Okrugli stol »Kako danas gledamo na fašizam? Povjesničari o historiografijama, kulturama sjećanja, fašizmu i antifašizmu« svojim je naslovom i temom sugerirao zanimljiv panel, baš kao i jedna od prvih rečenica, koju je izrekao Branimir Janković s Odsjeka za povijest zagrebačkog Filozofskog fakulteta.
– Fašizam je borbeni pojam koji ima svoju povijesnu tragiku, ali koji nikog ne ostavlja ravnodušnim. Tako i u historiografiji, već samo bavljenje njime vrijednosno je i politički obilježeno, to nije tema na kojoj možete biti neutralni, rekao je Janković.

(Ne)definirani pojmovi

No, daljnji tijek rasprave donio je manje decidiranih stavova i odgovora o samom naslovu panela »Kako danas gledamo na fašizam?«, a više je otvarao pitanja, koja su dijelom ostala neodgovorena. Naravno, nemoguće je u sat vremena četvero sugovornika i dvoje moderatora jasno artikulirati stavove, no dojma smo da se vrijeme okruglog stola moglo više iskoristiti za to da povjesničari daju svoja razmišljanja, umjesto da i oni sami otvaraju pitanja. No, da ne budemo previše kritični, jer u dva sata doista se tematika fašizma može tek »zagrebati«, a tek mali dio toga i prenijeti na jednoj novinskoj stranici, krenimo redom.

Rasprava je organiziran kao dio obilježavanja sto godina od fašističkog Marša na Rim, a prethodio mu je znanstveni skup na riječkom Filozofskim fakultetu u jutarnjim satima. Na poslijepodnevnom okruglom stolu u četvrtak u riječkom Zavodu za povijesne i društvene znanosti HAZU sudjelovali su, abecednim redom, Branimir Janković s Odsjeka za povijest FFZG-a, Borut Klabjan s Instituta za povijesne znanosti u Kopru, Mila Orlić s Odsjeka za povijest riječkog Filozofskog fakulteta te Milan Radošević, znanstveni suradnik Zavoda za povijesne i društvene znanosti HAZU, Rijeka – Područna jedinica Pula, a moderirali su Vanni D’Alessio, s napuljskog sveučilišta te Ivan Jeličić s Instituta za političku povijest u Budimpešti.

Foto Ana Križanec

Branimir Janković, nakon uvodnih rečenica, nastavio je također sa zanimljivom problematizacijom, kako se o fašizmu učilo u školi za vrijeme SFRJ, a kako se uči danas. Tako je naveo kako je školsko podučavanje o fašizmu nakon Drugog svjetskog rata, na području Jugoslavije trebalo ispuniti ciljeve koje je imala socijalistička ideologija.

– U knjigama su korišteni jaki pojmovi: kvislinška NDH, teror ustaša, strani okupatori, domaći izdajnici, klerofašizam. Sve što se događalo, ali bilo je bitno izraziti to nizom pojmova. No, stari je problem hrvatske historiografije da se pojmovi ne definiraju. Tako historiografija tada nije odgovarala na pitanje što je fašizam, jer se to podrazumijeva. Tražilo se opisivanje činjenica, a nije se govorilo o definiranju fašizma, rekao je Janković. Kao primjer kako se danas u hrvatskim školama poučava o razdoblju Drugog svjetskog rata citirao je udžbenik iz 2007. godine.

– Za razliku od ostalih hrvatskih komunista, dalmatinski i istarski bili su istinski antifašisti koji su se digli protiv stranog okupatora i nije im cilj bio rušenje NDH nego oslobađanje, citirao je Janković i dodao kako na tom primjeru možemo vidjeti promjenu.

Novi narativ

– Došlo je do novog narativa u kojem se smatra da je kod NDH najvažnija hrvatska državnost, kakva god da je. Glavni je interes nacionalno pitanje te se na antifašizam gleda problematično, jer nas je uveo u Jugoslaviju, kazao je Janković. Mila Orlić u svom izlaganju problematizirala je politike pamćenja na primjeru Italije, u kojoj dva dana sjećanja na Drugi svjetski rat, Dan sjećanja na egzodus Talijana i fojbe, prikazuju Italiju kao žrtvu Drugog svjetskog rata, a ne kao suučesnicu i odgovornu za rat, invazije, deportacije.

– Italija se priklonila modelu istočnooeuropskih bivških komunističkih zemalja. Možemo povući i komparativnu crtu između Hrvatske i Italije jer su se obje na početku 1990-ih odrekle pobjedničkih narativa, u korist novih narativa, koji su dugo bili zanemarivani. U hrvatskom slučaju to je Bleiburg, a talijanskom fojbe. Tu je stvoreno novo nacionalno pamćenje koje je zamijenilo bivši mit otpora i antifašizma u korist viktimističkog narativa gdje se prikazujemo kao žrtve nacizma i komunizma, kazala je Orlić i dodala kako se Italija u javnom prostoru nije suočila s nasljeđem fašizma. Nastavila je kako je slična situacija u Hrvatskoj, u odnosu Hrvatske i NDH, te navela kao primjer da više škola iz Italije odlazi u posjet Jasenovcu, nego škola iz Hrvatske. Milan Radošević problematizirao je poznavanje povijesti istarskih, ali i hrvatskih srednjoškolaca te kao primjer naveo anketu u kojoj je od oko 700 ispitanih istarskih srednjoškolaca njih 20 posto odgovorilo da je Ante Pavelić bio antifašist, a 10 posto zaokružilo je Mussolinija kao antifašista.

Foto Ana Križanec

– U školi se o tome ne uči, a u medijima se piše malo ili tendenciozno, pa se i nema gdje naučiti. A antifašizam je nakon Drugog svjetskog rata u Istri bio kohezivni element između Hrvata i Talijana, koji su imali dugu povijest političkog, i oružanog sukoba i antagonizama. No, antifašizam je korišten kao zajednički nazivnik, zajednički se borilo da bi se došlo do slobode. Antifašizam je u Istri bio vrlo važan dio identiteta, a to je i dan-danas, iako vidimo da se taj osjećaj gubi, rekao je Radošević.

​Borut Klabjan istaknuo je kako povjesničarima, ako žele da ih javnost čuje, knjige i članci u stručnim publikacijama nisu dovoljni, već da se moraju uključiti i u drugim kanalima, ako žele obrazovati ljude, senzibilizirati ih za ovakva i druga pitanja.

– Treba biti aktivniji, danas u vrijeme interneta i drugih medija možemo dograditi i nadopuniti naš stručni rad. No, nismo sami mi povjesničari krivi za sve, iako za neke stvari jesmo. Na primjer, u javnosti, mediji nas zovu samo kada je neka obljetnica, i svi bi željeli da se sve obuhvati i nauči odjednom, a to ne ide tako. Za to treba dulji proces, da se društvo senzibilizira, kazao je Klabjan.

Reinterpretacija antifašizma

Od ostalih tema, panelisti su se kratko dotakli i fašizma i antifašizma danas. Mila Orlić pitala se što je u današnjoj reinterpretaciji antifašizam.

– Radi li se tu samo o nacionalno-patriotskom refleksu na obranu teritorija Istre i Rijeke ili sam antifašizam moramo poimati drugačije, obranom nekih postignutih prava. Mislim da se osim pitanjem što je fašizam, treba baviti i pitanjem što je antifašizam, te kako reinterpretirati reakciju na današnje društvene i političke uvjete, kazala je Orlić.