Aktualni pandemijski val prouzročen podvarijantama omikrona u Hrvatskoj i dalje uzrokuje visoke dnevne brojke novih slučajeva i premda ga karakteriziraju blaže kliničke slike i ne opterećuje značajno bolničke kapacitete, sve se češće postavlja pitanje kakva jesen očekuje zemlju s jednom od najnižih stopa procijepljenosti stanovništva u Europi. Pritom statistike ukazuju da se Hrvatska nalazi na osmom mjestu u svijetu i petom mjestu u Europi kad je riječ o smrtnosti od koronavirusa, a stručnjaci i dalje ističu značajnu važnost cijepljenja u smanjenju stope smrtnosti od COVID-19 kao i pripremama za još jednu pandemijsku jesen.

– Teško je pouzdano govoriti, pa i spekulirati o razlozima visoke smrtnosti od koronavirusa u našoj zemlji. Siguran sam da epidemiolozi o tome mogu reći puno više. Ipak, po meni glavni problem je u činjenici da mi imamo još uvijek značajan udio neprocijepljenih u starijoj populaciji koja je inače ugrožena zbog prirodnog slabljenja imunog odgovora, a tu su i druge bolesti, odnosno komorbiditeti koji dodatno pogoršavaju situaciju. U svakome slučaju, ako želimo, a vjerujem da želimo pomoći toj populaciji ljudi, trebamo učiniti sve da se oni čim prije cijepe ili docijepe ako to već nisu učinili. S obzirom na to da je javno mnijenje dosta kritično prema docjepljivanju, odgovornost je prije svega na liječnicima i drugim zdravstvenim radnicima da tu populaciju naših građana uvjeri da će cijepljenjem, odnosno docjepljivanjem uvelike smanjiti rizik od težih oblika bolesti i smrtnosti. Naravno, osim starije populacije, treba voditi računa o ljudima koji imaju narušen imuni odgovor zbog inih razloga, uključujući i medikamentozne, i za njihovu zaštitu često nije dovoljno cijepljenje, već treba koristiti i druge mjere, kaže akademik i virusni imunolog Stipan Jonjić.

Zdravstveni sustav

Slično razmišlja i prof. dr. Luka Čičin-Šain, voditelj Odjela za virusnu imunologiju u Helmholtz centru za infektivna istraživanja u njemačkom Braunschweigu koji upozorava kako Hrvatska ima nižu stopu procijepljenosti i niži postotak busteriranih od većine drugih EU zemalja i to u svim starosnim skupinama zbog čega ne čudi visoka smrtnost od koronavirusa.

– To znači da je imuna zaštita kod mnogih bila slabija nego je morala biti pa su podlegli infekciji. S druge strane, na jesen i zimu ove godine Hrvatska je sporo i neodlučno uvodila epidemiološke mjere kojima se moglo smanjiti virusno širenje. To je dovelo do znatnog virusnog širenja, brojnih infekcija, a onda i smrti. Postoje i parametri na koje se nije moglo utjecati, bar ne ovako kratkoročno. Na primjer, Hrvatska ima relativno staru i nezdravu populaciju, ali i zdravstveni sustav koji nema dovoljno kapaciteta da izdrži vršna opterećenja u pandemiji, kaže Čičin-Šain.

U ovom epidemijskom valu prevladavaju podvarijante omikrona BA.4 i BA.5, no neka istraživanja sugeriraju da bi novi val mogla prouzročiti i nova podvarijanta omikrona koja se već proširila Indijom i Velikom Britanijom. Akademik Jonjić kaže kako je već je sasvim izvjesno da podvarijante omikrona imaju određenu prednost u odnosu na izvornu varijantu u smislu lakšeg širenja, odnosno boljeg izmicanja imunološkom nadzoru.

– Ove varijante postaju dominantne u nekim dijelovima svijeta i to će se, sasvim izvjesno, nastaviti. Kolika je mogućnost pojave novih podvarijanti? Odgovor na to je vrlo relativan. Sasvim sigurno stalno nastaju nekakve nove varijante i podvarijante postojećih, a o osobinama koje su one stekle mutacijama, ovisi hoće li one postati dominantne i potisnuti prethodne, baš kao što je to bio slučaj pojavom omikron varijante i nakon toga njegovih podvarijanti. Mislim da nitko ne može sa sigurnošću predvidjeti hoće li se i kad pojaviti neka nova varijanta koja će potisnuti one koje trenutno dominiraju i svako predviđanje bilo bi, zapravo, nekritično, smatra Jonjić.

Čičin-Šain pak ističe kako nove varijante koje se sada šire i potiskuju stare to čine jer bolje izbjegavaju imunosno prepoznavanje u populaciji osoba koje su već prokužene ili procijepljene. Stoga su BA.2 varijantu, koja je dominirala u veljači, na proljeće i ljeto potiskivale BA.5 ili BA.2.75 varijante.

– Varijanta BA.2.75 se nije bitnije širila u kontinentalnoj Europi, gdje još uvijek dominira BA.5 varijanta. U Americi i Australiji se vidi da varijante BA.2.75 ili BA.4.6 rastu u postotku u odnosu na BA.5, iako ih još uvijek ima tek par postotaka među svim varijantama u opticaju. Nejasno je koja od ove dvije varijante će u nekom trenutku potisnuti BA.5, a moguće je i da će to učiniti neka varijanta koja još nije prepoznata, ali je prilično jasno da BA.5 nije kraj puta. Važno je naglasiti da ove nove varijante nisu nužno infektivnije od starih u apsolutnom smislu – one se samo bolje šire u populaciji osoba koje su djelomično, ali ne i posve imune. Također, nema naznaka da se virulentnost odnosno težina oboljenja bitno promijenila kao posljedica genetike omikron varijanti, uključivo BA.5 ili BA.2.75. Istina je da u prosjeku vidimo blaže kliničke slike, ali do njih dolazi jer ogromna većina ljudi ima bar neku razinu antitijela na virus, tako da je jako malo ljudi koji su mu posve izloženi, onako kao što je to bio slučaj najesen 2020. ili najesen 2021. među necijepljenima, objašnjava Čičin-Šain.

Opasan virus

Riječki znanstvenici se slažu da je zapravo teško predvidjeti što donosi jesen. Akademik Jonjić ističe kako se virus se širio te se i dalje širi tijekom ljeta s velikim brojem zaraženih, a kao posljedica toga tu je i značajan broj teško oboljelih i umrlih. Prema njegovom mišljenju, omikron jest nešto blaža varijanta u smislu patogeneze, ali se još uvijek radi o opasnom virusu, čije posljedice je teško predvidjeti.

– Svi pomalo relativiziramo situaciju, što je i normalno, i polako praktički nestaju mjere koje su bile na snazi. Vidimo da i SAD praktički ukidaju sve ključne mjere kako bi time pokazali da ova pandemija više ne predstavlja takvu opasnost kao što je to bila prije. Veliki dio pučanstva je cijepljen ili je prebolio COVID-19 ili oboje, što nas, sasvim sigurno, stavlja u puno bolju poziciju, napose kad govorimo o težim oblicima bolesti. Međutim, nitko tko o tome zna nešto ne želi niti ima razloga zaključiti da je “priča gotova” i da smo se “riješili” ovog virusa. Pred nama su sigurno godine u kojima ćemo na različite načine postupati kako bismo se nosili s ovom bolešću, što neće biti tako veliki problem s obzirom na to da nam dolaze sve kvalitetnija cjepiva, a uz postojeće zasigurno će doći i novi lijekovi. Zaključio bih da se slažem da je opravdano pokušati živjeti s pandemijom kao da je nema, ali uz oprez koji uključuje preventivne i druge mjere kojima se čuvaju oni najugroženiji, a napose zdravstvene ustanove jer ne bi bilo dobro da bolesnici koji zbog inih razloga dolaze ili borave u zdravstvenim ustanovama zbog slabih epidemioloških mjera dodatno još obole od COVID-19. Sve u svemu, iako nisam siguran, ja se kao i mnogi nadam da najesen nećemo trebati drastične mjere kako bi se nosili s pandemijom, naglašava Jonjić.

Čičin Šain pak ističe kako ležeran pristup pandemiji ne zagovara struka i međunarodna znanstvena zajednica, nego je rezultat društvenih, ekonomskih i političkih pritisaka kojima su obnašatelji vlasti, ali i djelatnici u javnom zdravstvu izloženi.

– Stoga kao znanstvenik ne mogu predvidjeti kako će javno zdravstvo reagirati na jesen, jer se ne radi o medicinsko-znanstvenom nego o sociološkom pitanju. Broj službeno potvrđenih novih infekcija se više ne diže, a možda i pomalo pada, ali je postotak pozitivnih testova jako visok, tako da je teško procijeniti koliko se zaraženih s blagim simptomima šeće, a da nema dijagnozu. Ipak, s obzirom na to da je postotak pozitivnih testova pao s oko 60 posto na oko 30 posto u zadnjih nekoliko tjedana, a da je broj dijagnosticiranih u laganom padu, očekujem manje slučajeva u rujnu. Teško je procijeniti što će se dogoditi kasnije, kad nastava opet počne, smatra Čičin-Šain.

Dvovalentno cjepivo

U rujnu bi, kako sada stvari stoje, trebalo biti odobreno adaptirano dvovalentno cjepivo protiv koronavirusa. S obzirom na to da trenutno dostupno cjepivo nije pokazalo visoku učinkovitost kad je riječ o zaštiti od zaraze omikron varijantama, mnogi se pitaju hoće li novo cjepivo bolje štiti od omikron varijanti kao i nekih budućih varijanti koronavirusa.

– Slažem se da postojeće cjepivo, baš kao niti prirodna infekcija, ne štite od ponovne infekcije novim varijantama zbog promjena koje se događaju na virusnom proteinu preko kojeg se virus veže za receptore na našim stanicama. Međutim, to nikako ne znači da cjepiva nisu odigrala ključnu ulogu u kontroli ove pandemije, napose u smanjivanju stope teško bolesnih, kao i stope smrtnosti. Ipak, jasno je da za efikasniju kontrolu širenja novih varijanti trebamo nove inačice cjepiva koje će uključivati i varijante ovog virusa, uključujući i subvarijante omikrona. Vi aludirate na najavljeno cjepivo tvrtke Moderna koje uključuje ne samo izvornu varijantu ovog virusa, već i izvornu podvarijantu omikrona. Iako je to dobro jer će vjerojatno takvo cjepivo štititi i od podvarijanti omikrona, bilo bi bolje da se u samom cjepivu već nalaze RNK za podvarijante BA.4 i BA.5 koje sada, čini se, dominiraju. Međutim, ne treba nas to brinuti jer i druge tvrtke, uključujući Pfizer BioNTech rade na pripremi cjepiva koja ciljaju podvarijante ovog virusa, a koliko mi je poznato, već su uznapredovale kliničke studije te bi ta cjepiva trebala biti dostupna do kraja godine, da ne spominjem da se sigurno radi i na pripremi tzv. antigenskih cjepiva koja pokrivaju podvarijante. Dosta se govori i o tzv. univerzalnom cjepivu na koronaviruse koje bi nas štitilo puno šire, ne samo od ovog, nego i od drugih koronavirusa, ali o tome nedovoljno znam da bih mogao nešto više reći, objašnjava Jonjić dok Čičin-Šain podsjeća kako je opća imunost gubila na učinkovitosti sa svakom novom podvarijantom omikrona, ali i s protokom vremena od cijepljenja, docijepljenja ili preboljenja.

– Kako stvari stoje, cjepiva nisu idealna jer pružaju kratkotrajnu zaštitu. Stoga osobe koje su cijepljene na proljeće ili su dobile “booster” na zimu 2021. godine imaju malo protutijela i nisu zaštićene, ali bi im drugi “booster” pomogao, čak i s postojećim cjepivom. S obzirom na nove valove koji se uvijek iznova kotrljaju, za očekivati je da ćemo se i dalje svakih šest mjeseci morati cijepiti ili zaraziti, pri čemu su posljedice cjepiva daleko blaže od posljedica od infekcije, čak i ako bolest nije jako ozbiljna. Velika Britanija je upravo odobrila bivalentno cjepivo od Moderne, a očekuje se da će i druge zemlje to pratiti, ali je veće pitanje koliko će doza cjepiva biti dostupno i kada. Ujedno, nema nikakvih informacija o dugotrajnosti učinka tog cjepiva i je li u tom smislu bolje od postojećih. Stoga, savjetovao bih osobama koje se nisu inficirale ovog ljeta, a koje nisu primile “booster” u zadnjih šest mjeseci i više, da se docijepe bez da čekaju na bivalentno cjepivo. To naravno ne isključuje mogućnost da će bivalentno cjepivo djelovati bolje, jednom kada postane dostupno, ali ako to baš bude potrebno, s njime ćemo se moći docijepiti i negdje na zimu, zaključuje Čičin-Šain.