Trenutak iskrenosti

Državnu tajnicu u MUP-u frustrira korupcija: Bojim se u kojem se smjeru ovo razvija…

Dražen Ciglenečki

Irena Petrijevčanin / Foto Patrik Macek/PIXSELL

Irena Petrijevčanin / Foto Patrik Macek/PIXSELL

Htjela bih da korupcije u Hrvatskoj ima što manje, od jedinica lokalne samouprave do izvršne vlasti. Možda je to moja utopijska želja, ali..., kaže Irena Petrijevčanin



Ministar unutarnjih poslova Davor Božinović nikada ne dolazi u Sabor kako bi branio dokumente iz svog resora, uvijek tu zadaću prenese na nekog od državnih tajnika u svom resoru.


Tako je u utorak na sjednicu saborskog Odbora za unutarnju politiku i nacionalnu sigurnost poslao Irenu Petrijevčanin, kako bi ona sudjelovala u raspravi o Izvješću o radu policije u 2022.


Tamo je nju dočekala i zastupnica Karolina Vidović Krišto, koja nije članica tog Odbora, ali je došla na sjednicu da bi predstavnika MUP-a pitala što smatra važnim.




I u komunikaciji njih dviju, kako smo doznali, dogodio se trenutak iskrenosti državnog dužnosnika kakav nipošto nije uobičajen.


Rekonstruirali smo jučer kako je to Irena Petrijevčanin, nekad saborska zastupnica Mosta, potom kratkotrajne stranke HRID, koja se naposljetku politički skrasila u HDZ-u, »izula cipele državne tajnice« i odlučila progovoriti kao takozvani običan građanin.


Karolina Vidović Krišto isporovocirala ju je tvrdnjom da se niti nju ne može osloboditi odgovornosti za »kriminal i korupciju u Hrvatskoj«.


Perspektiva građanke


– Sramotno je što ministar Božinović ne dolazi u Sabor, ali to ne znači da ćemo ekskulpirati njegove državne tajnike. Skrivaju se afere, a policija šuti.


Čak ih zataškava. Policija je izmanipulirala izvješće o željezničkoj nesreći kod Novske, u koju je bio uključen i teretni vlak tvrtke ENNA Transport, u vlasništvu Pave Vujnovca.


Na kraju je ispalo da nitko nije kriv za tu nesreću. O tome sam govorila, a Irena Petrijevčanin mi je na to rekla da će izuti cipele državne tajnice i da je kao građanka i ona frustrirana kriminalom.


Što ona ima biti frustrirana, u poziciji je da mora nešto poduzeti, kazala nam je Karolina Vidović Krišto.


Irena Petrijevčanin nam je ispričala što je to na sjednici saborskog Odbora točno rekla iz perspektive hrvatske građanke.


– Naglasila sam da svi mi normalni ljudi, koji pošteno, stručno i profesionalno radimo, neovisno o tome na kojem se položaju nalazimo, imamo ponekad razloga biti frustrirani količinom korupcije koja se otkriva u svim segmentima, od javne uprave, jedinica lokalne samouprave, izvršne vlasti, pa do trgovačkih društava u državnom vlasništvu.


Živim od svog rada, od plaće. Imam probleme kao svi građani i mislim da je prirodno da mi smeta kada neki državni tajnik, poput Josipe Rimac, bude u sukobu interesa, trguje utjecajem, krši sve odredbe članka 191. Kaznenog zakona, da ih sada ne nabrajam.


Naravno da to nije ugodno, voljela bih da je drukčije, da se u javnu upravu uzima ljude sukladno stručnosti, a ne podobnosti. S obzirom na sve te pojavnosti u Hrvatskoj, mislim da je bilo u redu od mene iskreno o tome progovoriti na sjednici Odbora.


Ne očekujem ni od koga da mi zbog toga aplaudira, da me hvale da sam nešto sjajno izjavila, vjerujem da na ovaj način svaki normalan hrvatski građanin treba govoriti, ističe državna tajnica u Ministarstvu unutarnjih poslova.


»Utopijska želja«


Rekla nam je da ju je pogodila »teza Karoline Vidović Krišto da smo svi mi lopovi«.


– Ja sigurno nisam lopov, sveučilišna profesorica sam i sada predajem u Rijeci. Ali, ponavljam, frustrirana sam činjenicom da u mom okruženju ima takvih koje je zastupnica etiketirala.


Čovjeku je teško gledati to nepoštenje, htjela bih da toga u Hrvatskoj ima što manje, od jedinica lokalne samouprave do izvršne vlasti.


Možda je to moja utopijska želja, ali mora nam ovo svima biti cilj, svi trebamo tome pridonijeti. Naročito mi koji smo u javnoj i državnoj upravi jer od nas se očekuje da smo uzor drugim građanima, ne da njima propisujemo pravila, a sami se suprotno ponašamo.


Ako je nekome teško biti moralan, onda ne bi smio raditi posao na kojem mora biti moralan. Znam da to možda zvuči banalno, ali sve se na kraju na to svodi.


Nažalost, suočeni smo s negativnom selekcijom kadrova u javnoj upravi. I koji bi to moj motiv trebao biti da nastavim obnašati dužnost državne tajnice za 16 tisuća kuna mjesečno, budući da se zbog nekih državne tajnike poistovjećuje s kriminalom i korupcijom?


Bojim se da se sve razvija u smjeru u kojem ne bi trebalo, zaključuje Irena Petrijevčanin.