ZAGREB – Škole koje su u većim gradovima uspjele su se bolje organizirati, dok u onima u ruralnim područjima postoji problem zapošljavanja profesora, ali nešto više od mjesec dana od uvođenja još uvijek je sve u povojima i nema generalne ocjene eksperimentalnog programa cjelodnevne škole.

“One škole koje su u većim gradovima, poput Zagreba, Osijeka i Rijeke, uspjele su se bolje organizirati, one su mogle doći do svih potrebnih nastavnika i drugog kadra koji im je nedostajao”, rekla je Hini predsjednica Hrvatske udruge ravnatelja osnovnih škola Antonija Mirosavljević.

Ocjenjujući prvi mjesec provedbe eksperimentalnog programa, rekla je da je onim školama koje su u ruralnim područjima teško doći do, primjerice, fizičara, informatičara.

No, u ruralnim sredinama općenito je, naglašava, problem doći do profesora neovisno o cjelodnevnoj nastavi, samo što u cjelodnevnoj školi imaju veće potrebe za zapošljavanjem. Ipak, posebno pohvaljuje Ministarstvo znanosti i obrazovanja koje, ističe, bez problema daje suglasnost školama za sve što trebaju.

“Međutim svi generalno zapravo još uvijek nisu ni za niti protiv, još uvijek je to u nekim povojima u prvom mjesecu provedbe. Povratne informacije su ok, svi se trude, pokušavaju i roditelji isto”, ističe predsjednica HUROŠ-a.

Neki su, kaže, prezadovoljni kako su uspjeli sve napraviti, pronaći kadar, dobiti suglasnost ministarstva. A neki nisu zadovoljni, jer im još nedostaje oprema ili nešto drugo. Ima i onih koji kažu da im je žao što su se prijavili, ali i onih kojima je žao što se nisu prijavili, a mogli su jer su imali uvjete.

Ističe da je još preuranjeno za generalnu ocjenu. “Škole će kroz ovu školsku godinu morati zapravo evaluirati sve što rade ovu godinu, da bi se reklo što je dobro, što je loše i što treba ostaviti, a što mijenjati”, dodaje Mirosavljević.

Iz Ministarstva znanosti i obrazovanja na Hinin upit kratko su odgovorili da se cjelodnevna škola odvija prema planu te da su u svakodnevnoj komunikaciji s ravnateljima.

Najveći izazov – slaganje rasporeda

Najveći izazov ravnateljima, ističe Mirosavljević, predstavlja slaganje rasporeda, teško ga je složiti da bi bili zadovoljni svi u procesu – i učitelji i roditelji i učenici.

Tijekom dana je i puno obroka i pauza, pa se i taj dio još ispituje – koliko zapravo djeci treba odmora, koliko im je dovoljno za obrok, treba li im 30 minuta ili manje ili više.

Učenicima je, kaže, ispočetka bilo naporno jer su ipak veći dio vremena provodili u školi, međutim kako vrijeme odmiče, djeca se s tim bez problema mogu nositi.

Boris Počuča, ravnatelj OŠ Ivana Cankara, jedine zagrebačke škole koja se prijavila i ušla u eksperimentalni program cjelodnevne škole, ističe da je prednost koncepta vidljiva u potpomognutom učenju tj. programu A2 u kojemu učenici gradivo ponavljaju i utvrđuju zajedno s učiteljima te pišu zadaće koje su do sada radili kod kuće.

“Vrijeme će pokazati je li uistinu dovoljan ovakav kako je zamišljen ili će se prilagođavati. Još je prerano za konkretan zaključak”, komentirao je za Hinu.

Pisanje zadaća, kaže, u nižim razredima “funkcionira super”. U višim se uspije riješiti iz “težih” predmeta poput hrvatskog jezika i matematike.

“Dolazimo sad do problema što djece nemaju naviku samostalno učiti. Do sada su učila pišući zadaće, a kako ih sada riješe u školi tako često doma ‘zaborave’ pogledati i ponoviti. Na to će se svi morati naviknuti”, naglašava Počuča.

Ravnatelj osječke Osnovne škole “Mladost” Josip Jukić očekuje da će učenici novim načinom rada puno lakše svladavati gradivo, jer su količina gradiva i kurikulumi ostali isti, samo je produženo vrijeme boravka u školi.

Izvannastavne aktivnosti su organizirane, a počinju se organizirati i izvanškolske, napominje

Počuča i Jukić potvrđuju da je u početku bilo organizacijskih poteškoća, a najveći je izazov bio složiti raspored sati te izvannastavnih i izvanškolskih aktivnosti.

Ali sad je, kaže Jukić, “sve sjelo na svoje mjesto”.

Reakcije podijeljene – od oduševljenih do zabrinutih

Što se tiče reakcija na program, Počuča kaže da su neki oduševljeni, neki oprezni, dok su neki osjećaju određenu zabrinutost kako će se sve odraziti na djecu.

“Kod nekih profesora nije došlo ni do kakvih promjena. Kod nekih je došlo do velikih. Najviše to osjete profesori hrvatskog i matematike. Imaju puno više vremena, a usvajaju iste ishode. Isto je i kod učenika”, ističe Počuča.

Jukić ističe da je eksperimentalni program bio izazov za sve djelatnike, ali su u cjelini zadovoljni kako je osmišljen, a što se tiče roditelja, neki su iznimno zadovoljni, no ima i onih koji nisu.

U zagrebačkoj školi bila su dva ispisa, ali je bilo i desetak dodatnih upisa baš zbog programa.

“To je jednostavno tako. I da ne provodimo novi program uvijek će biti onih koji su zadovoljni i onih koji nisu. Generalno mislim da većini roditelja nakon mjesec dana ipak novi program odgovara. Jako puno pisama podrške dobivamo i lijepo je vidjeti takvu povratnu informaciju” komentirao je Počuča.

Jedan od izazova

Iz Osječko-baranjske županije, gdje je u eksperimentalni program cjelodnevne škole uključeno deset matičnih i 16 područnih osnovnih škola kojima je osnivač županija, potvrđuju pozitivne dojmove o provedbi projekta, posebno ističući pozitivne reakcije roditelja.

Kao jedan od izazova navode organizaciju prijevoza iz područnih škola na izvannastavne aktivnosti. O tome su, kažu, izvijestili Ministarstvo znanosti i obrazovanja te poduzeli korake da se riješi taj problem.

Škole koje sudjeluju u programu, ističu, imaju kadrovske, logističke i druge preduvjete za provedbu nastavnih i izvannastavnih aktivnosti, a Ministarstvo im je, napominju, odobrilo 52 nova radna mjesta.

Učenicima svih škola uključenih u eksperimentalni program, kojima je županija osnivač, osigurana su dva obroka na dan, mliječni i kuhani.

Kada je riječ o opremljenosti škola, županija je s MZO potpisala sporazum koji označava dodatno unaprjeđenje infrastrukture škola. Jedan je od ključnih aspekata sporazuma povećanje kapaciteta postojećih kuhinja u pojedinim školama te proširenja blagovaonica.

Usto, dodatno će se opremiti učionice, kabineti i praktikumi te će se adaptirati i opremiti školska igrališta i sportske dvorane, a uredit će se i sanitarni čvorovi te poboljšati klimatizacija prostora.

Riječka škola Kantrida

Riječka osnovna škola Kantrida, koja nije uključena u Eksperimentalni program Osnovna škola kao cjelodnevna škola, cjelodnevnu nastavu provodi od 2008. godine i jedna je od četiriju riječkih škola s tim programom.

Temeljna razlika između riječkog i eksperimentalnog programa, kako navodi ravnateljica te škole Sanja Kvaternik Hren, u tome je što od prvog do četvrtog razreda djeluju dvije potpuno ravnopravne učiteljice, od kojih svaka ima tri predmeta, a poslove razredništva i slobodnog vremena odrađuju ravnopravno te naizmjence rade ujutro i popodne.

Uspoređujući dva programa, Kvaternik Hren kao jedan od problema eksperimentalnog programa ističe organizaciju, odnosno pitanje čuvanja djece u rekreacijskim pauzama te napominje da je eksperimentalni program donekle nejasan te ima nedefiniranih dijelova koji se namjeravaju rješavati u hodu.

Program cjelodnevne nastave koji oni provode, smatra, ima svoje prednosti i nedostatke. Odnos učiteljica i djece je drukčiji, kaže, jer u cjelodnevnoj nastavi one nisu samo čuvarice, nego provode mnogo vremena s djecom i točno znaju koje su im potrebe. Usto, djeca udžbenike i bilježnice kući nose samo vikendom i nemaju domaće zadaće.

Kao problem cjelodnevne nastave vidi dug boravak djece u školi, jer po modelu koji oni provode učenici samo iznimno iz škole izlaze prije 16 sati. “Nisu sva djeca za to, nekoj djeci je potreban povremeno mir, da se odvoji od druge djece. Za provedbu cjelodnevne nastave važan je i prostor za slobodno vrijeme i bavljenje sportom, koje nedostaje, jer nisu dovoljne samo učionice”, zaključuje Kvaternik Hren.