Američki predsjednik Donald Trump krenuo je agresivno s carinama, pa u nekoliko navrata reterirao, da bi njegov zadnji manevar, »dizanje ručne« kada su u pitanju carine Kini, otvorio pitanje (ne)ozbiljnosti cijele te politike gdje se jedno tvrdi ujutro, drugo popodne, a do večeri se više nitko i ne sjeća od čega se krenulo.

Trumpove carine digle su veliku prašinu, s obzirom na snagu i značaj američke ekonomije. Cijeli svijet se praktički trese i preslaguje, trgovinska razmjena već usporava, a izgledi za globalnu recesiju rastu.

Na Trumpov »tvrd« stav jednako je čvrsto odgovorila Kina, koja je i glavni ekonomski rival SAD-a, što je sve skupa znatno ugrozilo razmjenu ovih ekonomskih divova.

S američke strane su carine prema Kini narasle na 145 posto (a obratno do 125 posto), da bi Trump sada izjavio da je to jako visoko te da će tu stopu znatno smanjiti, ali ipak ne na nulu.

S obzirom na to da su se spominjale i veće brojke, ali i da s druge strane, kao što je i sam predočio na »dan oslobođenja«, carine nisu valjda ni bile na nuli, djeluje kao da se vjerodostojnost cijele strategije počela rastakati.

Slično je i s verbalnim udarcima kojima je Trump izložio Jeromea Powella, predsjednika Američke središnje banke Federal Reservea, jer nije, po njegovom dekretu, htio spustiti ključne stope.

Govorio mu je da je »luzer«, da reagira prekasno i da ne može dočekati da ga smijeni. No, kada su burze počele padati, a s njima vjerojatno i zarada nekih Trumpovih suradnika ili pristalica, američki predsjednik se opet povukao i bitno ublažio retoriku.

Sada kaže da Powella neće smijeniti, ali da bi »volio da snizi kamate«. Kakva je to strategija toplo-hladno, stani-kreni, pitamo ekonomskog stručnjaka Mladena Vedriša koji kaže da je Trumpova politika i dalje strategija obrane američkih interesa na koju naizmjence utječu različite interesne skupine sukobljenih ciljeva.

Vremenski horizont

– Priča s carinama koje bi trebale vratiti proizvodnju u Ameriku dio je političkog duga američkim radnicima, potplaćenima ili nezaposlenima, koji su ga i doveli u velikoj mjeri na vlast, a koji su svojevrsni gubitnici procesa deindustrijalizacije i globalizacije u zadnjih 30 godina.

No, povratak industrije kakva je nekad bila ponovo u SAD, odnosno općenito u zemlje razvijenog zapada, sam po sebi je iluzija. Tu je Trump odigrao populistički i sada bi mu se to moglo vratiti kao bumerang.

Amerika više nikad neće moći vratiti proizvodnju majica ili tenisica, ili druge takve robe široke potrošnje, niti na taj način može oporaviti svoju industriju.

Potrebno je razvijati industriju drukčijeg tipa, visoke dodane vrijednosti, a za to je potrebno vrijeme. Tu su Trump i njegova administracija morali poštovati vremenski horizont.

Ova politika carina, pokrenuta očito zbog pokazivanja da se misli na interese dijela birača, dovela je do rušenja burzi, a tu se pogođen našao kapital, veliki tehnološki i financijski igrači, koji također svojim zahtjevima utječu na predsjednika Trumpa i evidentno je da na njega vrše pritisak druge vrste.

Američki predsjednik nalazi se na raskrižju različitih prioriteta pojedinih interesnih skupina. Objektivno, otvorio je previše fronti paralelno, a uz to ima i jedan retropogled na to kako funkcionira globalna ekonomija.

Trump je uvjerenja da dekretima i izvršnim uredbama može mijenjati svijet po svojoj želji, a to nije moguće. Sada ga je pritisnula burza – indirektno upravo oni zbog kojih je sve to napravio – jer i sam dolazi iz miljea krupnog kapitala.

Vjerojatno će i dalje između svega toga lavirati pa pokušati možda naći neko srednje rješenje. No, na koncu bismo svi mogli biti gubitnici takve politike, ističe Vedriš.

Na pitanje je li onda već sada jasno da je riječ o promašenoj politici, Vedriš kaže da Trumpova politika nije promašena u ciljevima jer industriju uistinu treba vratiti i ekonomiju reindustrijalizirati, međutim, metode se pokazuju kao promašene.

Što će na te nagle promjene – ako ne bude brzih rezultata – reći birači, vidjet će se već na međuizborima za Kongres i Senat koji se održavaju sredinom predsjedničkog mandata, dakle već za nepune dvije godine, kaže Vedriš.

Promašena logika

Ekonomist Damir Novotny kaže da iza svakog kaosa postoji neka logika, a u ovom slučaju je to, ističe, promašena ekonomska logika glavnog Trumpovog stratega i savjetnika Petera Navarroa.

– Kozervativna ekonomska politika koju promiče njegov savjetnik Navarro teški je »old school«, koji ne razumije do kraja suvremena globalizacijska kretanja, od kojih je do sada ionako najviše koristi imala upravo Amerika.

Ova nova politika tako je zapravo najpogubnija za američku ekonomiju. Prvo su reagirala financijska tržišta, a onda i središnji bankari, jer se naravno ne može u takvoj situaciji računati na stabilnost cijena.

To je Powell odmah rekao i naravno da nije bio sklon spuštanju ključnih stopa. Sve skupa ugrozit će ekonomski rast i sve drugo što je Trump obećavao svojim glasačima.

Postalo je bjelodano da je njegova taktika potpuno promašena. Sada će se pokušati donekle povući, ali ne do kraja, i vjerojatno će pronalaziti neka kompromisna rješenja u bilateralnim pregovorima.

No, tim kompromisom nitko neće biti zadovoljan. Europa će imati najviše problema s autoindustrijom, a općenito će doći do globalnog usporavanja, stagnacije, no ne i do recesije, vjeruje Novotny.

Kaže da je zanimljivo da na sve skupa nisu kritički reagirali neki poznati američki ekonomisti i nobelovci koji su se, kaže, možda i sami zapleli u mrežu svojih cik-cak preporuka američkim vladama.

Plenković o carinama

Premijer Andrej Plenković jučer je u Saboru također komentirao Trumpove carine.

– Točno je da su te mjere uvele nesigurnost i poremećaje, mi smo izrazili i zabrinutost i suzdržanost u pogledu njihove učinkovitosti, odgovorio je Plenković na pitanje.

Izrazio je potom zadovoljstvo što su carine zasad uvedene na mali broj proizvoda te istaknuo da, što se tiče EU-a, traju konzultacije na svim razinama.

Za Hrvatsku, kazao je, postoje dva tipa učinaka, izravni i neizravni. Izravni neće imati neki veći efekt na naše gospodarstvo, no neizravni učinci na partnere naših kompanija itekako mogu imati.

Naš zajednički odgovor na razini EU-a treba pridonijeti da se zaštite naši izvoznici, kazao je premijer i naveo kako je hrvatska trgovinska razmjena sa SAD-om dva posto ukupne vanjskotrgovinske razmjene, doseže oko 1, 6 milijardi eura.

Mi smo, rekao je, odmah reagirali, održali sastanak s izvoznicima na tržište SAD-a, neki izvoze 80, a neki čak 100 posto svojih proizvoda

. Ocijenio je i kako je strateška strpljivost, koju pokazujemo kao EU, dobar pristup i kako trebamo težiti k vraćanju u ustaljene gabarite transatlantske trgovinske suradnje. A to će biti korisno i dobro za Hrvatsku i hrvatsko gospodarstvo, kazao je premijer.