ZAGREB – Što je Nacionalni stožer civilne zaštite i najavio, to je i učinio; od ponedjeljka na snagu stupaju strože epidemiološke mjere za Dubrovačko-neretvansku županiju, Splitsko-dalmatinsku, Šibensko-kninsku, Zadarsku, Primorsko-goransku i Istarsku županiju. A kako se mjere mahom odnose na uvjete po kojima je (ne)moguće organizirati i održati javna događanja i okupljanja, ponovo su na udaru glazbenici i oni koji od svojih izvođačkih vještina žive.

Na koncert se praktički ne može bez COVID-potvrde, svirke nema nakon 24 sata, a priredbe na otvorenom moći će se održati samo ako ste tjedan dana ranije o namjeri izvijestili lokalni stožer pa od njega dobili suglasnost i mjere koje treba zadovoljiti. Uglavnom, sve je još za nijansu kompliciranije, taman da u glazbenika emocija ide od popriličnog očaja do posvemašnje rezignacije i pomalo utopijskog optimizma.

Hoće li glazbenicima od novih mjera biti još mrvu gore ili su se k’o magarac već naučili na batine, pitali smo i Davora Tolju.

– Ovo znači totalnu katastrofu, meni osobno i većini drugih. Imam dogovorene četiri svirke za kolovoz, moji dečki iz benda i ja, a sada ne znam što će s tim biti. Imamo koncert na Gradini, znam da su ljudi kupili karte po uvjetima koji su vrijedili do sada, dakle da ne moraju biti cijepljeni, uz ograničeni broj posjetitelja i poštovanje razmaka među posjetiteljima. I što sada!? Jedino je rješenje da nam daju besplatno testiranje na ulazu, drugo ne vidim kao mogućnost. A ako se otkaže, onda ćemo svi doći svirati na Korzo, pa nek nas tjeraju, poručuje Tolja.

Šešir na Korzu

Eric Clapton neki dan je poručio da ne kani svirati tamo gdje se posjetitelje dijeli na one s COVID-potvrdom i one bez nje. Samo, Claptonu je ipak malo lakše.

– Njemu je malo lakše odbiti svirku, a nama koji živimo u Hrvatskoj i nismo svirali dvije godine te nemamo zalihe iz prethodnih godina, nama svaka svirka znači jako puno. Vidjet ćemo što će biti, a bude li gore, nema druge nego na Korzo, svirka i šešir pred sebe. Nije ni to kraj svijeta, poručuje Tolja.
Joško Čagalj Jole i nije uznemiren za nijansu strožim pravilima. Sve je to, kaže, zapravo i dosad bilo na snazi.

– Ja sam klasa optimist, pa sam bio uvjeren da ćemo bar ovo ljeto moje kolege i ja raditi, putovati i svirati, ali eto. Problem je jedino kad vidiš da u nekim prostorima može biti i 10.000 ljudi, a mi ne smijemo pjevati ispred 500 ljudi. Pa puni trgovi, pune plaže, pune šetnice, sve čovjek do čovjeka, a ti na koncertu moraš smisliti kako ćeš razmaknuti ljude metar i po. Ali valjda će doć’ sunce, veli nam vazda optimističan Jole.

Čini se, teško je glazbenicima, možda najteže. Jole, međutim, misli drugačije, odnosno vidi onu širu sliku.

– Ne, ne, ima tu puno branši, to ljudi zaboravljaju. Spomenuli ste fešte, imate tako Zokija iz Rijeke koji 20 godina radi sve te fešte i u Rijeci, i u Čavlima, na Krku, koji ima 20, 30 radnika. Gdje je onaj koji ima šankove, pa onaj koji ima agregate, zaštitare. Pa ovaj peče meso, onaj ribu, ribar ribu prodaje, mesar prodaje ćevape na fešti, vinar vino… Milijun je tu branši. Nije isto je li na privatnoj svečanosti 20 ljudi ili 200, nije isto hoće li žena prodati 30 haljina za vjenčanje ili jednu. A gdje je fotograf, pa pozivnice, pa onaj što cvijeće radi za event… Milijun je branši, naglašava Jole.

Morat ćemo se očito na svašta naučiti, naviknuti.
– Čovjek i jest ta neka beštija da se na sve i svašta navikne. Ali ja sam genetski energičan čovjek i teško mi sve ovo pada, i mojim momcima i mojim kolegama. Lakše je samo onima koji nastupaju po cijelom Balkanu jer su liberalniji zakoni u Srbiji, Makedoniji, Hercegovini, Bosni. A u Hrvatskoj da i idete raditi po svim uvjetima, ne da nema računice, već jednostavno ne možeš to izvesti, zaključuje Jole.

Brzi testovi

Saša Antić, znani TBF-ovac, ponajprije ističe kako se koncerti nisu dosad pokazali kao žarišta, a i publika su mahom mlađi od 40 koji su COVID ili preboljeli ili, uglavnom, nisu ni shvatili da su ga imali. Veli Antić kako će odluka Ministarstva kulture da sufinancira trošak brzog testiranja donekle olakšati neke stvari, iako je s obzirom na nove mjere to sada već »stara« odluka.

– Da se sve, i organizirati koncert se da, ali opet sve ovisi o tim lokalnim šatorašima, stožerašima, a tu ima svakakvih pa i onih koji bi najradije da se ništa ne događa. Ako stvarno žele gurati do kraja, organizatori će sve odraditi. Mi spuštamo cijene. Svi se prilagođavamo situaciji. Ali nema logike, nema kriterija koji je jednak za sve, ističe Antić.

Najlakše je, kaže Antić, zabraniti, a to zabranjuju, kako veli, oni koji u životu na koncerte nisu ni išli.
– Oni ne razumiju da je to dio kulture, da smo koncerte imali i prije turizma, odnosno i da nema turizma, imali bismo koncerte. To je jednostavno potreba, ističe Antić.

Otkriva i da piše pjesmu o svemu tome, a u njoj i predviđanje da će sve ovo biti gotovo »tek« kad se isprazne skladišta i prodaju svi testovi. A kad se već spominju testovi, upozorava na činjenicu da cijena tih brzih testova bez kojih se na koncerte ne može varira od lokacije do lokacije, od recimo deset kuna, koliko je navodno bila na nedavnom koncertu Thompsona, do 150 kuna, koliko je navodno trebala biti za splitske Sustipanske noći. Nego, pitamo ga, je li to nama, po novim pravilima ne gine slušati TBF iz stolca, bez ikakvog barem cupkanja!?

– Haha! A što da vam kažem, nemam pojma. Mi, srećom, imamo četiri koncerta u BiH, a tamo nema problema, smije se Antić.