Prema novom modelu osiguranja fiskalne održivosti dječjih vrtića, koji će rasteretiti gradske i općinske proračune, smanjit će se iznos roditeljske participacije u cijeni vrtića, bez obzira radilo se o javnom ili privatnom vrtiću. Godišnji iznos sredstava za fiskalnu održivost dječjih vrtića računat će se umnoškom broja djece, prosječne cijene smještaja po djetetu na nacionalnom nivou i postotnog udjela od 6,25 do 50 posto, prema skupinama razvijenosti pojedine jedinice lokalne samouprave na čijem se području vrtić nalazi. Prema najavama iz Vlade, financiranje će započeti već od 1. listopada ove godine, a godišnje će se na to izdvajati više od 70 milijuna eura.

Privatno i javno

U ovoj godini osigurat će se 14,9 milijuna eura za vrtiće čiji su osnivači gradovi i općine, a još 2,9 milijuna eura za privatne vrtiće, odnosno ukupno 17,8 milijuna eura do kraja 2023. godine. U Vladi su procijenili da financiranje zaslužuje i 26.565 djece u privatnim vrtićima, što je 18,7 posto svih korisnika vrtića, jer ih roditelji u pravilu odabiru zbog nedostatka mjesta u javnim vrtićima. U udrugama i sindikatima zadovoljni su ovakvim rješenjem, jer u njemu vide korak naprijed koji se dugo čekao. S pozicije sindikata, kažu, trebalo bi više ulagati u gradske ili javne vrtiće, no svjesni su da bi bez privatnih vrtića pritisak na ionako pretrpane odgojne skupine bio još veći.

– Ne smatram da je u redu da se javni i privatni vrtići financiraju na isti način, trebalo bi pronaći drugi način da im se pomogne, komentira Božica Žilić, predsjednica Sindikata obrazovanja, medija i kulture. Privatni vrtići, dodaje, po broju skupina djece i po svom ustroju nisu tako veliki kao javni gradski vrtići, pa ni kriterij »svima jednako« nije najispravniji. Trebalo bi, smatra Žilić, kriterije i omjere raspodjele novca postaviti drukčije.

– Svako dijete ima pravo na vrtić, i ako idete s te pozicije, ili s pozicije roditelja, naravno da je interes svakog roditelja da mu dijete ide u javni vrtić jer ga može lakše priuštiti. Ali kad nemate drugi izbor, dobro je da su tu privatni vrtići jer u nekim sredinama ne možete dobiti čak ni to. Treba pokušati pomiriti sve te situacije, veli Žilić. Smatra kako nijedno rješenje nikada neće biti baš idealno, ali je zadovoljna uredbom jer je ona velik pomak u odnosu na sve prethodne godine kad državne pomoći za dječje vrtiće nije bilo.

Dobar smjer

– Uvijek smo upozoravali da, sve dok se država ne uključi, nećemo moći riješiti ni broj djece u skupini, niti uvjete rada, prostorne, materijalne, kakve svako dijete zaslužuje. Konačno se to i dogodilo, to će bitno rasteretiti jedinice lokalne samouprave, što daje velik prostor za ulaganje u djelatnost, za ulaganje u proširenje kapaciteta, a i za poravnanje plaća zaposlenih u vrtićima koje u mnogim sredinama nisu u skladu sa Zakonom o predškolskom odgoju, podsjeća sindikalna čelnica.

Smjernice nove politike sada su jasno trasirane, dosta je primjedbi udruga i sindikata uvaženo, a praksa će pokazati koliko je takvo rješenje dobro, vele u sindikatu. To što se krenulo dobrim smjerom, ne znači da će to biti najispravniji model. Za neke bi kriterij trebao biti broj upisane djece, nekome veličina objekta, nekome broj odgojnih skupina, a kriterij razvijenosti također je dvojben jer neće riješiti pritisak na vrtiće u velikim gradovima.

– Ide se po kriteriju razvijenosti općine ili grada, što opet nije dobro. Tamo gdje je najveći pritisak, kao što su veliki gradovi poput Zagreba ili Splita, ova uredba neće puno pomoći. Taj kriterij smo svi kritizirali, pa će se možda naći neka mekša varijanta, smatra Žilić. Najvažnije je, dodaje, da Vlada ima sluha, da shvaća kako je svima u interesu da svakom djetetu bude jednako dostupan dječji vrtić i da roditelj nikad ne bude u situaciji da ne zna kud će s djetetom.

Svako dijete jednako važno

Kad je 2008. godine rađen Državni pedagoški standard, gdje je utvrđen broj djece u dječjem vrtiću, broj zaposlenih i kvadratura po djetetu, on je u fokusu imao dijete, podsjeća Božica Žilić. Zato bi i svako dijete u svakoj općini i gradu trebalo biti jednako tretirano, kao što je svaki roditelj i svaki zaposlenik jednako važan, bio on u maloj sredini ili velikom gradu, zaključuje Žilić.