(NE)POŽELJNA ATRAKCIJA

Golfizacija Hrvatske desetljećima se ne miče s mrtve točke. Razlozi nisu samo u tome što je u pitanju crvena krpa za ekologe

Edi Prodan

Foto: NP BRIJUNI/MATEJ RUKAVINA

Foto: NP BRIJUNI/MATEJ RUKAVINA

Stječe se utisak kako je poželjno reći da je golf poželjan i silno kompatibilan turizmu, kao i razvoju sporta samog, upisan je uostalom na listu olimpijskih disciplina, ali da suštinski neke volje i želje da ga se konačno implementira u hrvatski turistički proizvod baš i ne postoji



Sudimo li po zemljama poput Španjolske ili Portugala, posebno njegovog juga, golf je savršeni model za sadržajnu turističku godinu, odnosno za popunjenje mjeseci izvan dominantnog turističkog poslovanja, u Hrvatskoj su to oni u razdoblju od Uskrsa do konca rujna. S obzirom na to da se radi o bogatijoj strukturi gostiju, koncentrični krugovi potrošnje, jer i golf je samo igra koja se upražnjava oko dva sata dnevno, jako se dobro preslikavaju na cjelokupnu ponudu, posebno na onu enogastronomske strukture. A mi – godinama isto. Prezentiramo studije, iznosimo tuđa iskustva, pa tako čak i po svemu drukčijeg Islanda, i tavorimo u mjestu.


Uzmemo li primjer Garija Cappellija, prošao je čitav krug njegove političke karijere, od gradonačelnika, potom ministra turizma, sve do viđenijeg sabornika da se, u osnovi i od njega značajno potican, projekt izgradnje golf terena Punta Križa nije dotaknuo ni osnovnih građevinskih radova. Kamoli zamišljene realizacije. Osam punih godina mnogo se toga komuniciralo, istina, u zoni urbanizma i pomicalo, da bi i dalje na samom jugoistoku Cresa sve bilo – na početku. Čak su i glasovi ekoloških aktivista tiši jer nekadašnja prekomjerna potrošnja vode i jednako takvo korištenje pesticida dramatično su se promijenili – na bolje. Uistinu, želi li Hrvatska uopće golf? Stječe se utisak kako je poželjno reći da je golf poželjan i silno kompatibilan turizmu, kao i razvoju sporta samog, upisan je uostalom na listu olimpijskih disciplina, ali da suštinski neke volje i želje da ga se konačno implementira u hrvatski turistički proizvod baš i ne postoji.


Okrugli stol


Skup koji se zadnjeg vikenda u ožujku održao na Velom Brijunu, u povodu 100. rođendana njegovog golf-terena i samog hrvatskog golfa, opet je ponovio poznate stavove. Nažalost, ne i dao odgovore, ne i dao rokove provedbe plana »golfizacije Hrvatske«. K tome, i sam naziv okruglog stola »Ima li golf budućnost u Hrvatskoj« je na neki način kontradiktoran. S jedne strane, naravno da ima. Kao i bilo koja druga nepostojeća djelatnost koja bi se mogla implementirati u aktivnosti Lijepe Naše. S druge strane – naravno da nema, jer priče i izjave poput ovih zadnjih brijunskih slušamo već desetljećima, a da se malo što, da baš ne kažemo ništa, ne događa.


Mateša: Golf-teren treba tretirati kao sportsku infrastrukturu



Zlatko Mateša predsjednik Hrvatskog olimpijskog odbora i jedan od osnivača Hrvatskog golf-saveza osvrnuo se na Brijunima na sportsku komponentu golfa.
– Golf je olimpijski sport, ali on u tom smislu, nažalost, ne postoji. Hrvatska je jedina zemlja na svijetu koja je imala Zakon o golfu, a u gradnji terena nije se puno napravilo. U čemu je zapravo problem? Radi se o jednom potpunom nerazumijevanju infrastrukture igrališta za golf i okruženja u kojem se golf nalazi. Da usporedim golf s nogometom, bi li bio moguć toliki razvoj nogometa da postoje samo tri nogometna igrališta? Potrebno je napraviti ključni korak da se golf-teren tretira kao sportska infrastruktura, a ne kao građevinski objekt, a ako se nešto gradi sa strane, neka se gradi po pravilima građevinske zone. Bez toga je gradnja novih golf-terena gotovo nemoguća, zaključuje Mateša.

Na Brijunskom skupu Hrvatsku turističku zajednicu predstavljao je Jure Galić, voditelj Odjela za potporu i koordinaciju turističkih zajednica. On je tada istaknuo kako HTZ izrađuje novi strateško-marketinški i operativni plan hrvatskog turizma za razdoblje od 2022. do 2026. godine u kojem će golf-turizam biti dio portfelja aktivnog turizma i u cijeloj toj obitelji wellbeing industrije zauzeti posebno mjesto s obzirom na to da pridonosi mentalnom i fizičkom zdravlju. Također, istaknuo je kako je razvoj golf-turizma bitan s obzirom na to da smanjuje sezonalnost jer se većina turnira održava u razdoblju pred i posezone što pridonosi ostvarenju cjelogodišnjeg turizma. Lijepo rečeno, no zar nije i prije golf bio dio razvojne strategije? Pa godinama ništa. Koliko je naprosto danas situacija po pitanju razvoja golfa drukčija no što je to bila prije 5, 10 ili 15 godina?


Iako nije bio pozvan na brijunski skup, jedan od najvećih auoriteta po pitanju golfa u Hrvatskoj svakako je Ivan Herak, vanjski suradnik ministrice turizma, ali i autor brojnih znanstvenih radova upravo na temu – golfa. Njegov legitimitet uključenja u jednu ovakvu temu je neosporan, štoviše, možda je upravo Herak ključna osoba koja nam u ovom trenutku može reći koliko je Hrvatska po pitanju golfa ozbiljna, odnosno je li »hvatanje« za temu golfa samo najobičnije periodično fraziranje nakon što se potroše kurentnije teme.


– U svojstvu ministra turizma još sam daleke 1999. godine na Vladi »progurao« Program razvoja golfa kao element razvojne strategije hrvatskog turizma, temeljem kojeg je izgrađeno jedino relevantno golf-igralište u funkciji turizma, Golf resort Crveni vrh uz savudrijski hotel Kempinski. Tada su ishodovane sve potrebne dozvole i suglasnosti za još lukrativniji golf-projekt »Marlera« u Ližnjanu. Doktorirao sam na temu »Ekonomska osnovanost ulaganja u golf turizam«, a u travnju ću promovirati svoju knjigu »Golf- razvojna opcija za hrvatski turizam, istaknuo nam je uvodno Herak.


Strategija turizma


– U svakom slučaju, prošlotjedna konferencija o golfu na Brijunima podsjetila je na značaj golfa u razvoju turističke ponude. Neke dodatne, značajnije učinke iste, barem u ovom trenutku, nije za očekivati. Podsjećam, u Strategiji razvoja hrvatskog turizma 2014.-2020. eksplicite se navodi da je jedna od najnegativnijih determinanti hrvatske turističke ponude naslijeđena orijentacija na sezonsko poslovanje. Ukazano je na deficitarnost našeg turističkog proizvoda, a posebno je ukazano na pomanjkanje inovativnih i kvalitetnih sadržaja boravka gostiju. U navedenom kontekstu, golf je, uz nautički, kongresni, zdravstveni i kulturni turizam, nominiran kao proizvod s izraženom perspektivom razvoja.


Hatić: Golf nije elitni sport za odabrane

Golf je u ekološko-ideološkom smislu jedan od najvećih »crnih vragova«. Ekolozi tvrde da je u slučaju golfa riječ o nevjerojatnom zagađenju prirode kako bi se na terenu zabavljala bogata elita. Sasvim je drukčije mišljenje Dalibora Hatića, direktora Instituta za primijenjenu ekologiju Oikon.
– U Hrvatskoj postoji ekološka kontroverza strukture koja, nažalost, prevenira razvoj golfa. Postoji, dakle, kontroverzno mišljenje da veliki kapital uništava netaknutu hrvatsku prirodu da bi zadovoljio svoje uskogrudne interese i ostvario profit, a nauštrb građana. Golf-igrališta umjesto da su tretirana kao primjer vrhunskih krajobraznih ostvarenja ili parkova arhitekture u kojoj se čovjek suživljava s prirodom, ona se prikazuju štetnima poput najprljavije zamislive industrije. Uzaludna su se pokazala tumačenja da golf nije elitni sport za pojedince, golf-oprema košta manje od opreme za skijanje, te da nije za odabrane, nego upravo suprotno tome, to je sport i druženje za cijelu obitelj. Šetnja i kretanje koji su sastavni dio golfa imaju dokazane pozitivne zdravstvene efekte. Uz pažljivo projektiranje i upravljanje u suradnji s ekološkim ekspertima i provedbu trajnog praćenja, sve navedene utjecaje je moguće dovesti na prihvatljivu razinu, čak i bolje od toga. Primjerice, 50 posto površine golf-igrališta je prepušteno prirodi, a vodene površine su staništa za brojne organizme. U usporedbi s komercijalnom poljoprivredom, upotreba gnojiva i pesticida na golf- terenima je neznatna, a u usporedbi s intenzivnim navodnjavanjem u poljoprivredi potrošnja vode je minorna. Golferi nisu neodgovorni prema prirodi, nego upravo suprotno. To su ljudi koji igraju golf jer vole prirodu i boravak u prirodi, zaključuje Hatić.

Nedugo nakon toga ministarstvo turizma donijelo je i Akcijski plan razvoja golf- ponude, no i nakon donošenja Plana ništa se značajno u tom pogledu nije dogodilo. Kad je riječ o golfu u funkciji turizma, naprosto iritira činjenica da se u 20 godina po tom pitanju nismo pomakli s mrtve točke. Dok u svijetu danas brojimo oko 40 tisuća golf-terena, od čega nešto manje od 10 tisuća u Europi, od čega 497 u Španjolskoj, 321 u Italiji, po 13 u Sloveniji i Mađarskoj, 7 u Rumunjskoj,… Hrvatska ima svega jedno jedino golf-igralište u funkciji turizma. Nama konkurentne turističke destinacije imaju šest golf- terena na 1 milijun turističkih dolazaka, kad je Hrvatska u pitanju ta brojka iznosi svega 0,32 terena. Razloga zbog čega je tome tako je mnogo. Od antigolf histerije koja vlada u hrvatskom javnom prostoru, nesređenih zemljišnih knjiga pa do općeg nepoznavanja elementarnih činjenica kada je u pitanju razvoj golfa, i to ne samo kada su u pitanju potencijalne konfliktne pojave i zaštitni zahtjevi, već i po pitanju benefita koje donosi razvoj golfa, direktan je, nažalost, na neki način i rezigniran Herak.
Što poduzeti? Kada su u pitanju već započeti projekti, a ima ih 15-ak, »loptica« je na Ministarstvu prostornog uređenja, graditeljstva i državne imovine, koje treba korigirati postojeći model prostornog planiranja, na način da se zelene površine golf-igrališta, kao jednostavne građevine, planiraju na negrađevinskom zemljištu.


To je temeljni preduvjet koji treba osigurati i bez čijeg ispunjenja se u Hrvatskoj neće realizirati niti jedno golf-igralište. Promatramo li rješenje problema sustavno, jedini put predstavlja povratak na »postavke« Programa razvoja golfa kao elementa razvojne strategije hrvatskog turizma, što pretpostavlja implementaciju matrice upravljanja razvojem golfa od strane međuresornog Povjerenstva koje bi bilo izravno pod ingerencijom Vlade, posredno i uključivanje svih potencijalnih konzorata – općine, gradovi, turističke tvrtke, TZ-a općina, gradova.. za koje se nesporno može utvrditi da će imati benefite od izgradnje golf-resorta, zaključio je Herak.


Turistički doživljaji


Iako je na brijunskom obilježavanju stoljeća golfa u Hrvatskoj bila njezina izaslanica Sandra Herman, u našu se golf-temu direktno uključila i sama ministrica turizma i sporta Nikolina Brnjac.
– Daljnji razvoj turizma u Hrvatskoj temelji se na razvoju funkcionalnih i održivih turističkih regija koje nude cjelovite turističke doživljaje koji su sadržani od proizvoda više dodane vrijednosti, a gdje svoje mjesto ima i golf-turizam. U našoj novoj Strategiji razvoja održivog turizma do 2030. istaknut je i golf-turizam o kojem smo razmišljali i u planiranju za buduće financijske okvire. Hrvatski turizam prvi put ima na raspolaganju ima značajna sredstva kroz Nacionalni plan oporavka i otpornosti, odnosno ukupno 2,2 milijarde kuna što je prilika i za razvoj projekata vezanih uz golf-turizam, istaknula je, dodajući ipak u ovu temu notu optimizma, ministrica Brnjac.


Brutalno iskren na Brijunima bio je Denis Ivošević, direktor TZ-a Istarske županije.
– U mnogo toga možemo biti prvi u svijetu, s golfom smo na samom dnu, čak je i Sjeverna Koreja izgradila dva golf-igrališta. Krajem prošlog tisućljeća imali smo neke projekte, investitore, posjete velikih imena u svijetu golfa te firmi koje su prepoznale buduće dobro tržište, kao npr. tvrtka Toro. Usvojili smo i znanje o izgradnji Cluster golf-terena koji su popularni u svijetu, ali se na kraju ništa nije dogodilo. Još sam 2004. godine prestao razmišljati o razvoju golfa te se okrenuo projektima koji su se počeli razvijati i postajali sve uspješniji. Nismo nastavili s izgradnjom golf-terena što je velika greška jer je jedino igralište u Istri prebukirano.


Žubrinić: Golf-akademije su pune,
a na igralištima je gužva

Kakvo je stanje golfa u sportskom smislu pojasnio je predsjednik Hrvatskog golf-saveza Emilijo Žubrinić.
– U Hrvatskoj bilježimo veliki porast broja novih golfera, golf-akademije su pune, a svega nekoliko igrališta koje imamo je nedovoljno za igru ovog sve popularnijeg sporta. Također, kako Hrvatska postaje sve jača turistička destinacija, dolazi do gužvi na igralištima, nemogućnosti rezervacija i prodaja termina za igru te time i gubitaka potencijalne zarade u sektoru turizma, naglasio je Žubrinić.

Koliko god da je okrugla golf-obljetnica nanovo aktualizirala tu nikad realiziranu temu, jako se malo u javnosti govori o možda i ključnom problemu golfa na našim prostorima: modelu prostornog planiranja. Za razliku od drugih država, u Hrvatskoj se golf-igrališta planiraju na građevinskom zemljištu. Tako to definira Ministarstvo prostornog uređenja, tako da je uistinu potpuno nerealno očekivati da će se pojaviti investitor koji će za desetke hektara golf-terena platiti naknade i doprinose kao da je riječ o građevinskom zemljištu. Na kraju krajeva, planirana golf-igrališta su po toj definiciji i skupa kao da je riječ o građevinskom zemljištu. Kad bi se za početak zatražilo redefiniranje zakona – jasno je da su dijelovi terena na kojima se grade građevine koje prate jedan takav sustav građevinski, ali je potpuno nevjerojatno da tako bude definirana i sama igrališna površina. Štoviše, zato je cijena zemljišta za »zelene površine« nerealno visoka.


To je sasvim sigurno prvi razlog da se igrališta ne grade. Sve dok se ne odustane od ovog nelogičnog stava, golf se neće razvijati. I da budemo do kraja otvoreni – kad bi se u Hrvatskoj uistinu željelo krenuti u snažnu aktivnost s izgradnjom golf-igrališta, itekako bi se brzo točka o promjeni tog nonsensa našla na dnevnom redu najvažnijih institucija hrvatske države. Ovako, golf će se opet izvući o nekoj prigodi ili kad bude trebao kao mamac kojim se odvraćaju polemike o nekim drugim aktualnim temama. Ima li golf budućnost u Hrvatskoj? Pod ovakvim uvjetima – baš nikakvu.