General Pavao Miljavac gostovao je na Televiziji N1 i rekao je kako ostaje pri odluci za podrži traženje pomilovanja za Josipa Perkovića i Zdravka Mustača, koje su su pismom, od predsjednika države, zatražili generali. Neki od njih su naknadno odustali i povukli svoj potpis, ali Miljavac, tvrdi, neće učiniti tako.

Ostajete li pri svome potpisu? 

Pa, ostajem. Mislim ne znam zašto se neki kolebaju, ali ako nisu htjeli potpisati nisu trebali potpisati. Nije to ništa posebno, ja sam samo rekao ono što znam. A znam jer Perkovića znam od devedesetih godina, jednostavno sam imao priliku biti u puno situacija kad su donešene neke bitne odluke jer sam bio vrlo blizak s pokojnim ministrom unutarnjih poslova Boljkovcem, koji je, između ostalih, i njega prihvatio kao čovjeka, profesionalnog, koji je puno znao i mogao i imao dobre prosudbe.

Isto tako ga je prihvatio i pokojni predsjednik Tuđman pa onda ne vele – pa to je licemjerno. Ne, nego, zašto tada ti ljudi koji su sada viču, galame, zašto onda nisu galamili i tjerali tog Perkovića? Da su oni čisto cvijeće, nisu. To je definitivno jer su radili u službi. To je tako. Međutim, ono što su napravili za Hrvatsku, to im treba priznat. Između ostalog, na primjer, Perković je otvarao granične prijelaze, tisuće i tisuće kalašnjikova je prešlo iz jedne susjedne zemlje, da sad tu zemlju ne uvlačim. Činjenica jest, a bila je savezna država još. Ima tu puno priča, no ono što jest, da mu treba priznati, a ono zašto je, za to je osuđen. A ono što baš i nije bilo baš sto postotnih svjedoka ni dokaza, ali temeljem službe, temeljem njemačke vanjske službe između ostalog su potrkijepljivali da je bio taj koji je organizirao likvidacije i tako dalje, međutim, to nije  sto posto nikad dokazano. Osim toga republička služba nije mogla donijeti odluku koga maknuti, a koga ne, to se radilo sa razine savezne službe i bilo je nekoliko moćnih ljudi unutra uključeno koji su donosili onda takve odluke. A da su oni skupili podatke, vjerojatno jesu. Gdje je, što je, kako je to je bilo tako služba.

Mnogi ljudi danas ne znaju da se država nije stvarala samo puškom. Da su jako važni bili i ti podaci koji su se analizirali ili su došli po tajnim kanalima jer je čovjek bio visokopozicioniran u službi, jer je imao veze, prije svega, prema JNA. Ja znam jer je dosta puta uletio kad smo mi nešto odradili po Zagrebu, on bi uletio i smirivao ne. Dok mi nismo došli do neke snage da smo mogli drugačije razgovarati. Ako gledate recimo Njemačku, ona je svoje, znači istočni Nijemci, ona Stasi služba, osudili su ih na šest godina i onda su ih pustili. Kod nas su izigravali, ono, velikog šefa, a kod svojih su ipak popustili. To su tako malo nezgodne stvari.

Što mislite zašto je general Krešić povukao svoj potpis?

Pa da, ja mislim da je bio pritisak od nekih i članova iz HGZ-a i da su portali pisali ‘Jude’, ovo, ono. Ja ne znam zašto se boje. Boje se valjda kritike šire populacije, tih portala, jer dosta je portala pisalo negativno. Ali, ja mislim da, ako imaš saznanje i istinu, onda se nemaš čega bojati. Mislim, uvijek ćeš imati one koji su za i one koji su protiv to je tako.

Je li vam se netko pridružio? Gospodin Džanko?

Da čuo sad da će gospodin Džanko dati potporu, da.

Zašto ih treba pomilovati? Mustač i Perković su ipak činili zločine za bivšu državu. 

Heh, što znači zločine? Gledajte, oni jesu prikupljali sigurno i vodili evidenciju o mnogima koji su tada više disali prema Hrvatskoj, možda i prema onima koji su pripremali neke operacije u smislu stvaranja Hrvatske države to je činjenica. Ali ono što su činili kasnije za Hrvatsku, kada se država počela stvarati, imaju sigurno velike zasluge. To ja znam iz prve ruke. Jer sam imao mogućnost biti uvijek blizu kad su se neke ozbiljne stvari dešavale. Pa se normalno onda korisitilo Perkovića, puno ne znam o Mustaču, ali njih dvoje su komunicirali. Ali za Perkovića sigurno znam. Mislim da to nema dileme.

Kad će vas primiti predsjednik? Je li se netko već čuo s njim?

Pa predsjednik će pozvati ako smatra shodnim da o ovome treba razgovarati.