajevi, ispada da je komercijalni privatni smještaj 2019. u kolovozu po ležaju bio pun u prosjeku 22,5 dana, lani 21,7 dana, a ove godine su po ležaju ostvarena 20,3 noćenja.

Znači vidi se pad, kapaciteti su rasli, a noćenja je manje, što ukazuje na znakovitu »rupu«. Još izraženija anomalija vidi se kod nekomercijalnog smještaja, barem onog koji je uopće evidentiran kroz eVisitor. Tako je 2019. u kolovozu bilo evidentirano skoro 4,5 milijuna noćenja i to na nekih pola milijuna kreveta. Ove godine govorimo o nekih 630.000 kreveta, dakle, 130.000 više nego prije četiri godine, a prijavljeno je oko 3,8 milijuna noćenja, dakle, 700.000 noćenja manje.

Indikativne su to brojke vjerojatno samo vrh sante leda sive zone koja iz godine u godinu sve više opterećuje destinaciju