​​Nakon jesenskih praznika i dva dana online nastave, učenici svih uzrasta ovog su se tjedna ponovo vratili u školske klupe, iako se broj pozitivnih učenika i nastavnika u međuvremenu i povećao.
​

Kako bi se osigurala veća sigurnost prosvjetnih djelatnika, Ministarstvo znanosti i obrazovanja u suradnji s Hrvatskim zavodom za javno zdravstvo od utorka u sustav obrazovanja uvodi COVID-potvrde bez kojih nastavnici neće moći ući u učionice, a o tome što će se sve ove školske godine osim uvođenja COVID-potvrda promijeniti u školama, ali i što čeka sustav visokog obrazovanja, razgovarali smo s ministrom znanosti i obrazovanja Radovanom Fuchsom.

Nije ovo hir

Rekli ste da ne očekujete otpor nastavnika prema testiranju i uvođenju COVID-potvrda te da zato nisu predviđene sankcije za one koji ih ne budu imali. Međutim, svjedoci smo da i u sustavu zdravstva i socijale, koji su već započeli s njihovom primjenom, postoje otpori prema testiranju, pa ih je za očekivati i u sustavu obrazovanja?

– Rekao sam da ne očekujem većih problema jer ova mjera ima samo jedan cilj, a to je da se osigura što veća sigurnost zaposlenika odgojno-obrazovnih ustanova i to najviše onih zaposlenika koji nisu preboljeli, niti su cijepljeni.

Rekao sam da nema sankcija za necijepljene i netestirane, ali takvi neće moći doći na svoje radno mjesto, a neopravdan dolazak na radno mjesto spada u radno pravo za koje su predviđene sankcije.

Već sam jednom rekao i opet ponavljam – nije ovo nečiji hir, svatko od nas mora napraviti što može kako bismo što prije izašli iz ove situacije. Cijepljenje je jedini način da se vratimo u predpandemijsko vrijeme. Ne vjerujem da ima puno onih koji će staviti bilo što ispred interesa djece jer svi mi koji radimo u sustavu odgoja i obrazovanja smo tu zbog učenika.

Nastavnici su vam nedavno uputili apel i da se ubrza testiranje učenika, jer predugo vremena prođe od simptoma do rezultata testa. Hoće li se tu napraviti pomaci?

– I prije nego su nam uputili taj apel, mi smo za taj problem znali. Nije on nastao ove godine. Pojavljivao se i prošle školske godine, i to svaki put kada je s obzirom na porast broja oboljelih u općoj populaciji rastao pritisak na testna mjesta u Hrvatskom zavodu za javno zdravstvo (HZJZ).

Mi smo u svakodnevnom kontaktu s HZJZ-om i konstantno radimo na rješenjima u najboljem interesu djece. Ali opet ponavljam, bez obzira na to što smo mi i HZJZ poduzeli u rješavanju ovog ili mnoštva drugih problema koji se pojavljuju, nećemo se vratiti normalnom životu dok se broj cijepljenih ne poveća do određenog postotka.

Deficit odgajatelja

Ministarstvo trenutačno radi na novim zakonskim rješenjima koji su preduvjet za povlačenje EU sredstava putem Nacionalnog plana obnove i oporavka. U tom ste kontekstu najavili najprije izgradnju novih vrtića. Kada se može očekivati početak izgradnje?

– Donošenje zakona je samo jedan od uvjeta da bismo sredstva iz Nacionalnog plana otpornosti i oporavka uopće mogli koristiti. Jedan od ciljeva koji smo u NPOO-u definirali je da bi sva djeca u dobi od tri do šest godina u Hrvatskoj do 2030. morala moći pohađati vrtićke programe bez obzira na to gdje u Hrvatskoj žive.

Za to je potrebno osigurati dodatne kapacitete od otprilike dodatnih 40.000 mjesta kako bi svoj djeci u Hrvatskoj bilo omogućeno pohađanje minimalno jedne predškolske godine u vrtićima. Kriteriji za izgradnju i dogradnju predškolskih ustanova izradit će se na temelju infrastrukturnih kapaciteta i demografskih kretanja, uvažavajući i problem regionalnih razlika u dostupnosti vrtića.

Temeljem takvih kriterija planiramo do kraja godine objaviti poziv gradovima i općinama za sudjelovanjem u realizaciji infrastrukturnih projekata na njihovom području. Nakon odobrenja projekata, osnivači će provoditi postupke javne nabave te osigurati pravovremenu provedbu građevinskih radova.

Međutim, izgradnja vrtića nije konačno rješenje, jer već sada imamo deficit odgojiteljskog kadra. Fakulteti i da žele ne mogu povećati upisne kvote jer nemaju dovoljno kadra za provedbu edukacije, a tu se opet vraćamo na sredstva Ministarstva znanosti i obrazovanja i zabranu zapošljavanja?

– Svjesni smo itekako tog problema, ali kao što znate, upisna je politika u nadležnosti sveučilišta. Ja sam više puta naglašavao da je potrebna prilagodba programa i upisnih kvota stvarnim potrebama.

Visoko obrazovanje mora biti u korist društva i/ili gospodarstva, a ne svrha samo po sebi.

Radimo i razgovaramo s nadležnim fakultetima kako bismo u kratkom roku našli zadovoljavajuće rješenje i kratkoročno riješili deficit specifičnih kadrova, u ovom slučaju odgojitelja.

Ali paralelno radimo i na dugoročnom i održivom rješenju. Idemo u dobrom smjeru, ali ne želim prerano izlaziti s najavama dok nismo definirali detalje provedbe.

Cjelodnevna škola

Nakon vrtića, na red dolaze škole i njihova nadogradnja kao preduvjet uvođenja cjelodnevne nastave. Osnivači već pripremaju projektnu dokumentaciju za nadogradnju. Zna li se kada će krenuti natječaji i kad se mogu očekivati prva sredstva? Postoji li procjena koliko će školskih objekata trebati nadograditi kako bi se proveo jednosmjenski rad i sam program cjelodnevne nastave?

– Nije ovo prvi put da se u Hrvatskoj najavljuje cjelodnevna nastava, ili još bolje i preciznije cjelodnevna škola. Dapače, mislim da nema ministra obrazovanja koji to nije najavio. Jedina razlika je da ovaj put imamo osigurana sredstva u okviru Nacionalnog plana otpornosti za izgradnju i dogradnju osnovnoškolskih ustanova kako bi se osigurao prelazak škola u jednosmjenski rad, a što je organizacijski preduvjet za uvođenje cjelodnevne škole.

Dakle, sredstva su osigurana, kriteriji izgradnje i dogradnje su u finalnoj fazi pa u prvoj polovini iduće godine očekujem da ćemo objaviti poziv osnivačima, županijama i gradovima za sudjelovanjem u realizaciji infrastrukturnih projekata na njihovom području.

Osim infrastrukturnih ulaganja, planira se i ulaganje u odgovarajuće kadrovske pretpostavke uvođenja cjelodnevne nastave, kao što su primjerice stipendiranje deficitarnih nastavničkih zanimanja te trajno stručno usavršavanje.

Konačni cilj je da najkasnije do 2030. godine sve osnovne škole rade u jednoj smjeni. Naravno, velika je vjerojatnost da će se cilj postići i prije, što će uvelike ovisiti o dinamici javnih nabava i izvođenja radova za koje su nadležni osnivači.

Najavili ste da će u pilot-fazi 50 škola u Hrvatskoj eksperimentalno provoditi cjelodnevnu nastavu. Kada je planiran početak pilot-faze?

– Pilot-faza planirana je za sljedeću školsku godinu, međutim, više od toga ne bih otkrivao u ovom trenutku dok se ne definiraju detalji provedbe. Imamo tim unutar kojeg su uključeni stručnjaci i znanstvenici koji prikupljaju najbolje prakse iz drugih zemalja koje bi mogle biti primjenjive i u Hrvatskoj i vrlo brzo ćemo predstaviti nacrt modela koji će se onda kroz pilot-fazu provjeriti te, ako bude potrebe, promijeniti i nadopuniti.

Uglavnom ćemo sve informacije i javne pozive objaviti na vrijeme.

Kojoj ste od tih praksi osobno skloni?

– Koje će sve aktivnosti biti sadržane u cjelodnevnoj školi još nije do kraja definirano. Već sam vam rekao, u suradnji sa stručnjacima i znanstvenicima prikupljaju se i analiziraju iskustva drugih zemalja kako bismo najbolje prakse mogli implementirati u hrvatski model.

Ono što je sigurno jest da cjelodnevna škola podrazumijeva da će učenici sve svoje školske obaveze odraditi u školi, dakle, neće biti domaćeg rada u današnjem smislu, knjige će ostavljati u školi, pa tako nećemo više razgovarati o tome je li školska torba teška ili ne.

Nadalje, djeci će biti osigurana adekvatna prehrana u školama, tu su i aktivnosti dodatnog rada s učenicima s teškoćama, s darovitim učenicima i mogućnost organizacije izvannastavnih aktivnosti te dodatne fizičke aktivnosti u školi za sve učenike.

Novi zakoni

Najavili ste i novi Zakon o strukovnom obrazovanju?

– Izmjene i dopune Zakona o strukovnom obrazovanju trenutačno su u proceduri javnog savjetovanja. Izmjene predviđaju jačanje učenja temeljenog na radu s ciljem podizanja kvalitete njegove provedbe te snažnijeg povezivanja škola i poslodavaca, poboljšanje sustava osiguravanja kvalitete u strukovnom obrazovanju i povezivanje s tržištem rada, usklađivanje potreba za radnom snagom i upisa učenika u strukovno obrazovanje kroz stipendiranje učenika za upis u relevantne strukovne programe obrazovanja.

Radi se i na novom Zakonu o odgoju i obrazovanju. Koje se promjene mogu očekivati?

– S izradom nacrta prijedloga Zakona o odgoju i obrazovanju tek se započelo. Odredbe Zakona uskladit će se s potrebama organizacije cjelodnevne nastave, a isto tako potrebne su promjene koje će omogućiti donošenje funkcionalne mreže škola, elektroničke upise u škole, a tu su i odredbe vezane za zaposlenike, prava i postupak izbora i imenovanja ravnatelja.

U povjerenstvo koje radi na nacrtu Zakona uključeni su svi relevantni dionici, a šira javnost imat će prilike iznijeti primjedbe i prijedloge putem javne rasprave koje ćemo sigurno uzeti u obzir jer nam je cilj donijeti što kvalitetnija zakonska rješenja.

Međupredmetne teme​

Ovaj tjedan je održan konstituirajući sastanak radne skupine za izradu Nacrta prijedloga kurikuluma nastavnog predmeta Kritičko mišljenje, koji je alternativa vjeronauku. Kakva će biti koncepcija tog predmeta i kada će se uvesti?

– Proveden je javni natječaj te imenovana radna skupina koja će raditi na novom predmetu radnog naziva Kritičko mišljenje. Hoće li taj naziv ostati, odlučit će radna skupina koja može predložiti i neki drugi naziv, ali to ćemo tek vidjeti.

Taj izborni nastavni predmet uvodi se za one učenike koji u osnovnoj školi ne pohađaju konfesionalni vjeronauk. Takav obrazovni model već imamo u srednjoj školi gdje učenik bira između vjeronauka i etike, ali učenik ne može ne odabrati niti jedan predmet.

Nastavni predmet radnog naziva Kritičko mišljenje uvodi se radi usklađivanja odgojno-obrazovnoga standarda i ujednačavanja opterećenja učenika u osnovnoj školi. Uz poštovanje svih procedura, nije realno za očekivati da bi navedeni kurikulum mogao biti uveden prije školske godine 2023./2024.

Kad se govori o novim predmetima, Rijeka je uvela građanski odgoj koji su preuzele mnoge jedinice lokalne samouprave, a sada je najavljena izrada kurikula zdravstvenog odgoja koji će se uvesti po uzoru na građanski odgoj. Sveučilište u Rijeci je pak izradilo prijedlog kurikula novog predmeta škola i zajednica, što je također građanski odgoj za srednjoškolce. Nazivnik uvođenja svih tih izvannastavnih predmeta je da nisu dostatno zastupljeni u nastavnom planu i programu. Škole izražavaju nezadovoljstvo činjenicom da su to međupredmetne teme i da ih se površno obrađuje.

– Molim vas, pročitajte kurikulume međupredmetnih tema, možete ih pronaći na stranicama Ministarstva znanosti i obrazovanja ili Narodnih novina, ti kurikulumi su obavezni za sve učenike svih škola i svih razreda.

Nakon što ih se pročita, ne vjerujem da će itko tvrditi da nisu dostatni. Jedini je problem što su oni tek uvedeni 2019./2020. pa se izvode jako kratko vrijeme, i to još u pandemijskim uvjetima, pa nisu niti mogli pokazati značajnije rezultate.

Odluka da se s navedenim sadržajima ide putem međupredmetnih tema donijela je ekspertna radna skupina na čelu koje je tada bio Boris Jokić, što mislim da je bila dobra odluka.

I ne vidim pretjeranog smisla trošiti sredstva županija i gradova na nešto što postoji, kada se ona mogu upotrijebiti na puno pametniji način kako bi se standard u školama podigao na još veću razinu.

Programski ugovori

Nacionalni plan oporavka predviđa i reformu visokog obrazovanja, a jedna od glavnih novosti je financiranje preko programskih ugovora. Da bi se to provelo, potreban je novi Zakon o znanstvenom djelovanju i visokom obrazovanju na kojem se radi. Što će još taj Zakon donijeti?

– Prema usvojenom Nacionalnom planu oporavka i otpornosti, komponente obrazovanje, znanost i istraživanje, jedna od reformskih mjera je i izrada novog zakonskog okvira kojim bi se uredio sustav znanstvene djelatnosti i visokog obrazovanja.

Upravo zbog toga planiramo uvođenje novog modela financiranja ustanova u sustavu znanstvene djelatnosti i visokog obrazovanja kroz uvođenje i primjenu cjelovitih programskih ugovora.

Riječ je o uvođenju novog modela institucionalnog financiranja visokoškolskih i znanstvenih institucija kroz cjelovite programske ugovore koje poznaju gotovo sva sveučilišta u Europskoj uniji. Njima se uvode i određuju razvojni ciljevi i kriteriji dodjele sredstava za javna visoka učilišta i javne znanstvene institute.

Novi model financiranja obuhvaća sva sredstva koja se visokim učilištima doznačuju iz proračuna, što naravno uključuje i sredstva za plaće zaposlenika, ali naravno i obveze i rezultate koje svako pojedino sveučilište za doznačena sredstva mora ispuniti i ostvariti.

Programski ugovori zaključuju se na tri godine, a ako se kojim slučajem pregovori odulje pa se ne uspije s pojedinim sveučilištem potpisati programski ugovor, financiranje se, naravno, nastavlja, ali u umanjenom iznosu za nekoliko postotnih bodova u odnosu na iznos koji je sveučilištu dodijeljen prošle godine, a pregovori se, naravno, nastavljaju.

Kad su u pitanju studijski programi, naravno da će Vlada Republike Hrvatske i resorno Ministarstvo kroz dijalog i pregovore sa sveučilištima iskazati potrebe hrvatske države, gospodarstva i društva u cjelini za uspostavom studijskih programa na kojima će studenti moći steći kompetencije i ishode učenja za standarde kvalifikacija, odnosno zanimanja koja su potrebna Republici Hrvatskoj.

Kod utvrđivanja studijskih programa koji će se financirati sredstvima državnog proračuna vodit će se interesa i o potrebama za humanističkim i društvenim područjima jer javna sveučilišta moraju osposobljavati studente za zanimanja u humanističkim i društvenim znanostima, što predstavlja hrvatski nacionalni interes.

​Očekujete li otpore sveučilišta prema novom načinu financiranja?

– Glavni cilj budućeg nacrta novog zakonskog teksta kojim se uređuje sustav znanstvene djelatnosti i visokog obrazovanja je unapređenje sustava visokog obrazovanja i znanstvene djelatnosti kao djelatnosti od posebnog interesa za Republiku Hrvatsku.

Mislim da je to cilj oko kojeg nitko ne bi trebao dvojiti. Ako se sveučilištima jamči financiranje postojećih troškova uz mogućnost ostvarivanja razvojne komponente i specifičnog profila pojedinog sveučilišta, onda je riječ o modelu koji nema alternativu.

Poštujući akademsku samoupravu i autonomiju sveučilišta kao središta poučavanja, znanosti i umjetnosti, ne vidimo razloga za bilo kakav otpor najavljenom novom modelu financiranja, a pogotovo onih koji su i do sada radili dobro i sredstva koristili učinkovito.

Dapače, mislim da će za većinu novi model financiranja značiti i više raspoloživih sredstava.