U moru raznovrsnih problema s kojima se ova zemlja godinama svakodnevno suočava, već desetljećima nekako ispod radara prolazi činjenica da Hrvati nemaju pretjerano dobre zdrave navike zbog, kako upozoravaju stručnjaci, neodgovarajućeg tretmana tjelesne aktivnosti od najranije dobi. Na primjer, nedavno veliko istraživanje je pokazalo da je oko 35 posto djece između osam i devet godina starosti pretilo.
Upozoravajući na potrebu za povećanjem tjelesne aktivnosti u obrazovnim ustanovama, ti isti stručnjaci već dugo u školski sustav pokušavaju ugraditi inovacije koje bi donijele pozitivne promjene, odnosno usvajanje zdravih navika. Nitko nije uspio postići značajnije rezultate, a sada se u koštac s tim problemom želi uhvatiti Norvežanin Erik Damstuen Brandt.

Taj je 34-godišnjak zbog ljubavi napustio svoju domovinu i preselio se dvije tisuće kilometara južnije, gdje se opet zaljubio. Ovoga puta osvojila ga je Hrvatska kojoj sada želi donijeti spomenutu pozitivnu promjenu. Njegov ambiciozni plan sastoji se u preslikavanju norveškog programa usvajanja zdravih navika kroz tjelesnu aktivnost za djecu u hrvatskim školama.

– Zbog pandemijske situacije i moje želje da posjećujem svoju djevojku, sklopio sam ugovor s poslodavcima iz Norveške i dobio odobrenje za rad na daljinu, od studenog 2020. godine. Nakon kratkog vremena osjetio sam da zaista želim ostati u Hrvatskoj pa sam počeo razmišljati o svim svojim radnim iskustvima i kako bih to mogao ovdje iskoristiti za stvaranje budućnosti. Posao koji me najviše ispunjavao bio je razvoj programa aktivnosti Trivselsleder, koji doprinosi povećanoj aktivnosti i stvaranju boljeg školskog okruženja u više od 1400 škola u Skandinaviji – objašnjava Brandt, koji u Zagrebu aktivno igra nogomet, hokej i crossminton, relativno novi sport s elementima tenisa, badmintona i squasha.

Društveni poduzetnik

Što vas je navelo da ovdje pokušate pokrenuti nešto takvo?

– Kada sam počeo istraživati o razini aktivnosti i nasilničkoj situaciji u Hrvatskoj, odmah sam odlučio program provesti ovdje. Imam želju biti društveni poduzetnik i znam da ovaj program ima mnogo pozitivnih učinaka na školski život djece i mladih. Kao društveni poduzetnik mogu stvoriti vlastitu budućnost u Hrvatskoj, a istovremeno pridonijeti nečem pozitivnom za društvo u cjelini, u vidu povećane razine aktivnosti, boljeg okruženja za učenje i boljeg općeg javnog zdravlja.

Zašto mislite da bi to bio dobar potez?

– U Norveškoj sam pomogao razviti program kroz prve tri godine i vidio sam koliko pozitivnih učinaka donosi. Vidio sam kako viša razina aktivnosti utječe na škole, vidio sam kako poboljšava prijateljske odnose i smanjuje vršnjačko nasilje. Znanstveno je dokazano da djeca, pa čak i odrasli, pokazuju tendenciju prema vršnjačkom nasilju kada im je dosadno – i obrnuto, da povećana aktivnost pomaže u smanjenju vršnjačkog nasilja. Jednostavno, oni troše svoju energiju na nešto korisno za njih i sve ostale, umjesto da pokazuju neželjeno ponašanje. Stoga ću barem pokušati uvesti takav program u hrvatske škole.

Kako to da ste nakon samo šesnaest mjeseci odlučili donijeti tako radikalnu promjenu u zemlju koja vam je do jučer bila potpuno strana?

– Čim sam došao u Zagreb, odmah sam postao zaljubljenik u Hrvatsku. Kao prvo, bio sam fasciniran načinom na koji su me ljudi primili. Iako sam ovdje stranac, ni u jednom trenutku se nisam tako osjećao. U trgovini, javnom prijevozu, sportskim klubovima… Nikada se nisam osjećao kao stranac. Hrvati su me dočekali raširenih ruku, kao starog prijatelja. Zato se želim što bolje integrirati u ovu zajednicu. Jasno mi je da nikada neću postati stopostotni Hrvat, ali moja je dužnost naučiti hrvatski jezik, hrvatske običaje i hrvatsku kulturu. Kada sam shvatio da je to zemlja u kojoj želim živjeti, također sam odlučio da želim napraviti razliku i pomoći svojim znanjem i iskustvima. U Norveškoj sam se najviše bavio sportom i uvijek sam želio napraviti pozitivnu promjenu u društvu. Cijeli život me zanimala tjelesna aktivnost i dobrobit koju ona donosi pojedincu. Poznato je da ljudi koji su fizički aktivni od rane dobi najčešće primjenjuju ove pozitivne navike tijekom svog života. Kada sam shvatio da u hrvatskim školama ima prostora za napredak u tom području, odlučio sam pomoći svojim znanjem i iskustvom, uvođenjem programa s provjerenim rezultatima provedenim u skandinavskim školama kroz gotovo petnaest godina. Siguran sam da će se poboljšanje tjelesne aktivnosti kod djece i adolescenata odraziti na hrvatsko društvo.

Praktična razlika

Već ste podijelili svoj plan s ljudima iz svog okruženja. Kakve su povratne informacije?

– Prije svega, san mi je provesti ovaj program u Hrvatskoj. Većina ljudi s kojima sam razgovarao o planu rekla mi je da će biti teško uspjeti, jer Hrvatska ima drukčiji obrazovni sustav, način školovanja i navike vezane uz njega. Svi su mi govorili da im se ideja jako svidjela, nakon čega je uslijedio veliki skepticizam iz nekoliko razloga. Svaki takav odgovor u meni je samo ojačavao želju za provedbom ovog programa u Hrvatskoj. Ovaj model uspješno upravlja s 1400 skandinavskih škola, a jedina praktična razlika između tamošnjih i hrvatskih škola je duljina odmora. U Skandinaviji većina škola ima veliku pauzu od najmanje pola sata, dok je u Hrvatskoj obično petnaestak minuta. To je izazov na kojem moramo raditi, no program ima i druge elemente koji uključuju tjelesnu aktivnost tijekom nastave, »Move it«, koncept za kratke pauze tijekom izvođenja nastave uz tjelesnu aktivnost.

Jesu li prepreke premostive?

– Moj veliki san je da će program biti uspješan u Hrvatskoj, da djeca i mladi postanu fizički aktivniji, steknu sve više prijatelja, te da se u školama smanji razina vršnjačkog nasilja. Što ako opet obavimo ovaj razgovor za deset ili petnaest godina i sažmemo da je ovaj program uspio promijeniti kulturu tjelesne aktivnosti u Hrvatskoj? Zar to ne bi bilo nevjerojatno? Ako smo u stanju poboljšati javno zdravlje uz to da se ljudi osjećaju bolje, jer su fizički aktivniji – to je moj san. Možda ćemo čak vidjeti promjene u školstvu, gdje bi se moglo osloboditi više vremena za igru i tjelesnu aktivnost. To je prije svega program za više igre i aktivnosti tijekom odmora, ali imamo i koncepte koji olakšavaju uključivanje aktivnosti i u nastavu. Ne treba zaboraviti da tjelesna aktivnost povećava razinu budnosti, te mentalno priprema djecu za nastavu. Tako se stvaraju psihosociološki uvjeti za učenje. Mislim da je to jedan od najvažnijih aspekata programa. Na primjer, u Norveškoj je uobičajeno da razrednici koriste naš priručnik »Move it«, koji sadrži različite vježbe koje se mogu obaviti za pet ili deset minuta tijekom školskog sata. Ako učitelj vidi da razred gubi koncentraciju, što je normalno u radu s djecom, može prekinuti sat i raditi ove vježbe. Osim toga, mnogi učitelji tjelesnog koriste naš priručnik za aktivnosti, koji sadrži više od 700 ilustracija različitih aktivnosti, kako bi satovi tjelesnog učinili raznovrsnijim i zabavnijim za sve. U praksi se pokazalo da je ova metoda vrlo korisna. Vjerujem da bi ovaj program donio veliku dobrobit Hrvatskoj.

Možete li opisati kako to izgleda u Norveškoj?

– Osnova za sve su učenici. U Norveškoj se učenici od trećeg do devetog razreda biraju na temelju toga što su sto posto prijateljski raspoloženi i puni poštovanja prema svim ostalim učenicima. Oni mogu ići na tečajeve gdje uče dvanaest do petnaest različitih igara i aktivnosti, te kako pozvati i uključiti ostale. Upravo su ti voditelji aktivnosti odgovorni za pripremu igara i opreme tijekom školskih odmora, objašnjavanje pravila, pozivanje svih na sudjelovanje, a naravno da su i oni uključeni u zabavu. Negativno popularni učenici ne mogu biti odabrani za voditelje aktivnosti. Ono što mi se izrazito dojmilo kada sam radio na programu u Norveškoj je to što su učenici koji su prethodno bili uključeni u vršnjačko nasilje promijenili svoje ponašanje tijekom vremena, a zatim bi bili izabrani za voditelja aktivnosti. Loše ponašanje, uključujući vršnjačko nasilje, obično se skriva od roditelja i učitelja, a na ovaj način izlazi na površinu jer učenici žele nominirati one kojima mogu vjerovati.
Što pokazuju rezultati takvog programa?
– Ankete se redovito provode među školama članicama, gdje se dokumentiraju pozitivni učinci programa. Škole koje koriste program svjedoče o povećanoj tjelesnoj aktivnosti, manje dosade, boljem školskom okruženju, atmosferi, a učenici se ne osjećaju usamljeno tijekom odmora. Razrednici ističu da učenici imaju bolju koncentraciju, te da su motiviraniji tijekom nastave. Osim toga, mnogi kažu da program smanjuje razinu vršnjačkog nasilja.

Sportska filozofija

Postoji li utjecaj na sportska dostignuća na vrhunskoj razini?

– Na Zimskim olimpijskim igrama u Pekingu Norveška je osvojila 37 medalja, od čega je šesnaest bilo zlatno. Međutim, tu nisu samo zimski sportovi, koji svakome prvo padnu na pamet kada pomisle na Skandinaviju. Na Olimpijskim igrama u Tokiju Norveška je osvojila osam medalja, od toga četiri zlata, s time da je jedno od njih u odbojci na pijesku. Pri tome morate znati da govorimo o zemlji koja ima nešto manje od pet i pol milijuna stanovnika. U Norveškoj imamo sportsku filozofiju koja se ukratko može sažeti u rečenicu: »Sport je za svakoga«. Primjerice, velika većina djece voli igrati nogomet i rukomet, ali jednako je važno imati ponudu aktivnosti za one koji to ne vole. Kada saznaju što im se sviđa, postoji dodatna motivacija za njih da postanu dobri u tome. Prema službenim podacima, u Norveškoj je 93 posto školaraca, te čak 70 posto ljudi treće dobi fizički aktivno barem 60 minuta dnevno. Pritom vrhunski sportski uspjesi nisu cilj, već logična posljedica. Najvažnije je da djeca u ranoj dobi steknu zdrave navike koje će pozitivno utjecati na njihovu kvalitetu života i društva u cjelini. Kroz program učenici upoznaju razne sportove u svakodnevnom školskom životu. U Norveškoj, između ostalog, program surađuje s raznim sportskim udrugama, kako bi se učenici mogli okušati u različitim sportovima kao što su: Skijaški savez, Šahovski savez, Bandy savez, Nogometni savez, Stolnoteniski savez, curling savezi itd… Upoznavanjem s različitim aktivnostima u školi, djeca se mogu okušati u različitim sportovima koje inače ne bi tražila, a povećava se vjerojatnost da svatko pronađe sport kojim se zabavlja.

Koja je uloga klubova u tome?

– U gotovo svim norveškim klubovima zastupljeno je nekoliko sportova, a svi su jednaki. Na primjer, ako se planira izgradnja sportske dvorane kluba, onda se uzima u obzir da taj objekt ima sadržaje koje mogu koristiti svi ostali sportski odjeli. Nadalje, norveški klubovi potiču djecu da se okušaju u svim sportovima. Iz mog, još uvijek kratkog iskustva, rekao bih da su u Hrvatskoj klubovi postavljeni kao individualni sportovi. U zadnjem klubu, u kojem sam osobno bio član, imali smo 1.600 članova podijeljenih u različite grupe: skijaško trčanje, biatlon, rukomet, nogomet, E-sport, crossminton i sport za djecu. Također se može spomenuti da je golf jedan od najpovoljnijih sportova u Norveškoj, a Norveški golfski savez trenutno ima nevjerojatnih 127.000 registriranih igrača. A Norveška je zimska zemlja!

Spomenuli ste da je 70 posto ljudi treće životne dobi u Norveškoj fizički aktivno. Kako je to organizirano?

– To je vrlo jednostavna stvar. Djeca koja su fizički aktivna imaju veću vjerojatnost da budu fizički aktivna kao odrasli. Sve lokalne zajednice dužne su imati Frisklivssentral, što je zdravstveno-promotivna i preventivna komunalna zdravstvena služba. Frisklivssentralen pomaže i djeci i odraslima da postave određene ciljeve, pronađu aktivnosti i usluge koje su prikladne za pojedinca i pruže podršku za provođenje planiranog. Nadzor i praćenje odvijaju se pojedinačno i u skupinama i temelje se na potrebama pojedinca i onome što žele postići. Frisklivssentralen je zdravstvena služba, a oni koji tamo rade su obrazovani zdravstveni djelatnici. Mnogi Frisklivssentraleni nude usluge djeci i mladima s obiteljima. Neki također nude pomoć u suočavanju s depresijom i stresom, poteškoćama sa spavanjem i rizičnom konzumacijom alkohola. Stvaranje zdravih navika od rane dobi je oblik prevencije, pa stoga ekonomija ne bi trebala biti pitanje kada je riječ o sportu za djecu i mlade. Zapravo, to je razumno ulaganje u budućnost jer djeca koja se bave sportom imaju osjetno manje šanse za razne bolesti u odrasloj dobi od svojih neaktivnih vršnjaka. U Norveškoj je sport na mnogo načina način života i mislim da ga mogu ponovo stvoriti u zemlji koja me dočekala raširenih ruku.