Od Baranje do Srijema, kroz Slavonsko-baranjsku i Vukovarsko-srijemsku županiju može se istinski uživati u turističkim sadržajima, baš kao što ćete naići i na sasvim neočekivane sadržaje.
povezane vijesti
- Predstavljamo dobitnike nagrada izbora u organizaciji Ministarstva turizma i sporta, Hrvatske turističke zajednice u partnerstvu s Novim listom
- Ovo su hrvatski Najiznajmljivači 2024. Glavne nagrade u Oroslavje, Oriovčić i Žugane
- Predstavljamo finaliste Najiznajmljivača: “Gosti cijene komfor, sadržaje i mir”
A da priči o reportažnim zapisima s kojima smo obišli finaliste ovogodišnjeg Najiznajmljivača, akcije izbora najboljih apartmana, soba te kuća za odmor u organizaciji Ministarstva turizma i sporta RH i Hrvatske turističke zajednice s medijskim pokroviteljstvom Novog lista dođe kraj, bolje sredine od istoka Hrvatske teško se može naći.
Od Baranje do Srijema, kroz Slavonsko-baranjsku i Vukovarsko-srijemsku županiju može se istinski uživati u turističkim sadržajima, baš kao što ćete naići i na sasvim neočekivane sadržaje. Ono što je ipak najjači forte čitavog tog prostora, zadivljujuća je kreativnost i gostoljubivost ljudi koji su se odlučili baviti turizmom.
Možda bismo čak mogli idealizirati čitavu tu priču jer jedna od najvažnijih odrednica turizma je osjećati se dragim gostim u prostoru koji je drugačiji, posebniji od onog što svakodnevno imamo doma.
Reprezentacija istoka
Upravo su to postigli naši finalisti: LAVilla Osijek, urbane sobe i apartmani smješteni u samom središtu Osijeka, u ulici Lorenza Jagera, o kojim u vlasničkom smislu skrbi profesorica Antonela Zec, potom Kuća za odmor Party House Ranch smještena na periferiji glavnog grada Slavonije, u Ulici Josipa Reihla Kira o kojoj pak uspješno vodi brigu Dinko Bukvić-Buljubašić, potom dva baranjska objeta – Ladanjska kuća Mikin dol Blaženke i Damira Bogdana što se nalazi na krajnjem sjeveroistoku Hrvatske, u Draž planini te Seljačko domaćinstvo Bakine čarolije, smješteno u dijelu Karanca vrlo simboličnog naziva – Sunčana – koje je izvorno osmislio Nikola Balaš iz Karanca. Na koncu smo otišli i u Vukovarsko-srijemsku županiju, u Ruralnu kuću za odmor smještenu u Rudinama, mjestu u srijemskoj općini Rokovci.
Njezin je pak vlasnik, ujedno i nositelj OPG-a Josip Pavličić.
Odakle krenuti…. Da produžimo autocestom od Sredanaca, inače križanja koje spaja jednu od najstarijih hrvatskih autocesta, onu koja od Zagreba putuje Slavonijom, s Belim Manastirom i mađarskom granicom, ili produžiti prema Županji pa skrenuti put Vinkovaca i Vukovara. Ipak, pa i zbog niza dogovora kojima smo do kraja podesili naše putovanje istokom Hrvatske, u Sredancima se hvatamo pravca prema – Dražu.
Baranja. Ta toliko isticana, silno sunčana, gastronomski kreativna, vinski opojna hrvatska posebitost zadnjih godina, ma već i nekoliko desetljeća, svima jasno daje do znanja kako želi postati i jako značajnom turističkom regijom.
S razlogom jer na optimalni način povezuju upravo ono u čemu su najjači, drugačiji, posebni. Iako je dakako nemoguće i nepotrebno generalizirati, većina baranjskih iznajmljivača silno poštuje nasljeđe, tradiciju, kako u arhitektonsko-dizajnerskom smislu, uređenju unutrašnjosti tako i sa svojom otvorenošću i sposobnosti da se gost za jako kratko vrijeme kod njih osjeća kao da je stigao u goste rodbini, da je istinski dobrodošao.
Ladanjska kuća Mikin dol Blaženke i Damira Bogdana u Dražu
Slavljenje života
– Istina je jedno i drugo: željeli smo kuću u Baranji, tradicijsku kuću u kojoj bi se zrcalila i povijest ovog kraja, a željeli smo se baviti i turizmom. Potraga za kućom koja bi maksimalno ispunila naše zahtjeve nije bila jednostavna, znali smo što želimo, dok se na terenu to nije pokazivalo kao lako izvediva misija. Sve dok nismo došli u Draž. Istina, trebalo je nemalo imaginacije da bi se u ruševini koju je gutala bujna vegetacija spoznala kuća iz naših snova, no odluka je pala.
Pojašnjenje je to Damira Bogdana koji zajedno sa suprugom Blaženkom vodi tu istinski jedinstvenu kuću, sjajni Mikin dol. Ruševina je naime u cijelosti obnovljena, ojačana joj je struktura kako bi se došlo do svega onog što zahtijeva moderna infrastruktura kuća za odmor. Ono što se vidi, vani i unutra apsolutna je pak tradicija tog dijela Baranje. Poseban je ugođaj u unutrašnjosti kuće koja osim s jako vrijednim i odlično restauriranim komadima namještaja obiluje i jednakim takvim detaljima kao i velikim brojem umjetničkih slika koje slave način života kakav se nekad vodio u Baranji.
– Došli ste u Draž kad je priroda možda i najtiša, najmanje lijepa. Ali nadamo se da vam se sviđa jer upravo je to reakcija većine naših gostiju, zadovoljstvo viđenim i doživljenim. Jako smo zadovoljni s popunjenošću, gostiju ima sa svih strana svijeta, a s obzirom na to da se danas osnovne informacije dobivaju putem digitalnih medija i veza, svi koji se odluče na dolazak ipak imaju osnovne konture, znaju gdje dolaze i što ih čeka, pojašnjava nam Blaženka Bogdan koja se dominantno bavila uredskim poslovima tako da je i za nju turizam novi izazov.
Mogu turisti znati što ih čeka, ali samo djelomično. Jer ma koliko digitalni mediji bili sugestivni, sasvim je sigurno da emociju i energiju prostora ne mogu podijeliti online. Upravo se to i nama dogodilo jer velika okućnica, prostor za druženje u dvorištu ili pak gatori, za one koji ne znaju riječ je o podrumima, u pravilu vinskim koji se ukopavaju u specifične flišne brežuljke kojima obiluju dijelovi Baranje smješteni bliže Dunavu.
U svakom slučaju, jedna od najljepših kuća koje kao svoju misiju imaju povezivanje tradicijske memorije i modernih turističkih iskoraka.
– Kad govorimo o Baranji, govorimo uvijek i o njezinoj specifičnoj gastronomiji. Upravo stoga mi naše goste uvijek počastimo našim specijalitetima, a spremni smo i na instrukcije koje se odnose na pripremanje pojedinih naših specijaliteta.
Turizam je doživljaj, to nam jasno poručuju i zadovoljni gosti koji uživaju kako u boravku na našem imanju, u našoj kući, ali i u izletima na brojne zanimljive lokacije koje su našoj ladanjskoj kući na dohvat ruke, dodaju nam zadovoljni svojim turističkim poslovanjem Blaženka i Damir.
Jednako smo zadovoljni i mi nakon detaljnog obilaska kuće koja uistinu oduševljava u svim segmentima, pa tako i u kuhinji koja je također morala biti na poseban način implementirana u cjelinu.
Naprosto, Mikin dol je stvoren za uživanje, za opuštanje jer energija koju ima sasvim zarazno djeluje i na posjetitelje, koliko se god kratko zadržali što je bila i naša sudbina.
Kuća za odmor Party House Ranch, vlasnika Dinka Bukvića-Buljubašića u Osijeku
Put Sunčane
No, odlaganja nije smjelo biti jer čekalo se na nas u Karancu, u Sunčanoj. Nije to dug put, manje od dvadeset kilometara, ali prolazi li se kroz Zmajevac i Suzu, pogled vam bježi bez mogućnosti zauzdavanja. Dakako da je u tom slučaju vožnja mnogo sporija od ritma koji imamo u svakodnevnom životu i putovanju.
– Znam da ste u poslu, da je vaša profesija užurbana, ali kod nas ne može drugačije nego da kad se stigne u goste najprije se popiju kava i rakija, pa se nešto prezalogaji – tek nakon toga krene se na posao. Uostalom, i vama ćemo kao i našim gostima odmah poručiti – opustite se, u Karancu ste.
A što drugi nego poslušati naše domaćine, oca obiteji Nikolu Balaša, inače akademskog slikara, majku, pravnicu Gordanu te sina Sretu koji je već u jako velikoj mjeri bavljenje turizmom odabrao kao posao kojim bi se najintenzivnije htio u svojoj budućnosti baviti.
– Baranjski doručak je sam po sebi brend. I mi se trudimo da on bude obilan, da se u dan krene i s te strane sretno. Imamo u ponudi i razne oblike druženja, ali ono što ističem kao naše najjače posebitosti su posebni, sasvim drugačiji apartmani kao i – Kokingrad, objašnjava nam Gordana.
Iako nas je s Kokingradom zbunila, bilo kaka dodatna pojašnjenja nije nam dala, morali smo taj segment njihove ponude dočelati kao – iznenađenje.
Iako nas je s Kokingradom zbunila, bilo kaka dodatna pojašnjenja nije nam dala, morali smo taj segment njihove ponude dočelati kao – iznenađenje.
Seljačko domaćinstvo Bakina čarolija se prostire na velikoj površini tako da ima obilje prostora, baš kao što su njihovi apartmani povezani s jako zanimljivim, silno sadržajnim dvorištem.
– Apartmane smo uredili tematski. S njima smo željeli povezati naš kraj, našu tradiciju, ali i vrijeme današnje. Oni su i lovački i radnički, kao i na još niz tema, baš kao što je zadnji u nizu jako moderan, prepun suvremene tehnologije tako da njega često koriste mladi parovi, pojašnjava nam Gordana prije nego što nas je povela na to jedinstveno putovanje. I da, apartmani su uistinu jedinstveni.
Njihovo tematsko uređenje ispunjeno je i sasvim posebnim namještajem kao i brojnim sitnicama koje bi se mogle uvrstiti i u rubriku eksponata iz svakodnevnog života, svi onih sitnica koje su nas pratile u nekim davnim vremenima, ali i onima koje smo živjeli prije četrdesetak ili nešto više godina. Jako privlačno, zanimljivo. Potpuno drugačije.
Kokingrad!
Približavamo se drugom djelu dvorišta. Onom namijenjenom druženju, kao i nekim od zabavnih društvenih igara. Pa tako, polako, dolazimo i do jednog istinski unikatnog područja – pred nama je Kokingrad!
– Da, tu vam žive naše koke. Imamo ih na desetke, sa svih strana svijeta, vrlo su neobične i istinski oduševljavaju sve naše goste, pojašnjava nam Gordana.
Iako smo najprije pomislili da je Kokingrad zabava za najmlađe, da je riječ o običnim domaćim kokama koje kokodaču i nesu jaja, bili smo u krivu. Nevjerojatno je to zanimljiva priča, možda i najveća zbirka koka u Hrvatskoj.
Iako smo najprije pomislili da je Kokingrad zabava za najmlađe, da je riječ o običnim domaćim kokama koje kokodaču i nesu jaja, bili smo u krivu. Nevjerojatno je to zanimljiva priča, možda i najveća zbirka koka u Hrvatskoj.
K tome protkana i s duhovitim odjeljcima u kojima koke žive, a koji su replika ili posveta našim svagdanjim životima. Pa tako koke imaju i svoje ministarstvo, sve potrebne birokratske strukture, na kraju imaju i – »kokošanel«. Fantastična priča jedne drugačije Baranje od one koju smo upoznali u Dražu.
I od tog seoskog domaćinstva se teško odvajamo, no moramo preko Drave, čeka nas Slavonija, čeka nas urbana priča Osijeka. Kojim redom – periferija pa centar ili obratno?
I od tog seoskog domaćinstva se teško odvajamo, no moramo preko Drave, čeka nas Slavonija, čeka nas urbana priča Osijeka. Kojim redom – periferija pa centar ili obratno?
– Molim vas prvo kod nas. Imamo zakazan dolazak gostiju tako da bi nam bilo drago da mi budemo prvi na redu. Poruka je stigla iz Kuće za odmor Party House Ranch smještene u Ulici Josipa Reihla Kira, molba koju nam je poslao Dinko Bukvić-Buljubašić odredila je smjer i ritam rada u gradu. Tim više što je LAVilla fokus obaveza imala u subotu tako da nije bio problem moraju li nas pričekati. Slavonija. Bez žurbe.
A kad smo stigli – nešto sasvim drugačije, nešto sasvim posebno, pa i za opće hrvatske prilike rijetko i neuobičajeno. Kuća s 12 ležajeva uređena i opremljena tako da veliko zadovoljstvo u njoj gosti mogu pronaći slavi li se prvi ili 81. rođendan. Sve je podređeno partijanju. Velika prostorija s golemim stolom oko kojeg se može okupiti dvadesetak osoba, istinski veliki ekran na kojem se pušta glazba po želji, ali i još mnogo toga. Ono što je uistinu neobično, dijelovi su starih automobila uklopljeni u prostor.
Seljačko domaćinstvo Bakine čarolije, vlasnika Nikole Balaša u Sunčanoj, Karancu
Urbani party raj
– Prvenstveni nas vole ljudi mlađe dobi, ovo je idealno mjesto za proslave djevojačkih ili momačkih večeri, proslave rođenja djeteta, za sve ono što treba dosta prostora, specifične sadržaje i osamu, iako smo na samom rubi grada, kako slavljenje ne bi smetalo susjedima. Stalno smo puni i ne žalimo se, naglasio nam je Dinko Bukvić-Buljubašić odmah nakon dolaska.
Obilazimo imanje.
Obilazimo imanje.
Veliki roštilj-zdjela oko kojeg se može okupiti velik broj gostiju, bazen, razna igrališta namijenjena djeci, soba s video-igrama, nevjerojatna dinamika sadržaja. No, pažnju nam privlači još jedna pozicija, svojevrsni poligon na kojem opet ima vozila koja se inače pronalaze na autootpadima.
– Ne, nije to nikakvo odlagalište rabljenih vozila to vam je naš specifični paintball poligon osmišljen tako da u njemu imate doživljaj uličnih borbi, dodaje nam Dinko pojašnjenje vidjevši našu zbunjenost.
I uistinu, stari autobusi,čak i telefonske govornice, nadzorne sobe smještene u kombiju, ma prava urbana scena na kojoj se patijaneri mogu okupati i u pravom uličnom ratu. Ipak, kako ikom nije do rata nego do zabave, naglasak okupljanja je na mjestima gdje se svira i pleše, gdje se se priprema meso.
– Gosti mogu birati što žele, mogu okrenuti janje, mogu roštiljati, mogu dakako naručiti i chatering, no većina ipak obožava sama pripremati hranu. Sve je to naime dio jedne velike zabave – malo se kuha, malo ratuje na paintball poligonu, no daleko se najviše pjeva, pušta karaoke i pleše. Do jutra kad oni najuporniji tu ostaju i na počinku, objašnjava nam Dinko. Pitamo ih za popunjenost.
– Odlična, nemamo skoro ni malo praznog hoda, objašnajva.
Pitamo za kraj svibnja, zadnji vikend što se povezue s Danom državnosti. Brza provjera i – negativno odgovor.
– Na vašu žalost, popunjeno je. Ali ima još termina, vidite koji vam odgovaraju pa se javite, sa smiješkom nas ispraća Dinko.
Da, zapravo genijalna ideja. Makneš se iz strogog centra, a opet si realno u gradu, osmisliš jedinstvene sadržaje i specifična turistička priča može početi. Kako smo se mogli uvjeriti, na zadovoljstvo obje strane, domaćina i gostiju.
Selimo se u samo središte grada. Kako smo i naglasili – LAVilla Osijek, urbane sobe i apartmani smješteni u samom središtu grada, Ulici Lorenza Jägera. Za one koji baš i ne znaju glavni slavonski grad, pozicija je to sasvim blizu Hotela Osijek koji se svojom pozicijom pa i izgledom izdvaja iz cjeline središta grada koje arhitektonski dominantno pripada secesijskim vremenima.
LAVilla Osijek, vlasnika Antonele i Tihomira Zeca
Luksuz u središtu
– I zgrada u koju smo smjestili LAVillu je secesijska. Stara je po prilici 150 godina i kao i većina okolnih iz tog doba ima jako zanimljivu, burnu povijesnu priču. Imala je razne faze života i sadržaja, mi smo joj namijenili – turizam. Kako nam rezultati pokazuju – nismo pogriješili, zadovoljno nam pojašnjava Antonela Zec, profesorica književnosti koja dio svog vremena posvećuje turizmu.
A mi poslovni potez nje i supruga Tihomira, osječkog odvjetnika, doživljavamo kao hrabro i odvažno putovanje u turizam. S pečatom osobnosti, istovremeno luksuzno i ugodno. LAVilla u samom srcu Osijeka u svojoj unutrašnjost krije sobe i apartmane izrazito visoke klase, dizajniranih na način kako bi se povezalo secesijsku bit zgrade i moderna vremena. Kad govorimo o vlasnicima, iako je riječ o profesorici i odvjetniku, iznimno su susretljivi, uvijek na raspolaganju gostima.
Dakako, o samom poslovanju LAVille brine stručni, profesionalni tim najviše kategorije. K tome, objekt ima ambiciju proširenja sadržajnosti, a kooperativan je i s okolinom i ostalim objektima namijenjenim turizmu – njihovi gosti imaju organiziran doručak u svega nekoliko desetaka metara udaljenom Hotelu Osijek.
– Željeli smo naglasiti urbanu bit grada, ponuditi gostima smještaj istinski visoke klase, a da se pritom nalaze u središtu što odgovara kako onima koji žele bez korištenja automobila ili bilo kakvog prijevoza pobliže upoznati grad, kao i poslovnim ljudima, dodaju nam Antonela i Tihomir.
Samim time, ovisno dakle o strukturi gostiju, bira se apartmane ili sobe. Uređenje cjelokupne unutrašnjosti je savršeno ujednačeno. Nema iskakanja nekih nepriličnih detalja, nema naprosto grešaka koje znaju »bosti oči«. A opet, nije riječ o totalnoj »uštogljenosti« koja zna karakterizirati hotele, mjesta koja se nerijetko generički, jednako preslikavaju na mnoge pozicije.
– Upravo tako – najviša kvaliteta, ali opet s pečatom koji se pronalazi kod privatnih iznajmljivača, a ogleda se u znatno prisnijoj komunikaciji od one u hotelima, zaključili su Antonela i Tihomir koji, tim više jer im je dobro krenulo, na LAVilli ne misle stati.
– Najprije želimo zaokružiti sadržajima ovaj prostor. Nakon toga – vidjet ćemo, kako se za sada čini gosti Osijeka trebaju prostor poput LAVille, zaključili su.
Na kraju turneje u Srijem! Pravac Vinkovci. Konkretno nešto udaljeniji Rokovci. Fino, mirno mjesto sa svim odlikama koje karakteriziraju manja mjesta, ili velika sela ovog kraja. Ali, naše odredište nije u Rokovcima. Put nas vodi u Ruralnu kuću za odmor smještenu u Rudinama, konkretno na osami tik uz mirni, skoro nepomični Bosut. Njezin je pak vlasnik, ujedno i nositelj OPG-a, Josip Pavličić većinu radova sam izveo, jednako tako kao što su ih on i supruga zajednički i osmislili.
Ruralna kuća za odmor Rudine 41, OPG Josipa Pavličića, Rokovci
Opojna mirnoća Bosuta
– Nekad je ovo bila naša vikendica. Vidite, tu je i naš veliki voćnjak, bavimo se i uzgojem jabuka. Kako je vrijeme odmicalo, došli smo na ideju o proširenju i prilagodbi prostora turističkom iznajmljivanju. Posao smo dovršili prije ovog ljeta tako da živimo naše prve turističke mjesece, pojašnjava nam Josip.
A posao je istinski, pa tako i u pogledu arhitektonskog osmišljavanja optimalno izveo. Kuća ima veliki stakleni zid što gleda na rijeku, uz izdvojenu sobu, ima i krevete na polukatu, jako je lijepa i sjenica. Ono što pak oduševljava je – Bosut. Dvorište završava na obali jedne od najmirnijih hrvatskih rijeka.
– Da Bosut silno veseli goste, a koliko god da smo oprezno ulazili u posao, pokazalo se da smo traženi i više nego što smo očekivali. Poslujemo čitave godine, a naši prvi gosti, Nijemci sa sjevera te zemlje ljeti su tu boravili dva tjedna. Toliko im se svidjelo da ovih dana ponavljaju: dolaze za Božić i Novu godinu, ukupno će kod nas ove godine boraviti 26 dana, zadovoljno nam objašnjava supruga Željka. U šali dodajemo da je godišnje dovoljno pet-šest takvih gostiju kako bi poslovanje bilo i više nego rentabilno. Mada, kao se čini oni će zahvaljujući kvaliteti objekta, ljepoti pozicije i vlastitoj susretljivosti te ljubaznosti s uspjehom poslovati čitave godine, s lakoćom prebacivati i 200 iznajmljenih dana.
Ono što dodatno veseli kod ove ruralne kuće njezina je održivost, i to baš istinska, potpuna – održivost.
– S obzirom na to da smo dislocirani nemamo ni struje ni vode. Opremili smo kuću solarima što akumuliraju dovoljno energije za sve potrebno, pa tako i za rad klima-uređaja visoke efikasnosti.
Voda je iz bunara, sve je u cijelosti dar prirode, jasno potpomognut modernom tehnologijom, zaključuje nam Josip.
Rastajemo se s njima, završavamo turneju lijepim i turistički silno potentnim istokom Hrvatske. Zaključak? Njima pripada vrijeme što dolazi. S obzirom na to da se na morskoj obali stvara velika gužva, svi oni koju budu htjeli istinski uživati i odmarati, krenut će put Baranje, Slavonije i Srijema. Vjerujemo da će i tada njihovi iznajmljivači zadržati ono što je najvrijednije – ljudskost i istinsko veselje prema gostima koji ih budu posjećivali.
A nama… bližio se kraj, sve se neka sjeta pojavila. Sve nas je nekako obavila kao što slavonska, baranjska ili srijemska polja obavijaju ranojutarnje sumaglice. I da, baš kao što to pjeva neumrli Kićo Slabinac, jedan od simbola tog tako zanosnog istoka Hrvatske – Inati se, Slavonijo, ljepota nek tvoja boli, nema onog ko te ne zna, ko te ne zna, a ne voli. Inati se i turizmom nastavi pokazivati svoju materijalnu ljepotu, ali nematerijalnu baštinu, svoju dušu i emocije. Jer koliko god uživali u svemu, sve nam se nekako čini daje baš ta »nematerijalna baština«, ono najvrjednije, ono s čime se razlikuješ od drugih.
Koliko god isticali održivi turizam kao jedini mogući, želimo li si sretnu budućnost, istok Hrvatske je razvio i jednu njegovu sasvim specifičnu varijantu – turizam održavanja. Što je to? Da biste bili usklađeni duhovno i tjelesno, da biste naprosto bili sretni morali biste se svake godine – održavati. Kako?
Tako da posjetite krajeve o kojima pripovijeda ova reportaža. Prihvatite li to, uspjeh je zajamčen, a osim što će vam biti lijepo, bit ćete i bolji ljudi. Jer, znate, kad se dođe u Slavoniju, koliko god bili ljudima jednog užurbanog doba, najprije kava, rakija i nešto za prigristi. Za sve ostalo uvijek ima – vremena.
Najiznajmljivač, akcija izbora najboljih apartmana, soba te kuća za odmor u organizaciji Ministarstva turizma i sporta RH i Hrvatske turističke zajednice s medijskim pokroviteljstvom Novog lista.
