Europska središnja banka (ECB) provodi izrazito ekspanzivnu monetarnu politiku: tiska novac i reže kamatne stope pri čemu je ključna stopa na depozite negativna. Sve to čini kako bi se nakon epidemiološke i ekonomske krize potaknula potrošnja, kreditiranje, ekonomska aktivnost i oporavak.

Takva politika trebala bi utjecati i na razinu cijena, odnosno potaknuti inflatorne pritiske. Niske pak kamatne stope u teoriji su obično povezane s bijegom kapitala što onda povratno utječe na manju potražnju za lokalnom valutom i njezin pad.

No, događa se (još uvijek) upravo suprotno – snažna i koordinirana akcija europskih ekonomskih institucija u vidu monetarnih i fiskalnih poticaja, fonda za oporavak i drugih instrumenata koje je EU »isukao« u borbi protiv krize, povećali su povjerenje ulagača u EU, eurozonu i – euro.

Američki odgovorFt

Način pak na koji se američke vlasti bore protiv korone u suprotnom je pravcu djelovao na dolar. Stoga euro već dulje vrijeme, s povremenim odstupanjima, jača u odnosu na dolar, dosegavši nedavno najvišu razinu u posljednje dvije godine, a tu su i reakcije na novi pristup inflaciji američke središnje banke.

Privlači to ulagače koji su ipak odahnuli nakon što je čelnica ECB-a Christine Lagarde prošlog tjedna poručila nešto u stilu da prate implikacije jakog eura, ali fokus ipak nije na tečaju. Lagarde je naime najavila nastavak iste monetarne politike do daljnjeg s obzirom na to da malo što i preostaje: ekonomija je i dalje fragilna, oporavak krhak, cijene padaju te si središnja banka ne može dopustiti povlačenje s tržišta.

Jaki euro međutim ne odgovara europskom izvozu, a deflatorni pritisci i dalje svjedoče da se potražnja ne uspijeva potaknuti u gabaritima potrebnim za snažnije zahuktavanje ekonomije. Eurozona tone u deflaciju, odnosno ECB ne ostvaruje svoj cilj inflacije »nešto ispod 2 posto«.

U cijelom EU-u, pa i u Hrvatskoj, prevladavaju deflatorni pritisci, što povratno nosi niz rizika. Deflacija znači pritisak pada cijena, što znači da novac »sutra vrijedi više no danas«. To odgovara vlasnicima kapitala, ali ne i dužnicima, koji će s aspekta kupovne moći realno vratiti više no su posudili.

Tomu ne pomažu ni negativne stope, koje deflacija de facto istopi. Potrošači pak kalkuliraju, čekajući daljnji pad cijena.

Dakle odgađaju se potrošnja i investicije, a to je ono što europskoj ekonomiji sada najmanje treba, odnosno sve se mjere poduzimaju s upravo suprotnim ciljem: kreditiranje, investiranje, otvaranje novih radnih mjesta. Što drugo činiti, nego i dalje održavati visoku likvidnost u sustavu s nadom da će se preliti u realni sektor i očekivanja potrošača.

Poticajne mjere

– ECB pozorno prati implikacije jakog eura, kazala je Lagarde nakon prošlotjedne sjednice središnje banke, potvrdivši da namjeravaju u cijelosti upotrijebiti paket poticajnih mjera kako bi eurozona izašla iz recesije.

ECB je očekivano potvrdio sve tri kamatne stope, uključujući onu ključnu na rekordno niskih nula posto. Potvrđena je i negativna kamatna stopa na depozite, na 0,5 posto. Banka i dalje namjerava kupovati obveznice u vrijednosti 1.350 milijardi eura, barem do kraja lipnja 2021.

Lagarde je rekla da su »naznake drugog vala epidemije u Europi loš znak za gospodarstvo i pretežu rizici u smjeru pogoršanja izgleda«, no ipak su projekcije za ovu godinu poboljšane s ranijih predviđanja pada od minus 8,7 posto na 8 posto.

Procjena godišnje stope inflacije zadržana je na 0,3 posto, s tim da se očekuje da će se u idućim mjesecima zadržati u negativnom području. Prema procjenama Eurostata, godišnja stopa inflacije spustila se u kolovozu na minus 0,2 posto, sa srpanjskih 0,4 posto.

Banka je, međutim, poboljšala procjenu inflacije u 2021. na jedan posto, dok je procjena za 2022. potvrđena na 1,3 posto. Banka pozorno prati implikacije snažnog eura, poručila je Lagarde, naglasivši da neće komentirati tečaj eura i napomenula da rizik deflacije nije uključen u nove prognoze ECB-a.

– Dakako da zbog negativnog pritiska na cijene koju stvara aprecijacija eura moramo pozorno pratiti situaciju i o tome je upravni odbor opsežno raspravljao, rekla je Lagarde.

Nema povlačenja

Glavni pak ekonomist ECB-a Philip Lane nastupio je u javnosti nešto kasnije. Govorio je kako su kamate niske, kreditiranje raste, no kako nema previše mjesta za zadovoljstvo. Inflacija, kazao je, ostaje daleko ispod cilja, a izgledi za oporavak i dalje podložni neizvjesnosti.

U idućim mjesecima raspolagat će se s više informacija koje će vlastima pomoći u kalibraciji monetarne politike, kaže. Potpredsjednik ECB-a Luis de Guindos, odgovarajući na pitanje o aprecijaciji eura, kaže da ECB ne cilja tečaj, ali je on važna varijabla i banka je prati kada procjenjuju efekte na stabilnost cijena.

Inače, i ministri financija eurozone obećali su da će nastaviti podupirati gospodarstvo fiskalnim mjerama, a povjerenik EU-a za gospodarstvo Paolo Gentiloni naglasio je da bi prerano povlačenje potpora u 2021. moglo ugroziti oporavak od koronakrize.

– Ako pogrešno procijenimo vremenski trenutak za povlačenje potpora, riskiramo štete u europskom gospodarstvu, dodao je Gentiloni.

Sve više »zombi poduzeća«

Donosi li trenutna monetarna politika Europske središnje banke više štete nego koristi i koje su alternative, naslov je panela održanog u petak u Berlinu, u sklopu konferencije Eurofi Financial Forum 2020, na kojemu je sudjelovao i guverner Hrvatske narodne banke Boris Vujčić.

Cilj panel-rasprave, prenosi naš HNB, bio je procijeniti trenutnu ravnotežu pozitivnih i negativnih strana koje su povezane s tekućom ultraprilagodljivom monetarnom politikom ECB-a.

Navodi se da su se sudionici panela složili da je djelovanje ECB-a u ožujku i travnju bilo potrebno i opravdano kako bi primirilo napetosti na financijskim tržištima i ograničilo razmjere rastuće fragmentacije, u čemu su se programi otkupa vrijednosnih papira pokazali vrlo uspješnima.

S druge strane, navodi se, čini se da se ne postiže znatniji uspjeh u primicanju inflacije ciljanim vrijednostima, iako će se program otkupa nastaviti provoditi još neko vrijeme. Također, raspravljalo se o poticajima koje monetarna politika daje tvrtkama, financijskom sektoru, kao i vladama.

Od negativnih dugoročnih posljedica iznimno akomodativne monetarne politike posebno su izdvojeni povećanje poluge, odnosno stupnja zaduženosti i financijskoga i nefinancijskog sektora, potraga za zaradama plasiranjem sredstava sve rizičnijim dužnicima te sve veći broj tzv. »zombi poduzeća«, odnosno poduzeća koja opstaju zbog iznimno niskih troškova servisiranja duga unatoč tome što se relativno neefikasno koriste radom i kapitalom.

Nadalje spomenut je i problem fiskalne dominacije, odnosno mjere u kojoj bi ESB mogao postati svojevrsni »zarobljenik« dosadašnjeg djelovanja u smislu da bi promjena smjera monetarne politike, u slučaju potrebe, mogla biti otežana jer pogoršava metrike održivosti javnog duga. Naposljetku, raspravljalo se i o inflacijskom cilju Europske središnje banke.