ZAGREB – Politika me u životu uvijek pratila u stopu, pjevalo je Hladno pivo, pjevao je Mile Kekin ima već i ohoho godina. Pače, trudio se tad Kekin »iz petnih žila, da nađe mjesto gdje još nije bila« pa ga i našao onomad u pjesmi usred kreveta drage mu osobe.

Bio je to gotovo pa manifest nemalog broja onih kojima je bavljenje politikom, štono bi se reklo, odiozno, a onda se sve promijenilo barem kod Kekina. Pa ga evo kako izlazi na izbore u 7. izbornoj jedinici kao kandidat koalicije stranaka koju čine Možemo!, Nova ljevica, Radnička fronta, ORaH, Zagreb je naš!.

Možda se, zapravo i kad se malo bolje pročita tekst starog dobrog hita, nije promijenilo ništa, ništa posebno. Politika nas i dalje prati u stopu, pače kako godine u čovjeka rastu tako se zavuče i tamo gdje se činilo da je nikad biti neće.

Pa je Kekin odlučio biti proaktivan jamačno i zato što mu je supruga također kandidatkinja iste koalicije.

Htjeli mi to ili ne htjeli, estradnjaci daju listama onu tako nužnu dozu prepoznatljivosti, lakše će tako biti ako ništa glazbu na skupovima platiti, no s druge strane sastav im je ovaj put toliko šaren da je veliko pitanje koliko su pridonijeli ozbiljnosti tog svetog demokratskog procesa.

Jer tu je svega, od stiha »politika me svuda pratila u stopu«, do samodopadnog svadbenog stiha za ruke gore koji kaže »živim bolje nego ministar«.

E da, Mladen Grdović, čovjek za pjesmu i listu Hrvatske građanske stranke Željka Keruma u 10. izbornoj jedinici. Ako se iz Kekinova djela i dade iščitati štogod njegove političke agende, iz Grdovićeva opusa sve što se iščita ne daje biraču na pretjerano svijetlu budućnost.

Stih »živim, živim, a ničega nema, pijem, pušim loše mi se sprema« jednostavno je toliko proročanski precizan da tjera birača da ostavi svaku iluziju. A kad je tako, onda se Grdoviću mora priznati da je našao za se savršenu listu i lidera.

Kerum i Grdović zajedno na bini! Tu fali još jedino Kerumovih žutih vrećica, onih neuništivih, da se zrakom vijore. I koja feta od pršuta da se lijepi gdje joj je mjesto. A zašto sada upliv u politiku, Grdović je »otkrio« RTL-u.

U politiku se nije upletao dok su bili, kako reče, Ante i Šušak. Bit će da to znači da tada nije ni trebalo, jer je sve bilo kako bog zapovijeda.

– Bit će vam jako lipo, svima – predizborno je, haiku, Grdovićevo obećanje.

Čavel v glavi

Zapravo, već ovlaš bačen pogled na estradnjake željne politike otkriva da je na desnici veća gužva.

Njegovo ime je Ante Cash, on se politički našao u drastično redizajniranom Mostu i makar bi se očekivalo da je njegovo ime njegov program, on će se, kako izjavi boriti za kršćanske vrijednosti i demokratizaciju, a to hoće reći da čovjek brže i lakše dođe do referenduma!

Kršćanstvo plus demokratizacija jednako referendum. Opet kao da je stih, ali ne kao onaj kojim je Cash opjevao meteočovjeka Zorana Vakulu, već posve blizu programatskog stiha iz Antina uratka što se »Ante« zove: »U mom selu matičara nema, jer potribe nema za knjigom imena, i rođeni i umrli i vinčani, krizmani, brate, svi se zovu Ante!«

Pjevač je, u neku ruku i Davor Dretar Drele. I komičar, makar mu je za predaje lista Domovinskog pokreta lice bilo i ozbiljno i blijedo. Na Trgu svetog Marka pjevao je šefovu uspješnicu »Sude mi«.

Photo: Robert Anic/PIXSELL

Šef je, dakako Miroslav Škoro, prvi pjevač među političarima barem što se tiče goleme ambicije.

Vratimo se mi Dreletronicu, tako se zvao njegov bend, činjenici da na Markovom trgu ni traga nije bilo od nekadašnjeg zagorskog repera koji je imao čavel v glavi i kazivao: »Zvadi litru, otpri vodu, daj nam piti sim/ celi dan smo vu kuruzi klipe trgali/ jen odojek, hrah salata, pa i purica/ orehnjača, makovnjača ili buhtljica«.

No, svejedno će Dretar među svoje, u izbornu jedinicu broj 3 da ga prosude koliko je onomad čavel v glavi unaprijedio našeg čovjeka.

Daleko je Kalifornija

Tako je to s estradom na desnici. Na ljevici su stvari puno jasnije; em su se svi vezali uz Zeleno-lijevu koaliciju i to ponajviše kroz Radničku frontu, em su svi na 14-im mjestima na listama kao jasna i nedvosmislena potpora, em nitko ni u peti nije imao ideju da zapjeva, recimo, za SDP, baš kao što se pjevači ne trgaju za pjevanje u HDZ-ovom dresu. Ricardo Luque je na listi broj 11, a prva pjevačica Magazina Ljiljana Nikolovska u 8. izbornoj jedinici.

Jest, Nikolovska progovara iz daleke Kalifornije, ali s obzirom kako ju je rodni grad ispratio u inozemstvu otevši njenim roditeljima stan jamačno zbog ‘suspektnog’ prezimena, čudo je da nije i žešća.

Makar, nije da nije žestoka bila, recimo kad je ironizirala izjavu bivše predsjednice o željeznoj zavjesi koja je Hrvatsku sakrila od svijeta. Nikolovska tako vodi bitku na dva velika terena, onom američkom gdje se protivi Trumpu i ovom našem gdje navija za Katarinu Peović koja je onomad također svirala i pjevala žestoko.

Foto Facebook/Ljiljana Nikolovska

Program!? Da nije ona: »Zidam kuću trokatnicu, miješam malter, motam žicu, da nam živi, živi rad!« Ricardo Luque može pak pjevati što god iz svog repertoara, nakon što je na španjolskom prepjevao hit »I tebe sam sit kafanooooo…..« Dalje nema.

O Škori smo pričali malo iz jednostavnog razloga što je odabirom pjesme za slogan unaprijed svaku zdravu raspravu u startu zatro. S onim koji ne dvoji da mu sude, gdje god da je i što god da radi, teško je polemizirati.

Ali, desnica voli stihove pune ljubavi, vjere i domovine natopljene teškim patosom u kojima vazda netko njima nešto brani, krade, ne da i tako dalje i tome slično. Dakle, desnica, ljevica, a centralno!?

E, pa i centar grlo za trku ima. Čovjeku je ime Mario Budišćak, bend Begini. Kandidat u 7. izbornoj jedinci koalicije Pametno, Fokus i Stranke s imenom i prezimenom, onoj što je zapasalo široko od zagrebačkih Gajnica do Novog Vinodolskog.

Photo: Hrvoje Jelavic/PIXSELL

Sve je to, nema sumnje, kombi kojim se bend vozi na gaže, odavno prošao i upoznao, ostavio traga. Vlasnik dviju firmi, 20 zaposlenih, novac mu, kaže, nije motiv, već samo želja da se pomogne ama svima.

Bit će da je neki neoliberalizam u igri. Bude li izbornog neuspjeha, on stih ima: »Napala me s leđa, pa me još i vrijeđa, kaže mi da nisam neki kavalir/samo nek’ me vrijeđa, mene to ne smeta, smeta me što nisam njezin odabir.«

Od izvora je, u svakom slučaju, sto putića, a koji god odabrali, učinite to s – pjesmom. Teško da će pomoć, ali neće ni odmoć.

Veliki Vice Vukov

U Saboru je, podsjetiti valja, onomad sjedio veliki Vice Vukov. Zašto, zna svatko tko je ikad čuo za Savku i Tripala. Danas se za to bori Grdović. To je tvoja zemlja, pjevao je Vukov.

Kako pak na njoj sagradit dom, može li se uopće, biva sve veća zagonetka baš kao i odgovor na pitanje zašto je Kekin od mira što ga je našao »liježući uz njeno dupe« digao ruke i dao se u politiku.

Možda je kriva činjenica da ovdje, na ovom domaćem terenu, ni da si Dylan ne bi sistem popravio ako ga ne podrivaš iznutra. Ili kako bi to, lako moguće, lijepo sublimirao bard koji, na žalost, na izbore neće, svi pjevaju, ma ja ne čujem!