Nacrt još nije izašao u javno savjetovanje, a oko budućeg Zakona o pomorskom dobru i morskim lukama već je niz kontroverzi i nezadovoljstva.

Naime, Vlada bi prema najavama u e-savjetovanje u rujnu trebala poslati nacrt novog Zakona o pomorskom dobru, koji će naslijediti aktualni, a koji je na snagu stupio još 2003. godine.

O prijedlogu zakona o pomorskom dobru i morskim lukama, posebno u dijelu koji se odnosi na eventualno ograničavanje pristupa pomorskom dobru, posebno plažama, upit smo uputili i Josipu Bilaveru, državnom tajniku za more i EU fondove u Ministarstvu mora, prometa i infrastrukture. B

ilaver kaže kako je nacrt prijedloga Zakona o pomorskom dobru i morskim lukama još u fazi izrade i nije stavljen ni u proceduru javnog savjetovanja, te da se određeni članci Zakona očito pogrešno interpretiraju, uz paušalno iznošenje zaključaka.

Razvojna politika

– Kako smo iz Ministarstva već naglasili, ni u kojem slučaju ne može se govoriti o tome da će novi zakon olakšati ograđivanje i naplatu ulaska na plažu, naprotiv, možemo potvrditi kako će, za razliku od trenutačno predviđene načelne mogućnosti sudjelovanja jedinice lokalne samouprave u kreiranju politike, ona sada biti stavljena u aktivniji položaj, pa i u kontekstu plaža i upravljanja istima, a jedinice lokalne samouprave obvezat će se da štite i unapređuju pomorsko dobro te pomorskim dobrom upravljaju na transparentan način, kaže Bilaver.

To će, objašnjava, značiti da će sama jedinica lokalne samouprave moći, putem godišnjeg plana upravljanja pomorskim dobrom, razvrstati plaže na svom području, ovisno o svojoj razvojnoj politici, a u sam postupak donošenja godišnjeg plana upravljanja pomorskim dobrom uključit će se zainteresirana javnost putem javnog savjetovanja koje prethodi njegovom donošenju.

– Uz to, kao dodatan mehanizam zaštite, u novom prijedlogu Zakona zabranjeno je ograđivanje javnih morskih plaža, odnosno plaža koje su uređene, infrastrukturno opremljene, a služe većem broju ugostiteljsko-turističkih objekata i građana.

Prema tome, nizom odredbi želi se zaštititi ograđivanje pristupa javnim, primjerice, gradskim plažama, a za plaže izvan naselja uvedeni su mehanizmi sudjelovanja jedinice lokalne samouprave, javnih savjetovanja i određenja svake pojedine jedinice lokalne samouprave o tome koju razvojnu politiku želi, što će moći definirati Planom upravljanja pomorskim dobrom.

Dakle, nije riječ o privatizaciji plaža, budući da u Hrvatskoj ni danas ne postoji privatna plaža, već o kvalitetnijem uređenju pitanja korištenja pomorskog dobra na razini jedinice lokalne samouprave, kako plaža tako i ostalog pomorskog dobra, kaže državni tajnik.

U svom odgovoru ističe i kako nije svako pomorsko dobro u naravi plaža, niti je svaka koncesija onemogućenje pristupa pomorskom dobru, posebno u slučaju kada se radi o plažama.

– Na nekim dijelovima pomorskog dobra potrebno je i korisno predvidjeti mogućnost ograničenja pristupa pomorskom dobru na temelju koncesije, primjerice, za industrijske luke ili brodogradilišta koje po svojoj prirodi jesu pomorsko dobro.

Upravo zbog toga plaža je, kao jedna od mogućih pojavnosti pomorskog dobra, posebno regulirana nacrtom prijedloga zakona i posebno je zaštićen pristup plaži koja služi većem broju korisnika.

Također je propisana obaveza davatelja koncesije da, osim osiguravanja opće upotrebe javne plaže svima pod istim uvjetima, osigura i štiti javni interes korištenja plaže, posebno u slučaju kada plaža po svojem položaju i funkciji treba zadovoljiti potrebe šireg kruga korisnika, kaže Bilaver.

Inspekcijske ovlasti

Novim Nacrtom prijedloga Zakona o pomorskom dobru inspekcijske ovlasti su, prema njegovim riječima, povećane i detaljnije propisane, kao i sankcije za kršenje odredbi Zakona.

Vezano uz to da bi Zakon trebao jasnije i detaljnije propisati postupke i obveze koje imaju davatelji koncesije, koncesionari, kao i posljedice za koncesionare koji krše obveze iz koncesije, ističe još jednu izmjenu.

– Riječ je o izmjeni koja se planira uvesti po pitanju gospodarskog korištenja pomorskog dobra, odnosno izmjena postupka dodjele koncesijskog odobrenja, a koje se ne bi više dodjeljivalo po takozvanom principu »najbrži prst«, nego putem javnog natječaja, kako bi se i taj postupak učinio transparentnijim.

Ovim putem željeli bismo još jednom podsjetiti da je nacrt prijedloga Zakona, na kojem radi Radna skupna sačinjena od stručnjaka iz područja pomorstva i pomorskog dobra, u izradi, a kad tekst istog bude završen, bit će upućen u proceduru savjetovanja s javnošću, gdje će sva zainteresirana i opća javnost imati priliku dati svoje komentare i na taj način doprinijeti izradi samoga Zakona, zaključuje Bilaver.

Jučer se na pitanja privatizacije plaža, odnosno onoga što se oko tog pitanja priprema budućim zakonom, osvrnula u priopćenju supetarska gradonačelnica Ivana Marković.

– Prošli su me trnci već na samom početku čitanja, a bez da sam uopće došla do prvog članka Zakona, a u kojem stoji: Donošenjem novog Zakona o pomorskom dobru i morskim lukama stvaraju se uvjeti za brži i uspješniji gospodarski razvitak Republike Hrvatske kao pomorske zemlje, stvaraju se uvjeti za ulaganja na pomorskom dobru.

U slučaju Republike Hrvatske to, bez ikakvih drugih tumačenja, gotovo sigurno čitam kao olakšavanje novih devastacija pomorskog dobra, te nova privatizacija i kolonizacija pomorskog dobra s obzirom na to da smo spremni na sve u svrhu »razvoja« i »boljitka turizma« na račun »zapošljavanja« i »rekordnih brojki«, navela je supetarska gradonačelnica.

Ukazala je i kako se u članku 7. uvodi nevjerojatna promjena, odnosno pomorsko dobro se daje na upravljanje Vladi RH umjesto DORH-u.

– Vladi koja je provela privatizaciju svega što je vrijedilo u ovoj državi, a sada bi samostalno, bez kontrole i ovisno o volji premijera ucrtavala pomorsko dobro, granice, odobravala koncesije, zatvarala plaže i slično, kazala je Marković.

Podzakonski akti

Stručnjak za pomorsko dobro Branko Kundih, koji je i član radne skupine u kojoj zastupa Udrugu gradova, kazao je kako je činjenica da se već po sadašnjem zakonu može ograničiti opća upotreba pomorskog dobra, i to kroz instrument koncesije. Pitanje je kako to primjenjivati u praksi.

Ključni je problem što nemamo jasne podzakonske akte, a to su u prvom redu pravilnici i uredbe o plažama.

– Mi kao turistička zemlja imamo pravilnik o morskim plažama još iz 1995. godine! Zakonom se ustvari rješavaju načelna pitanja, a uredbama detalji, a usto u postojećem Zakonu o pomorskom dobru ne postoji ni jedna definicija pojma plaže, dakle nemate definirano što je ustvari plaža, već je samo definirano da je plaža pomorsko dobro.

Prema tome, ja ne vidim u ovom momentu nikakvu mogućnost zatvaranja morskih plaža, ali je potrebno imati jasne parametre i provedbene propise koji se tiču tog vrijednog resursa, ukazao je Kundih navodeći kako Francuzi imaju poseban zakon samo o koncesioniranju morskih plaža.

U svakom slučaju zaključio je da je potrebno zaštititi javni interes opće uporabe morskih plaža, ali ujedno zaštititi interese turističkog sektora.

S mudrim zakonskim rješenjima to je apsolutno moguće postići, zaključio je Kundih, koji se zalaže i za to da veliki gradovi imaju cjelovitu nadležnost za davanje koncesija na plažama na svojem području.

Prošlog tjedna otvoreno pismo o budućem Zakonu poslali su i iz Udruge Pokret otoka. Maja Jurišić, predsjednica ove udruge pojasnila nam je na što se referiraju u svojim kritikama nacrta Zakona o pomorskom dobru.

– Najbitnije je što se ovim nacrtom definiralo da se opća upotreba pomorskog dobra, s osobitim naglaskom na morske plaže, može ograničiti potpuno ili djelomično.

A to nije na ovaj način definirano trenutačnim Zakonom. Naime, trenutačni Zakon kaže kako opća upotreba pomorskog dobra podrazumijeva da se svatko ima pravo služiti pomorskim dobrom sukladno njegovoj prirodi i namjeni.

Novi prijedlog Zakona, pak, kaže kako se opća upotreba pomorskog dobra može ograničiti, a iznimno isključiti na određeno vrijeme.

Inače, koncesije koje su se dodjeljivale s mogućnošću ograđivanja, a za koje znamo da ih je na Jadranu blizu 20, mogu biti legalne prema postojećoj Uredbi, ali su definitivno iznimka, a ne pravilo i pitanje je po kojem ključu su se odobravale.

Stavljanje ovakve stavke u Zakon je, pak, problematično i ostavlja preveliku mogućnost zloupotrebe definiranja javnog prava. Isključivanje pomorskog dobra iz opće uporabe se preširoko definira.

Novim prijedlogom Zakona se definira da se u planovima upravljanja pomorskim dobrom treba definirati koje će plaže ostati javne, a na kojima će se ograničiti javna upotreba.

Dodatno, proces se odugovlači na način da se traži da planove lokalne samouprave šalju županijama koje onda kreiraju jedan zajednički plan na čitavom svom području, a onda se to sve skupa treba dati Ministarstvu na odobrenje.

To u teoriji zvuči dobro, ali je neprovedivo te produljuje i komplicira čitav proces upravljanja pomorskim dobrom, kazala je Jurišić.

Dodala je kako je nacrtom Zakona trebalo puno bolje definirati postojeće probleme na lokalnoj razini, kao što su nadzor, sankcioniranje te ispreplitanje nadležnosti nad pomorskim dobrom.

Kazala je i kako u resornom Ministarstvu kažu kako se ništa neće ograničiti u naseljenim mjestima, ali i kako ostaje nejasno što se planira s cijelim područjima obale i otoka koja nisu naseljena.

Strateški dokument

– Kažu kako krivo interpretiramo nacrt, ali ne negiraju ograničenje upotrebe pomorskog dobra, konkretno morskih plaža. U kontekstu i najavljenog strateškog dokumenta hrvatskog turizma i potrebe povećanja udjela hotelskog smještaja, to bi u konačnici značilo da se na ovaj način omogućava razvoj plaža koje će biti ograničene za upotrebu isključivo hotelskih kapaciteta.

Nažalost, imamo primjere Italije i Grčke u kojima je to uvedeno na mala vrata i kod njih je pravilo koncesionirana plaža s ograničenim javnim pristupom, a javna je plaža zapravo iznimka.

Ovo se u susjednim zemljama već dogodilo, dakle možemo iz prakse vidjeti što se može dogoditi kod nas, dodala je Jurišić.

Novi Zakon o pomorskom dobru i morskim lukama donosi se u reformskom paketu vezanom za Nacionalni plan oporavka i otpornosti (NPOO).

Na NPOO se naslanja i nedavno predstavljena nova Strategija održivog razvoja turizma Hrvatske do 2030. u kojoj se ustvari želi uvesti reda u privatni smještaj, prije svega rentijerstvo, ali i povećati udio hotelskog smještaja.

Isto tako neke najave govore da bi do kraja godine trebalo biti riješeno i pitanje turističkog zemljišta za koje se i dan-danas čekaju podzakonski akti, a koje je ključno za investicije turističkih firmi.

U tom smislu pitanje je koliko će se i buduća regulativa pomorskog dobra, odnosno plaža, »povinuti« pod interesima kapitala i ulaganja velikih tvrtki.

Kirigin: Javni natječaj, a ne javni poziv i »najbrži prst«

Za komentar ove problematike pitali smo i Fernanda Kirigina, gradonačelnika grada Opatije, dakle jedne od najjačih turističkih destinacija na Jadranu.

Kazao je kako nije upoznat s tekstom Zakona na koji se referirala gradonačelnica Supetra Ivana Marković budući da on nije javno objavljen.

– Prema mojim informacijama izrada Zakona još uvijek je u proceduri kod nadležnog Ministarstva, pa tako i mi u Gradu Opatiji željno iščekujemo otvaranje javne rasprave budući da je problematika pomorskog dobra od izuzetne važnosti za sve priobalne jedinice lokalne samouprave.

Vjerujem da se svi slažu da se područje upravljanja pomorskim dobrom mora urediti znatno bolje nego što je uređeno važećim propisima.

Ono što ja kao gradonačelnik očekujem od novog Zakona je da se poslovi upravljanja pomorskim dobrom što je moguće više decentraliziraju, odnosno da se prepuste gradovima i općinama, kao i da se konačno uredi pitanje koncesijskih odobrenja.

Naime, ona bi se trebala temeljiti na principima tržišnog natjecanja, dakle, javnom natječaju, a ne kao do sada prema »najbržem prstu«, odnosno javnom pozivu, ukazao je opatijski gradonačelnik.

Kritika iz udruženja marina

Budući Zakon o pomorskom dobru i morskim lukama kritizirali su i iz udruženja marina.

Naime, traži se da se omogući postojećim koncesionarima da po isteku svojih koncesija ne moraju svi izlaziti na javni natječaj te da cijena koncesije ne bude odlučujući faktor.

Naime, u marinama ukazuju kako je potrebno da se valoriziraju i sva ulaganja u infrastrukturu marina, ulaganja u kadrove, goodwill (dobra reputacija) koji je stvoren tijekom svih tih godina…

Ukazali su i kako je talijanski parlament donio izmjene svog Zakona o zaštiti tržišnog natjecanja u koji je upravo integrirao iste odredbe koje predlaže i hrvatski nautički sektor.

Jedna od prvih kompanija kojoj istječu koncesije je državni lanac marina ACI u kojem su višekratno ukazivali kako je pitanje koncesija ključno za daljnji razvoj i ulaganja.