Prema podacima Ministarstva zdravstva, u Hrvatskoj se za magistre fizioterapije trenutno školuju 384 studenta, što prelazi potrebe javnog zdravstvenog sustava, a s druge strane nedostaje psihologa koji odnedavno popunjavaju otvorena radna mjesta u domovima zdravlja kao novi segment zdravstvenih usluga u primarnoj zdravstvenoj zaštiti. Neusklađenost upisnih kvota za pojedina zanimanja s onim što treba tržištu rada dugogodišnji je problem obrazovnog sustava, a jasne politike nema čak ni kad su u pitanju sektori koje financira država.

– Radi se o hiperprodukciji pojedinih akademskih zvanja koja često ne prate potrebe javnog zdravstvenog sustava. Zbog toga intenzivno komuniciramo s Ministarstvom znanosti i obrazovanja kako bismo utjecali na to da se akademska zvanja i upisne kvote što više približe potrebama naših pacijenata, objasnili su iz Ministarstva zdravstva u povodu prosvjeda fizioterapeuta zbog činjenice da im se u novom sustavu koeficijenata ne vrednuje visoka stručna sprema.

Preporuke iz 2023.

Iz Ministarstva znanosti i obrazovanja (MZO) na naš upit o problemu upisnih kvota na studijima o kojima ovisi zdravstveni sustav podsjećaju na to da upisne kvote ulaze u domenu autonomije sveučilišta, no ističu i da će programskim ugovorima u postupku ugovaranja poticati uspostavljanje studija i drugih obrazovnih programa koji su usklađeni s potrebama tržišta rada. Hoće li neki studij ostati bez državne potpore jer ga tržište rada ne treba, tek će se vidjeti.

– Na temelju Uredbe Vlade o praćenju, analizi i predviđanju potreba tržišta rada za pojedinim zvanjima te izradi preporuka za obrazovnu upisnu politiku, područne službe i uredi Hrvatskog zavoda za zapošljavanje proveli su analizu i prognozu potreba tržišta za pojedinim zvanjima te u prosincu 2023. izradili Preporuke za obrazovnu upisnu politiku i politiku stipendiranja za 2024. godinu. Ministarstvo znanosti i obrazovanja je 8. siječnja 2024. obavijestilo sva visoka učilišta u Hrvatskoj o donošenju navedenog dokumenta i pozvalo ih da primijene ove Preporuke pri utvrđivanju svojih upisnih kvota. Iako Preporuke nisu obvezujuće, sva visoka učilišta bi ih trebala uzeti u obzir prilikom planiranja svoje upisne politike i tako pridonijeti usklađivanju obrazovanja s potrebama tržišta rada kao najvećem društvenom interesu, odnosno umanjiti strukturnu neusklađenost između ponude rada i potražnje za radom, poručuju iz MZO-a.

Doista, u tim preporukama u nizu županija navodi se da treba povećati broj upisanih i stipendiranih psihologa, a smanjiti broj studenata fizioterapije. Hoće li se visokoškolske ustanove time voditi, druga je stvar.

U Hrvatskoj je, prema podacima Hrvatske komore fizioterapeuta (HKF), danas oko 300 magistara fizioterapije, a njihova brojka u idućim godinama izvjesno će rasti. Obrazuju se na Zdravstvenom veleučilištu u Zagrebu, fakultetima u Rijeci, Splitu i Osijeku te privatnom sveučilištu Libertas. Dok Beroš tvrdi da se radi o nepotrebnoj hiperprodukciji tog kadra, iz Komore odgovaraju da nije riječ ni o kakvom edukacijskom biznisu, već o potrebi podizanja usluge fizioterapije na višu razinu kvalitete.

– I studiji medicine i stomatologije trajali su nekad tri godine, a sad traju šest. Pitanje je biste li radije da vas kod višestrukih lomova nakon nesreće liječi netko s šest ili s tri godine fakultetskog obrazovanja, ilustrira Mirjana Grubišić, predsjednica HKF-a. Tvrdi da većina europskih zemalja teži visokom obrazovanju fizioterapeuta te da iza toga stoji isključivo pitanje kvalitete liječenja i zdravstvene usluge koju fizioterapeuti osiguravaju.

Više, ali nedovoljno

Kad je riječ o psiholozima, odnosi su obrnuti: prije 15-tak godina bilo ih je previše, danas se godišnji broj diplomiranih udvostručio, a i dalje ih nije dovoljno za sve potrebe društva. Prema podacima Hrvatske psihološke komore (HPK), diplomira ih oko 250 godišnje, i to na tri zagrebačka studija psihologije, te po jednom u Rijeci, Zadru i Osijeku. Od više od 4.000 psihologa s licencom, najviše ih je zaposleno u obrazovnom sustavu, oko tisuću, u zdravstvu 500-tinjak, a ostali rade u socijalnoj skrbi, vojsci, policiji, udrugama ili kao privatnici.

Prema anketi koju su među 200-tinjak psihologa proveli u HPK-u, 70 posto anketiranih zainteresirano je za rad u domu zdravlja, a još 15 posto bilo bi spremno razmisliti o toj mogućnosti.

– Puno psihologa danas radi u udrugama, nevladinom sektoru, privatnim inicijativama, često na nepuno radno vrijeme, i u interesu im je dobiti stalni posao. Ako se Berošev plan zapošljavanja pokaže dobar i nastavi se dinamika otvaranja radnih mjesta u primarnoj zdravstvenoj zaštiti, logično je da se ide na povećanje upisnih kvota, smatra Dejvid Zombori, predsjednik HPK-a. Prosječna je dob psihologa u Hrvatskoj oko 40 godina, a trenutno je njihov broj u blagom porastu.

– No ako se kvote ne povećaju, taj će se broj uskoro ustabiliti, a možda ćemo imati i pad, upozorava Zombori.

Fakulteti: Rast kvota trebaju pratiti financijska ulaganja

Dok u ministarstvima od sveučilišta očekuju bolju regulaciju upisnih kvota, na visokoškolskim ustanovama nisu tako optimistični jer, upozoravaju, svaki jači rast kvota moraju pratiti i odgovarajuća financijska ulaganja.

– Mi smo upisne kvote tijekom 10-tak godina povećali s 30 na 42 upisna mjesta, što je za nas trenutno maksimalni kapacitet za kvalitetu nastave koju želimo održati. Ako državi treba određeni kadar, potrebno nam je i stručnjaka i tehničkih resursa da to provedemo, kaže Barbara Kalebić Maglica, pročelnica Odsjeka za psihologiju Filozofskog fakulteta u Rijeci.