Među prvim zadacima novog ministra rada, mirovinskog sustava, obitelji i socijalne politike Marina Piletića je i donošenje pravilnika po kojem će država u potpunosti ili djelomično otpisivati dug korisnicima socijalne pomoći koji su tu pomoć dobili, a prema zakonu im nije pripadala.

»Pustio« je ministar nedavno prijedlog pravilnika u javnu raspravu na Vladinom portalu eSavjetovanje, a njegov tekst je očekivan, nije mogao biti znatno drukčiji, ali doista jasno oslikava kako je organizirana državna uprava u Hrvatskoj.

U Zakonu o socijalnoj skrbi postavljeni su strogi uvjeti za korisnike socijalne pomoći, zna se kolika primanja i imovinu može imati netko tko zatraži bilo koju vrstu pomoći.

Podatke o imovini i dohotku, kao i ostalim prilikama u nekom kućanstvu, korisnici su dužni prikupiti i dostaviti prije nego im se pomoć odobri.

Socijalni kriteriji

No, ako država zaključi da je netko ostvario neko pravo u sustavu socijalne pomoći ili mu je isplaćena naknada na koju nije imao pravo, propisuje da joj je dužan nadoknaditi štetu.

Državi će dug vraćati oni koji su znali da daju netočne ili neistinite podatke na temelju kojih su ostvarili određena prava ili oni kojima se situacija promijenila nabolje, ali tu promjenu nisu prijavili, pa su nastavili koristiti prava iz sustava socijalne skrbi.

Logično to zvuči, ali nije jasno kako se netko tko prima socijalnu pomoć može zaposliti i primati plaću koja ga isključuje iz tog sustava, a da to država ne zna.

Nije jasno ni kako netko, primjerice, može kupiti automobil vrijedan više od 40 tisuća kuna, što je gornja granica za primanje socijalne pomoći, a da država to ne zna.

Nešto ipak zna, jer kako bi drukčije zaključila da je korisnik socijalne pomoći ostvario prava ili novčanu pomoć koja mu ne pripada pa traži povrat ili nudi oprost.

Upravo se zbog toga donosi pravilnik po kojem će korisnici od Zavoda za socijalnu skrb tražiti otpis ili djelomični otpis duga.

Kao i zakon koji propisuje pravo na ostvarivanje pomoći, tako i pravilnik, oprost duga temelje na socijalnim kriterijima.

Onaj tko nije zadovoljavao socijalne kriterije za primanje pomoći, ali ju je ipak dobivao, mora, ako želi oprost duga, ponovo dokazati da je u teškom socijalnom položaju.

Država će tako u potpunosti, navodi pravilnik, dug otpisati onome tko ostvaruje pavo na zajamčenu minimalnu naknadu i ako osim nekretnina u kojoj žive on i članovi njegova kućanstva nema drugih nekretnina koje može unovčiti ili je to teško provedivo.

Uz to, u potpunosti će se zaboraviti šteta koju je netko učinio državi ako ukupni prihodi kućanstva ne prelaze jednu proračunsku osnovicu, što je 3.326 kuna.

Za samca je taj iznos jedna i pol proračunska osnovica, odnosno gotovo pet tisuća kuna. Uz to, ako imovina koja uključuje štednju, dionice, poslovne udjele, životno osiguranje, ne prelazi iste ove iznose.

I ovdje je uvjet nepostojanje nekretnine, osim one za stanovanje, koja se može unovčiti i automobila vrednijeg od 40 tisuća kuna.

Onima koji ne ispunjavaju uvjete država će djelomično otpisati dug ako bi, navodi se u pravilniku, nadoknada duga u cijelosti predstavljala prekomjerno opterećenje s obzirom na obveze podnositelja prijedloga i članova njegova kućanstva.

Njima će biti oprošteno najviše 50 posto duga državi. O tome što su kriteriji za prekomjerna opterećenja, pa i koje se nekretnine mogu ili ne mogu unovčiti, u pravilniku se ništa ne govori.

Peteročlano povjerenstvo

Zavod će za otpis duga od deset tisuća kuna ili više tražiti suglasnost ministarstva, a o njoj će odlučivati peteročlano povjerenstvo službenika koje će imenovati resorni ministar.

Uz zahtjev, navodi se u pravilniku da korisnici moraju priložiti čak deset potvrda, uvjerenja ili izjava.

Među njima su, primjerice, potvrde o visini dohotka, uvjerenja o vlasništvu nekretnina, uvjerenja o vlasništvu motornih vozila, uvjerenja o nezaposlenosti, medicinska dokumentacija ako se radi o osobama s invaliditetom ili osobama koje boluju od teških i neizlječivih bolesti.

Osim medicinske dokumentacije, sve su to potvrde i uvjerenja koje država ima, jer ih ona i izdaje. Ako netko dobiva plaću, onda sve podatke o njegovom dohotku ima porezna uprava, ako je vlasnik automobila, onda te podatke ima MUP, a ako je vlasnik stana i za to može donijeti potvrdu, onda su to podaci koje imaju zemljišne knjige.

Država je te podatke tražila od korisnika socijalne pomoći kad mu ih je odobrila, valjda je na osnovi njih procijenila da je netko dobio pomoć koja mu pripada, ali u zahtjevu za otpis ili djelomični otpis duga država ih traži još jedanput.

I to najbolje govori o tome koliko je dobro utrošila milijarde kuna na modernizaciju, odnosno digitalizaciju uprave.