ZAGREB – Nakon desetljeća inzistiranja na strogim pravilima u dodjeli državnih potpora na cijelom području Europske unije, što je ugasilo mnoge tvrtke jer im države nisu smjele pomoći, a na svojoj su koži to osjetila i hrvatska poduzeća, Unija se sprema olabaviti ta pravila i olakšati nacionalnim vladama davanje potpora.

Kamen spoticanja

No, ovaj put ugrožena je budućnost velikih kompanija, prvenstveno u Njemačkoj pa i Francuskoj, koje su i najveće zagovornice fleksibilizacije pravila jer su njihove tvrtke suočene s konkurencijom iz SAD-a kojoj je država pripremila veliki paket potpora vrijedan 369 milijuna dolara.

Labavija pravila u davanju državnih potpora Komisija bi trebala osmisliti do kraja ožujka, odnosno do novog sastanka čelnika država članica, a oni su im na sastanku koji je završen u noći s četvrtka na petak dali i okvire. Tako bi se potpore laganije odobravale za proizvodnju zelene tehnologije i obnovljivih izvora energije, a postupak njihova odobravanja potrebno je učiniti jednostavnijim, bržim i predvidljivijim. U zaključku nakon sastanka navodi se i to da je potrebno omogućiti brzu raspodjelu ciljanih, privremenih i proporcionalnih potpora, što uključuje i porezne olakšice i to u onim sektorima koji su strateški za zelenu tranziciju i na koje nepovoljno utječu strane subvencije ili visoke cijene energije.

Nešto liberalnija situacija primjenjivala bi se do kraja 2025. godine, a poticaji bi bili striktno usmjereni. Napominje se da je nužno pritom sačuvati integritet jedinstvenog tržišta i jednake uvjete za sve. No, baš su ti jednaki uvjeti za sve članice, odnosno njihove tvrtke, i najveći kamen spoticanja, jer se strahuje da će države koje su zagovornice brze reakcije na američki plan, poput Njemačke i Francuske i koje imaju puno jače proračunske kapacitete od manjih država, iskoristiti labava pravila da puno više potiču svoje tvrtke. To bi onda značilo da će tvrtke iz članica koje ne mogu odgovoriti jednakim potporama izgubiti bitku već na europskom tržištu.

Razgovaralo se i o mogućnosti osnivanja Fonda za europsku suverenost iz kojeg bi se poticala proizvodnja s nultom emisijom, no ostvareno je pitanje odakle naći novac za taj fond – zajedničkim zaduživanjem, po modelu kako se EU zadužila za mehanizam oporavka i otpornosti ili preraspodjelom neiskorištenog novca iz postojećih fondova. To je točka na kojoj se saveznice u fleksibilizaciji potpora Njemačka i Francuska razilaze, Nijemci sugeriraju da novac već postoji jer je veliki dio iz Fonda EU-a sljedeće generacije, koji bi trebao osigurati oporavak nakon pandemije, a namijenjen je za povoljne zajmove, ostao neiskorišten. Francuska je zagovornik zajedničkog zaduživanja.

Migracijska politika

Čini se da zasad nije moguć ni jedinstveni stav oko migracijske politike, odnosno oko toga kako štititi vanjske granice EU-a od ilegalnih migracija. Manji dio članica, a najglasnija je Austrija, zalaže se za to da se europskim novcem financira izgradnja zidova i ograda na granicama. Veći dio članica tome se protivi, pa je u zaključke ušla formulacija o osiguranju infrastrukture, ali ne i što taj pojam znači. Tako bi Komisija, poziva je Europsko vijeće, odnosno čelnici svih država članica, trebala mobilizirati europski novac i pomoći državama da »pojačaju kapacitete za zaštitu granica i infrastrukturu, sredstva za nadzor, uključujući zračni nadzor i opremu«.

Voditi računa o državama s manjim proračunom

Hrvatski je stav na tragu zaključka da se mora pronaći zajedničko rješenje koje neće ugroziti jedinstveno tržište, da uvjeti moraju biti jednaki za sve, ali da svaki model mora biti ciljan i privremen. Hrvatska smatra da fleksibilizacija državnih potpora može biti dio odgovora na američki plan i da može pridonijeti jačanju konkurentnosti EU gospodarstva, ali da se mora voditi računa da predložena fleksibilizacija ne dovede do toga da države s manjim fiskalnim kapacitetom budu u nepovoljnijem položaju.