Čak 4,7 milijardi eura, odnosno oko 35 milijardi kuna Hrvatska bi mogla dobiti iz europskog Mehanizma za oporavak i razvoj u sljedeće dvije godine, a radi se samo o dijelu, i to bespovratnom, novca koji će Hrvatska imati na raspolaganju u okviru plana oporavka »EU sljedeće generacije«.

Dogovor europskih čelnika oko tog paketa pomoći i europskog višegodišnjeg proračuna, kako izvještavaju iz Vlade znači da će Hrvatskoj u sljedećih deset godini na raspolaganju biti ukupno 24,2 milijarde eura, ali spomenutih 35 milijardi bespovratnog novca i to samo u dvije godine, govori da će ovaj put Hrvatska imati puno konkretnije i brže dostupne izvore novca za oporavak nego za vrijeme prošle recesije. Naravno, ako bude sposobna uzeti taj novac.

Taj iznos bespovratnih sredstva i to samo u dvije godine veći je od ovogodišnjeg dodatnog zaduženja države od ukupno 32 milijarde kuna, na što je Vlada bila prisiljena zbog manjka prihoda, ali i dodatnih troškova za pomoć gospodarstvu zbog koronakrize.

Dakle, ako bude imala plan već u dvije godine, i to samo kroz jedan mehanizam, može nadoknaditi dobar dio novca koji je njezinom gospodarstvu »pojela« kriza. Hrvatska bi u trećoj godini korištenja mogla aplicirati za još 1,64 milijarde eura, odnosno oko 12,5 milijardi kuna. Krajnji rok za korištenje tih sredstava je 2026. godina.

Što više projekata

Dakle, u šest godina, ako bude spora koliko je to maksimalno dopušteno, Hrvatska će samo kroz jedan mehanizam imati priliku povući 47,5 milijardi kuna, a to je više od onoga što joj u sedam godina članstva isplaćeno iz strukturnih fondova.

Hrvatska je dosad, prema Vladinim podacima ugovorila više od 81 milijarde kuna za projekte iz EU fondova, ali joj je dosad isplaćeno 36,6 milijardi kuna. Svaki put kad se govori o EU fondovima u Hrvatskoj se najčešće spominju poljoprivredni poticaji, pa izgradnja mostova, cesta, pruga, obnova škola i vrtića, koji bi bez EU novca teže bili izgrađeni. No, pravi je dobitak primjerice nabava elektromotornih vlakova za HŽ Infrastrukturu koje treba isporučiti »Končar«.

Posao je vrijedan 844,7 milijuna kuna, a gotovo 718 milijuna kuna platit će europski fondovi. EU je platio 85 posto cijene vlakova, a Hrvatska je novac zapravo dobila dvaput, jer HŽ nije nabavio vlakove od tvrtke iz inozemstva.

Ministar mora prometa i infrastrukture Oleg Butković u čijem se resoru provodi ovaj projekt, kaže da je Vlada učinila svoje, da su Hrvatskoj na raspolaganju znatna sredstva i da je na domaćoj industriji i izvođačima da sudjeluju u što više projekata i da što više tog novca ostane u domaćem gospodarstvu, da bude što više primjera sličnih onome nabave vlakova.

Hrvatska industrija ne može proizvesti niti napraviti sve ono što će u sljedećim godinama trebati za provođenje projekata koji će se financirati iz EU novca, ali naš pokušaj da od nekoliko različitih institucija i poslodavačkih udruga dobijemo podatke o tome koliko je domaća industrija dosad sudjelovala kao dobavljač u EU projektima ili, što je još važnije, koliko je spremna sudjelovati u dva najvažnija područja, zelenoj ekonomiji i digitalizaciji, završio je tako da smo odgovore dobili jedino iz Hrvatske gospodarske komore.

Globalni proizvođači

Iz HGK-a tako kažu da, kad su u pitanju projekti digitalizacije, hrvatska IT industrija i lokalno prisutne ICT tvrtke imaju dovoljna i dostatna znanja, sposobnosti i kapacitete zadovoljiti veliku većinu potreba digitalizacije državne uprave, ali dodaju i da većina IT projekata podrazumijeva isporuku ICT infrastrukture, u kojima dominiraju globalni proizvođači koji svoju opremu prodaju kroz lokalno prisutne distributere i ovlaštene partnere pa je njihov financijski učinak na nacionalno gospodarstvo umanjen.

Hrvatska, napominju iz HGK-a ima veliki potencijal u sektoru obnovljivih izvora energije, najveći doprinos daju hidroelektrane, ali ostali izvori postaju sve važniji, najzastupljeniji je vjetar s tendencijom daljeg rasta, dok je Hrvatska na začelju kad je u pitanju korištenje energije sunca po glavi stanovnika.

– Prema procjenama udio hrvatske komponente u izgradnji vjetroelektrana kreće se oko 40 posto, a 90 posto je domaći udio u održavanju i vođenju pogona. Odličan primjer je i prva geotermalna elektrana u RH koja ima udio domaće komponente od 60 posto, iako u Hrvatskoj još uvijek ne postoji proizvodnja komponenata za geotermalne elektrane, napominju iz HGK-a i dodaju da se Hrvatska u planu oporavka treba usredotočiti na projekte kojima može pokrenuti gospodarstvo.

Prilagodba novim zahtjevima zelene ekonomije, napominju iz HGK-a, zahtijevat će velika ulaganja, pri čemu će pomoći novac EU-a, a najveće promjene očekuju industriju plastike.